Blagdan Svijećnice je dan Gospodinovog prikazanja u hramu gdje je starac Šimun prozvao Isusa “Svjetlost na prosvjetljenje naroda” i dan onih kojima je Svjetlo Gospodnje najpotrebnije, a to su osobe s invaliditetom. Stoga Svijećnica i jest Dan Zajednice Vjera i Svjetlo.
Zajednica Vjera i Svjetlo Župe sv. Antuna Padovanskog iz Otoka “Živi potočić” je i ove godine primjereno proslavila svoj Dan. zajednica nije brojčano osobito velika, ali je svojim djelovanjem vrlo prepoznata u Župi.
Na blagdan Svijećnice svi članovi Zajednice i njihovi prijatelji nazoče misnom slavlju, a svoj doprinos slavlju redovito daju scenskim prikazom Evanđelja.
Misno slavlje slavio je župnik i duhovnik Zajednice preč Antun Knežević, a suslavio je vlč. Tomislav Vlahović, svećenik iz Zadarske nadbiskupije.
U prigodnoj homiliji duhovnik je, između ostaloga, rekao:” Blagdan prikazanja Gospodinovog u hramu posljednji je blagdan božićnog kruga, pun je simbolike svjetla. Kad je dijete Isus bio prikazan u hramu, starac ga je Šimun prozvao ‘Svjetlost na prosvjetljenje naroda’. Od toga usklika evo i drugog naziva za taj blagdan – Svijećnica.
Ne možemo ni pomisliti koliko je svjetlost važna u Božjem djelovanju prema čovjeku. Prvo što je Bog na svijetu stvorio bila je upravo svjetlost. ‘I reče Bog: neka bude svjetlost! I bi svjetlost. I vidje Bog da je svjetlost dobra: i rastavi Bog svjetlost od tame. Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro – dan prvi’.
I Isusov je nastup okupan svjetlošću. Mudraci s Istoka su vidjeli zvijezdu novorođenoga Kralja te su došli da mu se poklone. Ivan svečano proglašava: ‘Svjetlo istinsko, koje prosvjetljuje svakog čovjeka, dođe na svijet!’ Isus je ‘Svjetlost na prosvjetljenje naroda’, svjetlost koja prosvjetljuje. Upravo je zbog toga i došao na svijet da nas prosvijetli. Samo je Isus istinsko Svjetlo, samo on može prosvijetliti tminu naše noći. Samo je on istinska Božja snaga. Samo je u njemu, i po njemu spasenje.
Dao Gospodin da njegovom milošću zavrijedimo ugledati svjetlost vječnu u nebeskom Jeruzalemu, kojemu neće trebati ni sunca, ni mjeseca jer će ga osvjetljavati uskrsli Jaganjac!” naglasio je duhovnik.
Kao što to redovito biva, nakon misnog slavlja uslijedilo je zajedničko blagovanje kao agape u kojemu se uvijek osjeti radost dijeljenja.
Mira Bošnjaković
Siječanj 2018.
Od 10. studenog, vratio sam se u svoju malu kuću pored La Ferme, kod kapele zajednice Arka u Trosly-u. Priznajem da sam sretan, moj život je tih i fizički sam dobro, usprkos velikom umoru. Kako je moje srce još slabo, čekam da ojača. Odile Ceyrac i Christine McGrievy, voditeljica moje zajednice Arke u Trosly-u, bile su mi velika podrška i nastavljaju bdjeti nadamnom tijekom ovog razdoblja oporavka koji je produžen do kraja veljače.
Provodim svoja jutra u svojoj sobi na prvom katu odmarajući, moleći i čitajući. Pronalazim puno radosti u promatranju ptica kroz svoj prozor. Velika vrana često zauzme poziciju na vrhu drveta nedaleko kuće. Gleda sve s velikom zabrinutošću. Ona je poput vođe bande! Neke druge manje ptice kovitlaju se na desno i na lijevo u najvećoj brzini. A neke sitne male ptice također sjede na drvetu. Zovu se carići i veličanstvene su. Ima također sjenica te jata vrabaca koji čini se putuju u skupinama od dvanaest. Isto tako drugi dolaze i odlaze, poput malih grlica. Samo zamislite da sam jučer vidio čak dvije ptice koje kao da su nosile crveni šešir. Izgledale su poput klauna. Ne znam što su radile, ali većinu vremena su izgledale tako smiješno. A početkom siječnja u Trosly-u, tratinčice su se počele pojavljivati u mojem malom vrtu! Da li to znači da stiže proljeće?
