Naš duhovnik koji nas je kroz sve ovo vrijeme vodio i „nagovarao“ bio je fra Stipo Kljajić, a razmatrali smo o temi: „Lice Božje u licima drugih“.
Božja volja je čovjekova dobrobit: činiti dobro drugome i raditi za dobro drugoga. Prisjetili smo se zašto trebamo vršiti Božje zapovijedi. A to bi bilo baš za dobrobit nas samih. Svi ljudski propisi i sve vjerske norme, služe samo za to da budu na dobrobit čovjeku. Postajem li bolji ili bolja jer vršim zapovijedi? Potičem li time da drugi budu bolji?
Što znači voljeti čovjeka? Isus nam govori o ljubavi prema bližnjemu. Tko je moj bližnji?
Isus nam je to pokazao dok je bio svjesno pristran onim najvećim grješnicima, onima koji su ga najviše trebali. I poziva nas ne samo da podnosimo svoje neprijatelje i da im ne činimo isto zlo koje su možda oni nama činili, već ide i korak dalje: a to je da ih ljubimo. Primjer možemo vidjeti u zapovijedi „Ne ukradi“. Puni smisao bio bi „podaj svoje drugome!“, tek tada se ta zapovijed zapravo izvršava. Pravi suputnici možemo postati samo ako smo spremni postati i supatnici.
Njemu nedostaje upravo ono što mu Isus odgovara: „To čini i živjet ćeš.“ Zakonoznanac je iskušavao Isusa. Jesmo li i mi oduševljeni dobrom ili zlom? Da li te dobrota drugoga čini boljim ili lošijim? Ako je Zapovijed ljubavi ključ za sretan život, zašto je tako teško malo više se još oko toga potruditi?
I svećenik i levit svjesno zaobilaze unesrećenog i u centar svoje odluke stavljaju sebe, dok Samarijanac razmišlja što će biti s drugim ako nešto uradi ili ne uradi.
Ova duhovna obnova nas je sve snažno potaknula na preispitivanje vlastitih odnosa prema drugima, na raznim razinama.
Napisala: Marija Loots
Fotografije: Irena Žužić
Zajednice Vjera i svjetlo u župi Bezgrešnog začeća BDM u Valpovu proslavila je 20 godina djelovanja u subotu, 10. prosinca 2022. Na početku susreta bila je u župnoj crkvi digitalna prezentacija djelovanja zajednice Vjera i Svjetlo tijelom 20 godina. U 11 sati je bila koncelebrirana misa koju je predslavio fra Marko Neretljak, župnik i gvardijan iz Belišća. Uz domaćeg župnika Zvonka Mraka, župnog vikara Krešimira Iljazovića i đakona u župi vlč. Vladimira Sabo na misi su koncelebrirali vlč. Robert Jugović, župnik u Županji 1, nacionalni povjerenik zajednice Vjera i Svjetlo. Vlč. Alojz Kovaček, župnik u Osijeku 9, nadbiskupijski povjerenik zajednice Vjera i Svjetlo i vlč. Mihael Mađarević, župnik u Kruševici. Pjevanje na misi animirao je gosp. Davor Šamadan, vjeroučitelji iz Valpova. Poslije mise se proslavi pridružio vlč. Zdravko Čabrajac, župnik u Golubincima, nekada župni vikar u Valpovu i duhovnik zajednice Vjera i Svjetlo.
Na proslavi je bila i č.s. Fides Babić, vrhovna poglavarica Družbe Kćeri Milosrđa, koja je u to vrijeme bila u službenom pohodu zajednici svojih sestara u Valpovu.
Za vrijeme čitanja evanđelja članovi zajednice Vjera i svjetlo pokretima i gestama uprizorili su temu evanđelja. Evanđelje je bilo o ozdravljenju 10 gubavaca. Fra Marko je u homiliji naglasio važnost ozdravljenja ne samo od bolesti tijela i duha nego od zla i grijeha. Posebnu važnost je dao 10. gubavcu Samarijancu koji se jednini vratio i zahvalio Isusu na ozdravljenju. Fra Marko je pitao jesmo li mi nekoga u životu isključili da nam bude kao stranac. Isto tako je podijelio svoje osobno iskustvu duhovnika zajednice Vjera i svjetlo u kojem je doživio ne samo da je dao nešto svojih darova potrebnima, nego su i oni njega obogatili onim što on nema od duhovnih dobara.
Članovi zajednice Vjera i svjetlo zatim su molili molitvu vjernika i prinijeli misne darove na oltar.
Bilo je nazočno oko 100 članova zajednice Vjera i svjetlo i njihovih članova obitelji.
