Jean Vanier
Jean Vanier, Kanađanin, rođen je 1928. godine. Obitelj je, zbog očevih diplomatskih aktivnosti, živjela u Engleskoj i Francuskoj. Otac mu je od 1959. do 1967. godine bio generalni guverner Kanade. Početkom Drugog svjetskog rata kao trinaestogodišnjak odlazi u školu britanske Kraljevske ratne mornarice. Postaje mornarički časnik gdje ostaje na službi punih osam godina. No traženje vlastitog puta i poziva dovodi ga do odluke o napuštanju obećavajuće časničke karijere. Bila je 1950. godina. U svom traženju upisuje studij filozofije i teologije na Katoličkom institutu u Parizu (Institut Catholique de Paris) i tako upoznaje dominikanskog svećenika o. Thomasa Philippea koji postaje njegovim duhovnim ocem i prijateljem.
O. Thomas Philippe tada je bio duhovnik jedne ustanove na sjeveru Francuske za osobe s intelektualnim teškoćama. Nakon položenog doktorata Jean se vraća u Kanadu gdje započinje sveučilišnu karijeru. Došavši ponovno posjetiti o. Thomasa iznova susreće svijet osoba s mentalnim hendikepom. Počinje posjećivati brojne institucije u kojima, tada u vrlo teškim uvjetima, te osobe žive. U jednom od takvih mjesta susreće Raphaela i Philippea – dva muškarca s intelektualnim teškoćama i poziva ih da dođu zajedno s njim živjeti.
Arka, kako je prozvao njihovu zajednicu, rođena je 1964. godine. Ljudi su mu počeli pomagati tako da je Arka mogla rasti. Dijeleći s njima život, Jean je postupno otkrivao svu ljepotu tih osoba kao i plodnost njihova života.
Svojim jednostavnim i konkretnim angažmanom postao je zagovornikom osoba s intelektualnim teškoćama, a po njima i brojnih drugih koje je društvo odbacilo. Zajedno s Marie-Hélène Mathieu osnivač je pokreta Vjera i Svjetlo koji okuplja osobe s mentalnim hendikepom, njihove roditelje i prijatelje u zajednicama susreta i prijateljstva.
Pisac je brojnih knjiga prevedenih na 29 jezika u kojima naglasak stavlja na ranjivost ljudske osobe i sućut, ukazujući na strahove koji razdvajaju ljude i korijen su sukoba. Njegova vizija ljudskog društva kao tijela u kojem je svaki član važan i nezamjenjiv, a osobito onaj najslabiji, izvire iz života kojeg 45 godina dijeli s osobama s intelektualnim teškoćama.
Dobitnik je brojnih nagrada i počasti poput nagrade Pavao VI. ( 1997 .), francuske Legije časti, nagrade Rabbi Gunther Plaut Humanitarian-2001., Companion de I’Ordre du Canada, Blessed are the peace makers – 2006., Nation Builder Award 2008.
Danas, u svojoj osamdesetšestoj godini, iako vidno manje putuje, nastavlja poput proroka progovarati i buditi uspavana društva da pođu u susret svojim najslabijim članovima.
Marie-Hélène Mathieu
Po struci defektolog, osnovala je Kršćanski ured za osobe s posebnim potrebama 1963. godine. 1968. godine je pokrenula časopis “Ombres et Lumière” (Sjene i svjetlo) kojeg je vodila do 2000. godine.
1971. godine, sa Jeanom Vanierom je osnovala Vjeru i svjetlo, a 1979. godine je postala međunarodni koordinator pokreta Vjera i svjetlo.
Godine 1984. proglašena je članom Papinskog vijeća za laike. 1988. godine bila je prva žena koja je vodila korizmenu konferenciju u Notre Dame u Parizu.
Nositeljica je dva francuska odličja – Chevalier dans l’ordre National du Mérite, i zapovjednik Legije časti. Nositeljica je također odličja Svete Stolice, križa “Pro Ecclesia et Pontifice”.