Morao sam otkazati sve duhovne obnove i konferencije koje sam trebao održati u La Ferme i drugdje. Antony Paoli, voditelj La Ferme, koji mi je također pružio veliku podršku, održao je duhovne obnove u La Ferme pozivajući neke divne ljude da me zamijene. Milost Arke i Evanđelja nastavlja se naviještati i vrlo sam sretan zbog toga.
U listopadu, kad sam još bio u bolnici, osjećao sam da počinje nova faza u mojem životu, život više predan molitvi, tišini, čitanju, samoći i manjem broju susreta. Mislio sam da će ovo biti dobar završetak nakon vrlo aktivnog života s Arkom i Vjerom i svjetlom. Sad imam dojam da to nije kraj nego početak. Početak čega? Samo Bog zna, a Bog je pun iznenađenja! Tako da čekam nešto novo. Svaki dan je novi dan za bolje upoznati Boga, voljeti Isusa bolje i raditi za Kraljevstvo Božje i za mir u našem siromašnom svijetu.
Otkrio sam da ne znam kako moliti, ali uvijek su mi bili rekli da je htjeti moliti već molitva i ja to jako mnogo želim. Želim upoznati Isusa bolje. Jednog dana, pitao sam sestru kontemplativku kako ona moli. Ona je rekla, „ja čekam na Isusa!“.
I tako, čekam s velikom željom, nadom i strpljenjem; želio bih ga bolje upoznati i biti više ujedinjen s njegovim srcem koje voli svaku osobu. Naučiti voljeti kako Bog voli svaku osobu u našoj velikoj obitelji širom svijeta, svakoga sa njegovim ranama, kulturom, patnjama, religijom, očekivanjima, nadama, izmučenostima.
U međuvremenu čitam dvije knjige: Isus, povijesno približavanje koju je napisao José Antonio Pagola i Isus i razvlaštenici koju je napisao Howard Thurman (samo na engleskom).
Prvi je teolog i povjesničar vrlo velike širine, koji jako dobro poznaje Izrael iz Isusovog vremena. Kako je Isus navijestio radosnu vijest Galilejcima u vrijeme kad su bili strašno progonjeni od Rimljana, tiranizirani od Heroda, potlačeni od voditelja Hrama i zlostavljani od bogatih ljudi koji su ih prisiljavali na plaćanje sve većih poreza? Isus je išao tim siromašnim ljudima i rekao im „Kraljevstvo Božje je s vama!“ Obnovio ih je otkrivajući im da ih Bog ljubi i da sreća dolazi iz ljubavi prema svakoj osobi s nježnošću i suosjećanjem.
Drugi autor, Howard Thurman je crni američki pastor, unuk jednog roba. On govori o svojem pogaženom i napaćenom narodu. Kako oni mogu razumjeti i poznavati religiju bijelih koji su ih progonili?
I tako razmišljam o tim robovima gaženim uvijek i uvijek iznova i tih Galilejaca kojima je Isus govorio, svijetu patnje.
Danas ima tako mnogo ljudi koji pate i koji se pitaju: gdje je moj Bog? Moja molitva ide prema svim onim ljudima koji su preplavljeni patnjom u svijetu gdje ima tako puno imigranata, izbjeglica, osoba progutanih usamljenošću, ili su u zatvoru. Za sve te ljude, ja nudim ovo novo razdoblje mojeg vlastitog – zapravo udobnog – života. Neka kraljevstvo Božje dođe! To kraljevstvo ljubavi gdje svaka osoba otkriva da ih Bog ljubi i zove njih da vole druge.
Na početku godine, imali smo zadovoljstvo ugostiti Naylu Tabbara, ženu koja je osnovala Adyan s ocem Fadi Daou-em. Adyan je centar u Beirutu koji pomaže muslimanima da upoznaju kršćansku vjeru i kršćanima da upoznaju islam. Došla je u La Ferme održati govor o zajedištvu. Bila je to vrlo lijepa konferencija. Ona je sunitska muslimanka, s velikom željom da pomogne kršćanima i muslimanima da se bolje upoznaju i da otkriju svačiju vrijednost.