Proslava je završila domjenkom u pastoralnom centru, što su omogućili dobročinitelji svojim donacijama.
Vjera i svjetlo je međunarodni, ekumenski pokret osoba s mentalnim poteškoćama, njihovih roditelja ili skrbnika te njihovih prijatelja, koji pomaže osobama s poteškoćama pronaći svoje mjesto u Crkvi i društvu.
Kada su se roditelji Camille i Gérard požalili socijalnoj radnici Marie Helene Mathieu i Jeanu Vanieru na ponižavanja i odbacivanja Loïca i Thaddéea, njihove djece s poteškoćama, koje su doživjeli 1968. godine na biskupijskom hodočašću u Lourdes, došlo je do ideje da se napravi hodočašće za osobe s poteškoćama, njihove roditelje i prijatelje. Nakon puno vrijednih priprema po župama, 1971. godine je organizirano hodočašće 4000 osoba s poteškoćama, 4000 roditelja i 4000 prijatelja. Tako je rođena Vjera i svjetlo.
Vjera i svjetlo se temelji na uvjerenju da je svaka osoba s intelektualnim teškoćama u potpunosti osoba sa svim pravima ljudskog bića: prije svega pravom da bude voljena, priznata i poštovana zbog sebe i pravom na vlastiti izbor. Također imaju pravo primati bilo kakvu pomoć potrebnu za rast na kako duhovnoj, tako i opće ljudskoj razini.
Danas vjera i svjetlo djeluje na svim kontinentima, u preko 80 zemalja. Kršćanskog su predznaka, no postoje i muslimanske zajednice. Sve se zajednice sastaju jednom mjesečno, a susreti se organiziraju prema Vodiču koji izdaje međunarodno povjerenstvo Vjere i svjetla.
Zajednica Vjera i svjetlo Dva srca Valpovo, nastala je na prijedlog tadašnjeg kapelana vlč. Mirka Mrnarevića. U nedjelju 15.12.2002. u 13,30 sati održan prvi susret zajednice pod vodstvom g. Ilonke Vicić.
Prvi članovi zajednice su bili Zoran Radanović, Ines Balentić, Iva Kantolić, Manuel Pavor, Sonja Đurakić, Martina Stiplošek, Ana Marija Crnogaj, Tihomir Đurković, Josipa Remete, Martina Kaluđer, Andrea Dorić, Nina Vicić, Ernest Ivanović, Ivana Horžić i Andrej Ranogajec.
Prvi prijatelji zajednice su bili časna s. Fides Babić, vjeroučiteljica Anica Zrno, Robert Vidušić te Snježana i Zlatko Gerenčir.
Kako Vjera i svjetlo ima ekumenski karakter, ubrzo od nastanka, počeli smo i s druženjima s Evanđeoskom pentekostalnom crkvom iz Belišća, koji traju i do dan danas.
Zajednica aktivno sudjeluje i u događanjima župe i Grada: ima svoj susret jedanput mjesečno sa sudjeluje na nedjeljnoj misi, prodaje adventsku pšenicu i više puta je sudjelovala na uprizorenju živih jaslica u gradu Valpovu.
Zvonko Mrak, župnik
POZVANI SMO NA RADOST
U subotu 1. listopada 2022. godine u svetištu majke Božje Trsatske u Rijeci okupilo se oko 160 članova iz 10 naših zajednica (iz Zagreba, Marije Bistrice, Siska, Osijeka, Rijeke, Krka i Zadra), kako bi zahvalili dragoj našoj Majci Mariji na 50 godina postojanja Vjere i svjetla u svijetu.
Prijatelji i članovi riječke zajednice, a posebno obitelji Vrlić, potrudili su se ugostiti nas u dragom nam Marijinu svetištu, zajedno sa fra. Krunoslav Kocijanom, gvardijanom i čuvarom svetišta Majke Božje Trsatske.
Čim smo došli ispred crkve, započela su radosna pozdravljanja i razgovori sa grljenjem, ljubljenjem, veselim osmjesima, pozdravima, a u takvom raspoloženju uputili smo se u crkvu na sv.misu zahvalnicu.
Sv.misu služio je fra Stipo Kljajić, duhovnik zagrebačke zajednice sv. Jeronima, u koncelebraciji sa fra. Krunoslavom Kocijanom. Posebnost sv.misi dali su i prijatelji s teškoćama koji su sudjelovali u oživljavanju evanđelja, čitanju, pjevanju, ministriranju, prinosu zahvalnih darova.