Često mislim na nju i sve te muslimane i kršćane koji rade za zajedništvo i međusobno razmijevanje. Ima tako puno ljudi koji stvaraju razdvojenost, ali na sreću postoje drugi koji žele raditi za dijalog i istinski susret.
Imao sam radost dijeljenja divne Božićne večere sa svojim domom, le Val Fleuri, gdje u skladu s tradicijom svake godine, palim svjetlo na Božićnom pudingu – što nije uvijek cijenjeno u Francuskoj.
Htio bih otpjevati veliko hvala svakome od vas, mojoj braći i sestrama iz zajednica Arke i Vjere i svjetla i mnogim drugim prijateljima koji su mi poslali Božićne čestitke i želje za dobro zdravlje, te za svetu i sretnu novu godinu.
Hvala vam, hvala vam: ajme, ne mogu odgovoriti svakome od vas kako bih želio, ali znam da je svaka primljena čestitka ili pismo odmah pretvorena u trenutak zajedništva, prijateljstva i molitve.
Da, hvala Bogu za naše velike obitelji širom svijeta koje je on podigao i dao ih nama.
Držim vas u svojem srcu i molitvama,
Jean
U subotu, 16. prosinca 2017., Zajednica ViS “Živi Potočić” iz Župe sv. Antuna Padovanskog sudjelovala je na božićnom sajmu održanom na središnjem trgu Grada Otoka, a u organizaciji Otočke Razvojne agencije.
Zajednica je na svojem štandu nudila božićne ukrase koje su prethodno izradili sami članovi Zajednice i njihovi prijatelji. Naime, u subotu, 18. studenoga, Zajednica se okupila i uz pomoć svojih prijatelja održala radionicu izrade božićnih ukrasa. Doista se imalo što vidjeti! Svoje uratke su prvo ponudili župljanima poslije svetih misa u prvu nedjelju Došašća. Kako je preteklo uradaka, uključili su se u božićni sajam i skrenuli na sebe veliku pozornost posjetitelja sajma. Bili su, čak, i lijepo nagrađeni za svoj trud.
Budući da smo zajednica svjetla, pripala nam je i ove godine čast zapaliti treću svijeću na velikom adventskom vijencu u gradskom parku. Ne treba ni spominjati kolika je to bila radost za sve članove Zajednice. Pa radujmo se nadolazećem Božiću!
Sretan i blagoslovljen Božić velikoj obitelji Vjere i Svjetla!
Mira Bošnjaković
Uvijek treba poticati ljude da zahvaljuju Gospodinu na svim primljenim Milostima i darovima i Milosrđu, o tome treba stalno i puno više pisati, i mala stvar je velika u Očima Gospodnjim, a zahvale i Blagoslova nikada dosta.
Uvijek se sjetim one zgode iz Biblije kad je Isus desetoricu gubavaca izliječio, a samo se jedan vratio natrag zahvaliti!!!
Božji vam Blagoslov i hvala na ovoj Molitvenoj akciji, nikada toga nije dovoljno i uvijek se može i mora napraviti i više!!! Hvala na svemu, zahvaljujem dobrom Bogu na svemu, a najviše na mom životu i na životima moje djece, obilje Božjega Blagoslova neka se izlije na sve nas, osmatrajmo, osluškujmo, budimo u tišini svoga srca, makar nakratko, čujmo što nam dobri Bog poručuje, kuda i kamo dalje, a uvijek je najbolje njegovim putem, jer On je i Put i Istina i Život!!!
mama Nevenka
U srcu zajednice Vjera i svjetlo „Tratinčice majke Marije Terezije Scherer“ Đakovo jesu osobe s težim ili lakšim intelektualnim poteškoćama. Osim djece, zajednica okuplja i njihove roditelje i prijatelje. Zajednica djeluje u Đakovu punih dvadeset godina. Prvi susret je bio 16. studenoga 1997. godine. Budući da je zajednica nastala uz samostan Milosrdnih sestara sv. Križa, izabrala je utemeljiteljicu zajednice Milosrdnih sestara sv. Križa, majku Mariju Tereziju Scherer, za zaštitnicu. Zato se zajednica i zove „Tratinčice Majke Marije Terezije“. Zajednica broji oko pedeset članova koji se okupljaju na susrete jedanput mjesečno u Župi Svih svetih.