Članovi zajednice sv. Nikole sa Krka i Ratko iz Zagreba oživjeli su evanđelje (Lk 10,17-24). Po Ratku je Isus snažno svima progovorio. Glavna poruka evanđelja bila je poziv na radost. Pravi razlog radosti na koju smo pozvani je spoznaja da smo ljubljena djeca Božja i zato vjerujemo da su naša imena zapisana na nebesima. Svidjelo se Ocu, Gospodaru neba i zemlje Istinu objaviti malenima i jednostavnima, a sakriti je od mudrih i umnih.
Nakon sv.mise uslijedio je zajednički agape u auli svetog Ivana Pavla II gdje su po dvije zajednice za istim stolom dijelile slatko-slane obroke, te se tako nastavilo radosno druženje. Iako smo imali male bojazni da će pasti kiša, Gospodin nam je dao sunčan dan pa smo program nastavili vani. Brzo smo sve organizirali kako bi započelo predstavljanje svih 10 prisutnih zajednica na zelenoj travi i pod vedrim nebom. Zagrebačka zajednica sv. Jeronima uprizorila je nastanak samog pokreta prije 50 godina u Lurdu, a nakon toga se svaka zajednica predstavila na poseban način. Improvizacija, jednostavnost, kreativnost i posebnost bila je na djelu.. Nije manjkalo pjesme, plesa, stihova, igrokaza, smjeha, zahvaljivanja… i svega što čini naša srca radosnima. Ozračju tolike radosti potaknulo je još dublje zajedništvo, sa sviješću da iako maleni, stojimo uspravno i dostojanstveno pred Gospodinom jer smo Njegova djeca.
Nakon predstavljanja zajednica, krenuli smo u obilazak svetišta, uz vodstvo domaćina, fratara OFM, provincije sv.Ćirila i Metoda. Obišli smo kapelu zavjetnih darova i bogatu crkvenu riznicu.
Zadnji dio programa svojom je prisutnošću uzveličao riječki nadbiskup (tada) koadjutor mons. Mate Uzinić. Susret s nadbiskupom započeo je neformalnim druženjem i razgovorom, a potom se nastavio u crkvi molitvom, zahvalom i blagoslovom. Nadbiskup nas je oduševio svojom jednostavnošću i blizinom, istaknuo je naš poziv u Crkvi. Osvrnuo se na život sv. Male Terezije od Djeteta Isusa koja se slavila upravo 1. listopada. Usporedio je sv. Malu Tereziju sa članovima zajednica; naše zajednice, tako malene, krhke i slabe imaju posebnu ulogu u Crkvi, sv Mala Terezija i sama slaba i bolesna, čitajući poslanice sv. Pavla prepoznala je svoju ulogu u Crkvi i odlučila da će u srcu Crkve biti ljubav.
Naše je zahvalno hodočašće započelo i završilo u ozračju radosnog susreta zajednica. Majci Mariji u svetištu na Trsatu iskazali smo slavu, čast i hvalu za postojanje 50 godina Vjere i svjetla u svijetu. Predali smo joj košaru prepunu naših pisama zahvale i molitvi i cvijeće, kao simbol naše Ljubavi prema Njoj. Predali smo joj i naša srca moleći je da nas uvijek u našim potrebama zagovara pred Gospodinom.
Dragica Dražana Krajinović
This gallery contains 58 photos.
I REČE BOG: NEKA BI SVJETLO!
I BI SVJETLO…
SVJETLO JE OBASJAVALO TAMU.
I UNOSILO ŽIVOT ZA SVA BIĆA U BOŽJEM STANU.
VELIKA ČUDESA BOG UČINI
STVORIVŠI SVE NA PLANETU.
UDAHNUVŠI LJUBAV ČOVJEKA STVORI NA SVIJETU.
VJEROM SMO REKLI DA SMO NJEGOVI
I ZAGRLILI GOSPODINA.
I TAKO SU VJERA I SVJETLO,
POSTALI BOŽJA CJELINA.
SLAVIMO TE I PJEVAMO
OŽIVLJAVAJUĆI RIJEČI TVOJE.
SLABI I NEMOĆNI, U PJESMI TI
PRUŽAMO RUKE SVOJE.
KROZ SVIJET I DRAGE LJUDE SVOJE
TI SI BOŽJE SJEME POSIJAO,
I NIKLA JE VJERA I SVJETLO
I SUNCE JE SNAŽNO ZASJALO!
mama Ružica Vlah
Članovi zajednica „Vjera i svjetlo“ iz Virovitice, Đurđevca i Kloštra Podravskog, Koprivnice, Požege i Čakovca hodočastili su u nedjelju 11.9. Predragocjenog Krvi Kristovoj u Ludbreg u organizaciji regionalne voditeljice Milice Renić.