Susret koji je održan u nedjelju, 19. studenoga 2017. godine, bio je poseban. U 15.00 sati, u dvorani „Florentini“ započeo je prigodan program za dvadesetu obljetnicu postojanja zajednice. Program je priredila s. Marija Klara sa članovima i prijateljima zajednice. Nakon što su članovi otpjevali himnu svoje zajednice „Bog te ljubi“, uslijedio je pozdravni govor župnika, vlč. Tomislava Ćorluke. Župnik je istaknuo kako je blagoslov imati ovakvu zajednicu u svojoj župi. Slavljenicima i uzvanicima se zatim obratila s. Rastislava Ralbovsky koja je 1997. godine bila inicijator osnivanja zajednice. Zatim je provincijski koordinator zajednice Vjera i svjetlo, gosp. Zvonko Vnučec zajednici uputio čestitku i riječ podrške u daljnjem radu. Riječ duhovne potpore uz čestitku uputio je i fra Ivan Široki, nacionalni duhovnik svih zajednica istaknuvši riječi sv. Pavla: „Živim, ali ne više ja, nego Krist živi u meni“ (Gal 2, 20). Rekao je da osoba s invaliditetom živi upravo tu istinu, da u svojoj patnji nadopunja ono što nedostaje Kristovim patnjama za spas svijeta.
Uslijedila je multimedijalna prezentacija kroz koju je prikazana povijest zajednice tijekom dvadeset godina djelovanja, a zatim su članovi zajednice izveli kratki scenski prikaz. Scenski prikaz je kroz govor o napuklom vrču, leptiru i jednoj maloj tratinčici koja se svakoga dana radovala suncu i malim sitnicama, zapravo htio progovoriti o dostojanstvu, odnosno o vrijednosti, važnosti, skromnosti i jednostavnosti osoba s intelektualnim poteškoćama. Nakon svečanog programa uslijedila je okrjepa koju su priredili prijatelji i roditelji zajednice uz velikodušnu pomoć župnika, vlč. Tomislava Ćorluke. U 18.00 sati započelo je euharistijsko slavlje u đakovačkoj katedrali koje je predvodio župnik uz koncelebraciju vlč. Alojza Kovačeka, nadbiskupijskog povjerenika za osobe s invaliditetom i njihove obitelji. Vlč. Kovaček se u propovijedi kratko osvrnuo na povijest zajednice i njen smisao te sve župljane potaknuo da imaju više hrabrosti za susrete s osobama s poteškoćama.
„Tratinčice majke Marije Terezije“ zahvalne su Bogu na blagoslovu koji je udjeljivao zajednici kroz proteklih dvadeset godina rasta i radosti. Zahvalnost izražavaju i svim prijateljima koji su na različite načine podupirali zajednicu te mole da Gospodin svima podari milost iskrene i djetinje radosti kakvu žive članovi „Tratinčica majke Marije Terezije“.
Slike s proslave možete pogledati OVDJE.
Marija Klara Klarić
Naše zajednice su sudjelovale na Provincijskom hodočašću zajednica Vjere i svjetla u Mariji Bistrici 30.9.2017.godine. Raspjevani i veseli pošli smo sa geslom susreta u srcu: „Tražite lice Njegovo“! Susret je okupio 600-tinjak ljudi iz zajednica naše Provincije. Velečasni Domagoj Matošević je kao domaćin predvodio svetu misu uz koncelebraciju ostalih svećenika i duhovnika naših zajednica. Hvala mu na prijateljskim riječima ohrabrenja i nade. Naš zbor Vjere i svjetla je animirao misu uz pomoć naših zajedničara iz Vinkovaca, Osijeka, Slavonskog Broda i Zagreba koji su molitvama vjernika, prinosom darova i oživljavanjem Evanđelja, misu učinili još bogatijom, veselijom i prisnijom. Nakon mise je uslijedio program ispunjen pjesmom, plesom, svjedočanstvima i predstavljanjem zajednica. Fra Ivan Široki nam je kao duhovnik zajednice uputio riječi koje su u našim srcima probudile želju za susretom s licem Njegovim. Jedni u drugima ćemo Ga naći. I doista, susreli smo Ga jedni u drugima, u prijateljskom osmijehu, pogledu i veselom zajedništvu.
Milica Renić
Drugi dio fotografija s hodočašća na Mariji Bistrici možete vidjeti OVDJE.
This gallery contains 7 photos.
Utorak, 31. listopada
U petak 13. listopada, doživio sam srčani udar i ubrzo me odvezlo vozilo Hitne pomoći, čija sirena je raščistila cestu prema bolnici u Compiègne-u. Testovi su otkrili da je glavna arterija koja hrani moje srce začepljena. Zbog toga je kirurg morao staviti stent u blokiranu arteriju. Nakon operacije, duboka zabrinutost se smanjila. Potreban mi je ozbiljan odmor. Iz tog razloga su me doveli na jedno posebno mjesto za odmor! Dijecezansku kuću uz more, koja prima kršćanske grupe i pojedince u razdoblju ozdravljenja i odmora. Tu se i sad nalazim, uz podršku i pod nadzorom Odile, koja je dobila zadatak da se brine za mene i skrbi za moje medicinske potrebe u mojoj staroj dobi.
Osjećam se dobro, ali očito je da je moje srce slabije, a samim time se i ja tako osjećam. Potreban mi je dobar dugi odmor kako bih vratio svoju snagu i lakše prihvatio život bez previše aktivnosti. Tako, s voditeljem farme, Antoineom Paoli-em, sam odlučio da neću održati zakazane duhovne obnove, konferencije i različite susrete do početka veljače. Tri mjeseca ozbiljnog odmora bez ikakve aktivnosti.
Ovo je radikalna promjena koja me zove da živim vrlo tihi život tijekom ovog razdoblja, udobno smješten u mojoj kući Lazarus u Trosly-u. Život u kojem ću učiti živjeti s vlastitom krhkošću i slabošću, i na taj način postajati manji: „Kraljevstvo Nebesko pripada maloj djeci“, rekao je Isus. Život u kojem, prije svega, mogu učiti i nastaviti učiti duže molitve: kako bih ostao u Bogu, kako bih ostao u Isusu koji kaže: „Ostanite u mojoj Ljubavi“. Bit će to poput novog rođenja. Christine McGrievy, voditelj moje zajednice Arke u Trosly-u, dala mi je važnu misiju: ostati blizu Bogu za sve potrebe Arke, a ja sam dodao također i Vjeru i svjetlo. Samo biti tamo, kako bih živio svoju duhovnost, u zajedništvu s Bogom i sa svom svojom braćom i sestrama Arke, Vjere i svjetla i naše velike duhovne obitelji koja se širi svijetom.
Za mene, ova nova faza implicira određeno puštanje. Dosada sam iskusio prijateljstvo i podršku kroz susrete koji su mi napravili puno dobra: sada više neću imati tu milost i radost. Također ću ići manje u moj dom, Val Fleuri, koji je bio i još je uvijek moja radost – pri čemu ću ostati u kontaktu sa Pat, Doudoul, Anicette i svima drugima.
Ovo je zaista radikalna promjena! A tada, malo po malo, vidjet ćemo što ću moći opet preuzeti u veljači i nakon toga. Kako bi taj novi život bio moguć, Christine i Odile će riješiti bitna pitanja. Ovaj život će također uključiti čitanje (kako ozbiljno, tako i ono lagano), šetnje u mom vrtu gdje ću slušati ptice… a bit će tu također i ‘radost’ hrane bez soli i izbjegavanje paštete od guščje jetre za Božić! Ovaj život neće biti usmjeren samo prema nebu, već i prema zemlji gdje postoje tako mnoge radosti i divne stvari.
Bit ću u zajedništvu sa svakime od vas.
Kako bih bolje živio ono što izgleda da Bog sada traži od mene, trebat ću ljubav i podršku svakoga od vas.
HVALA VAM.
Mir i ljubav svakome, Jean
Ranija Jean-ova pisma možete naći OVDJE.