Svetu misu u crkvi Presvetog Trojstva predvodio je vlč. Kristijan Stojko, a članovi zajednica sudjelovali su u svetoj misi oživljavanjem Evanđelja, čitajući čitanja i molitvu vjernika, te pjesmom.
Nakon mise vlč. Kristijan nam je rekao nešto o svetištu te je predvodio molitvu Predragocjenoj Krvi Kristovoj.
Ručali smo i podružili se u okrilju zavjetne kapelice svetišta, zapjevali i zaplesali, gdje su nam se pridružili i vlč. Petar Mlakar i fra. Ivan Široki.
Zahvaljujemo vlč. Kristijanu, vlč. Petru, sestrama u župi, našoj Milici i Dijani Stanić na trudu oko organizacije. Bilo nam je jako lijepo!
Maja Weiss, voditeljica zajednice „Marijine iskrice“ iz Virovitice
11.9.2022.
U subotu, 10. rujna 2022. održano je regionalno hodočašće u svetište Majke dobre nade, skrovite Gospe šumanovačke u Šumanovce kod Gunje. Gospi su hodočastile zajednice iz Vinkovaca (Srce sv. Vinka Pallottija), Otoka (Živi potočić) i Županje (Noa).
Susret je započeo sv. Misom u 10 h koju je predvodio nadbiskupijski povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom Đakovačko-osječke nadbiskupije vlč. Alojz Kovaček, a u koncelebraciji su bili vlč. Robert Jugović, naš provincijski duhovnik te upravitelj svetišta vlč. Ivan Živić, gunjanski župnik. Misno pjevanje animirao je bend mladih “Mir” iz Županje, a evanđelje su oživljavali članovi zajednice Noa.
Nakon mise, prema Gospinoj kapelici u šumi pošli smo Križnim putem čije su postaje predmolili članovi nazočnih zajednica u zajedništvu s vlč. Robertom. Kod kapelice smo zapjevali Majci te uputili osobne molitve i zahvale, a potom pošli na početak šume gdje nam je vlč. Ivan pripremio bogati domjenak (kulin, šunka, sir i za desert palačinke). Sve to začinio je tamburaški sastav “Brko i sinovi”.
Drevna slavonska šuma u kojoj stanuje Isusova i naša Majka Marija disala je te subote ljubavlju i zajedništvom, baš kao i svatko od nas. Za sve doživljeno zahvalni smo Gospodinu i Gospi Šumanovačkoj, ali i vlč. Ivanu Živiću na iskazanoj dobrodošlici i radosti susreta s Vjerom i svjetlom.
(Z. Zadro)
Pod geslom “Što god vam rekne, učinite!” u subotu, 10. rujna 2022., Povjerenstvo za pastoral osoba s invaliditetom Đakovačko – osječke nadbiskupije, organiziralo je hodočašće Zajednice Vjera i Svjetlo Vinkovačko – slavonske regije svetištu Skrovite Gospe u Šumanovcima. Hodočašću su se odazvale zajednice “Sv. Vinko Palotti” Vinkovci, “Živi potočić” Otok te Zajednica “Noa” iz Županje.
Ovo hodočašće je bilo ujedno i regionalni susret osoba s invaliditetom Županjskog i Drenovačkog dekanata. U ime Povjerenstva sve su organizirali Lidija i Zoran Zadro, koordinatori Zajednice ViS “Noa” iz Županje i provincijski dokoordinatori.
Prije početka misnog slavlja hodočasnike je pozdravila gospođa Jadranka Ivkić, članica Nadbiskupijskog povjerenstva za osobe s invaliditetom.
Koncelebriranom misnom slavlju, koje je predvodio vlč. Alojz Kovaček, nadbiskupijski povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom, a suslavili su vlč. Robert Jugović, župnik Župe mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Županji i vlč. Ivan Živić, župnik Župe sv. Jakova u Gunji i upravitelj svetišta u Šumanovcima, nazočilo je stotinjak hodočasnika.
U uvodnom dijelu vlč. Kovaček je pozdravio sve nazočne i zaželio im dobrodošlicu u lijepom ambijentu šumanovačkog svetišta.
I u homiliji propovjednik govori o ljepoti i pita se što je izvanjska ljepota u odnosu na ono što se tu događalo u vremenu od gotovo šesto i pedeset godina. “To je prava ljepota!” kaže propovjednik. “To nas ujedinjuje u vjeri. I mi se danas želimo čvršće povezati međusobno, želimo biti bliži Majci Božjoj i našoj. U tomu je ljepota!” naglašava vlč. Kovaček.
Govoreći o osobi s invaliditetom koja je unatoč svojem hendikepu uspjela svladati sve prepreke i postići stupanj visokog obrazovanja, a nije naišla na razumijevanje i ljubav bližnjih, govori o njenom okretanju prema Bogu i spoznanju Božje ljubavi. U tom smislu kaže: “Ona svoj križ mora nositi, nitko ne može umjesto nje. Može, poput Cirenca, pripomoći, ali ne može preuzeti. To je i vaša sudbina, dragi članovi ove Zajednice. Nećete uvijek naići na razumijevanje, ali ima i onih koji su spremni pomoći, olakšati vam. Kao i onoj osobi, preostaje vam uzdati se u Boga. Teško je nositi križ, ali križ može biti i ohrabrenje.”
Dalje nastavlja homiliju o Marijinom zagovoru i čudu na svadbi u Kani Galilejskoj, pa kaže: “Događaj čuda u Kani bio je brzo nakon Isusovog krštenja. To je prvo čudo koje je Isus učinio. Marija zagovara da pomogne ljudima i kaže: ‘Što god vam rekne, učinite!’ I Isus doista pretvara vodu u najbolje vino. Tada učenici stječu povjerenje u Isusa. Njegova riječ čini čuda. Trebamo se hraniti njegovom riječju. On nas vodi, daje nam snagu za život. Po zagovoru Marijinu i mi želimo biti u Isusovoj milosti, u njegovoj blizini. I mi moramo: “Što god vam rekne, učinite!” a on će uslišiti naše molitve!” zaključio je propovjednik.
Misno slavlje pjevanjem su pratili članovi zbora Župe mučeništva sv. Ivana Krstitelja iz Županje.
Nakon misnog slavlja svi hodočasnici obavili su pobožnost Križnog puta u šumanovačkoj šumi.
Nakon duhovnog dijela ovoga slavlja uslijedio je zajednički domjenak i druženje uz neizostavne tamburaše, a sve je pripravio domaći župnik vlč. Ivan Živić koji se pokazao kao odličan domaćin na čemu mu je Zajednica “Vjera i Svjetlo” neizmjerno zahvalna.
Mira Bošnjaković
24.6.-26.6.2022. svi predstavnici naših hrvatskih zajednica ‘Vjere i svjetla’ okupili su se u ovom lijepom dvorištu samostana sestara na Vrhovcu.
Avantura našeg ‘zajedničarenja’ je započela mnogim susretima i zagrljajima, toplim riječima dobrodošlice.
No u ovoj zajednici titule nisu važne, već jedini kriterij po kojem nas i sam Bog vrednuje su Isusove riječi iz Mateja 25,40: ‘Zaista, kažem vam, što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’ I to je glavni temelj i srž ‘civilizacije ljubavi’. Po toj riječi se Isus poistovjećuje sa svakim od najmanjih, bilo da je to krhka osoba na križu ili Marija i Ivan ispod križa koji mogu predstavljati roditelja i prijatelja zajednice Vjere i svjetlo. Mi možemo u strpljivoj ljubavi prihvaćanja i podrške postati mjesto nade i jedinstva u župi i društvu. Možemo ostati u srži Evanđelja i znak ljubavi u svijetu koji više ne razumije što je ljubav, a što nije. Naše zajednice roditelja, prijatelja i osobe s posebnim potrebama imaju sve potrebne komponente da umiješane s kvascem Božje riječi postaju svjetlo i snaga uskrslog Krista jer njegova snaga se očituje u našoj malenosti. To je snaga Duha Svetoga koja ohrabruje, ljubi i ispunja naša srca radošću. To je velika i nedokučiva tajna čak i našim teolozima i mnogim učenim intelektualcima. Ali Bogu se tako svidjelo, da baš mi maleni i jednostavni živimo kroz patnju i križ tako duboko i iskreno zajedništvo i okusimo toliko radosti na našim susretima.
U nastavku možete naći par zanimljivih crtica sa susreta…
Naša sestra Mariagracija je molila za vrijeme mise da ostanemo povezani u prijateljstvu.
A naši dosadašnji i budući provincijski i nacionalni koordinatori i naše blagajnice u ljubavi se daruju i dalje si uz podršku pomažu i surađuju.
Molitveni kutak i Marijin plašt pod kojim je ovaj susret bio tako blagoslovljen i plodonosan.
Hit majice našeg Ratka-legende, koji slika ove zebrice u svim bojama.
I još nekoliko fotkica
Pripremila: Sonja
