PROSLAVLJENA 30. OBLJETNICA OSNUTKA ZAJEDNICE VJERA I SVJETLO U HRVATSKOJ
KRALJEVSVO NEBESKO PRIPADA MALENIMA
U nacionalnom marijanskom svetištu Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici, 14. listopada 2023. na zahvalnom se hodočašću okupilo oko 700 članova hrvatske provincije Vjere i svjetla i njihovih gostiju, članova slovenske Vjere i svjetla, članova sestrinske zajednice L’Arche – Korablja iz Hrvatske i Barka iz Slovenije, brat Ulrich iz Taizea, te međunarodna dokoordinatorica Angela Grassi.
Bogatim programom proslavljena je 30. obljetnica osnutka Zajednice u Hrvatskoj. Kruna događaja bilo je misno slavlje koje je predslavio apostolski nuncij mons. Giorgio Lingua, dok je biskup sisački, mons.Vlado Košić u svojoj propovijedi uputio poruku okupljenim članovima Vjere i svjetla te ostalim hodočasnicima.
Osvrćući se na čitanja dana, biskup Košić je naglasio po Marijinom pristanku „ Fiat secundum verbum tuum!”, „Neka mi bude po Riječi tvojoj!”, Bog postao jedan od nas, postao je čovjek koji se veseli i koji plače, koji je zdrav, ali i bolestan, koji je moćan, ali i slab. Bog je poželio proživjeti ljudski život, nama u svemu jednak osim u grijehu. Posebno je, međutim, Gospodin imao samilosti i poklanjao svoju nježnost i blizinu onima koji su pred njim očitovali svoju slabost i molili ga za pomoć. Tako je liječio mnoge bolesnike, ali tražio je da ispovijede svoju vjeru. Svojom ljubavlju prema nemoćnima, On je želio pokazati ne samo Božju svemoć, nego još više probuditi u njima vjeru u Njega, ali i sebe same, da im podigne samopouzdanje i pokaže njihovo dostojanstvo i vrijednost pred svima koji su ih već bili odbacili.”, naglasio je biskup Košić koji se kao dugogodišnji prijatelj zajednice prije 10 godina osobno založio da se jedna zajednica Vjere i svjetla osnuje i u njegovoj biskupiji.
Osobe s teškoćama iz zajednice Noa u Županji, zajedno sa svojim prijateljima su oživjeli Evanđelje Lk 11,27-28.
I u drugim dijelovima misnog slavlja mnogi su članovi zajednice, sa i bez teškoća, kao i mnogi roditelji bili uključeni i radosno sudjelovali u ministriranju, pjevanju i sviranju, praćenju pjesme gestama, u molitvi vjernika i prinosu darova, a duhovnici zajednica su koncelebrirali.
Na kraju svete mise mons. Giorgio Lingua, izaslanik Svetog Oca u Hrvatskoj, uputio je članovima Zajednice završnu riječ i zasebno blagoslovio osobe s teškoćama, roditelje i prijatelje:
„Pozdravljam vas riječima Pape Franje, kada se prije dvije godine susreo s vašim predstavnicima u Vatikanu povodom 50. obljetnice hodočašća u Lurd koje se smatra početkom vaše avanture. Papa Franjo je tada rekao: „Od tog trenutka Duh Sveti je pratio hod vaše udruge i rođene su mnoge zajednice Vjere i svjetla u mnogim zemljama na pet kontinenata donoseći poruku ljubavi i prihvaćanja. Ta poruka je srce Evanđelja. Podsjeća nas da je svaka osoba, pa i ona najmanja i najranjivija ljubljena od Boga i ima svoje mjesto u Crkvi i u svijetu. To je evanđelje malenosti, kako nas podsjeća sveti Pavao kada piše Korinćanima; „Gledajte braćo, sebe pozvane: lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta, prezrene izabra Bog i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom” (1 Kor 1, 26-29). ” Zato vi svi, članovi Vjere i svjetla zajedno sa svojim roditeljima i prijateljima koji vas prate nosite poruku koja je srce Evanđelja: Kraljevstvo Nebesko pripada malenima. Upamtite jednu stvar: Isus na križu je bio poput mnogih od vas, bio je kao netko tko pati fizički i duhovno. Zamislite, više nije mogao govoriti, više nije mogao hodati, bio je prikovan, više nije propovijedao, više nije činio čudesa, ali još uvijek je postojala jedna stvar koju je mogao činiti i činio je. Koja? Voljeti! Jer voljeti uvijek možemo, čak i kada nas okolnosti sprječavaju u mnogim stvarima. Nitko i ništa nas ne može spriječiti da volimo. Svi uvijek mogu voljeti, zapravo to je Isus posljednjim šapatom rekao: „ Oče, oprosti im jer ne znaju što čine.” Dok je umirao, nastavio je voljeti. S ovim mislima vas, dakle, blagoslivljam.
Blagoslivljam svakog od vas koji ste pozvani da darujete ono što jeste i što imate sjećajući se da ništa nije malo što je učinjeno iz ljubavi.
Blagoslivljam vas, roditelje koji ste pozvani isticati unutarnju ljepotu svoje djece, poput Boga koji ne gleda na vanjštinu nego na srce.
Blagoslivljam vas dragi prijatelji koji ste pozvani da budete blizu onima koji trpe pokazujući da u njima otkrivate Božju prisutnost i njegovu ljubav. Po vašoj ljubavi svi moraju susresti ljubav Božju. Sve vas blagoslivljam u ime Oca i Sina i Duha Svetoga !”
Proslava se nastavila ručkom i zajedništvom u ozračju uskrsne radosti koja je toliko karakteristična za zajednice Vjere i svjetla.
U poslijepodnevnim satima scenski je prikazan nastanak Vjere i svjetla u Hrvatskoj i rast tijekom 30 godina koji su pripremile 4 zagrebačke zajednice. Prva hrvatska zajednica, nastala uz podršku slovenske Vjere i svjetla, ukrcala se na brod, a tijekom godina nizale su se zajednice i ukrcavali njihovi predstavnici sve dok nije postala prepuna, uz Isusovu inicijativu i vodstvo, a pod Marijinim plaštem koji se na kraju raširio i poput Duha svetog prolebdio iznad glava svih prisutnih članova.
Jedna majka, jedna osoba s teškoćama
te dvoje mladih prijatelja
svjedočili su što za njih znači biti dijelom jedne zajednice Vjera i svjetlo: to znači živjeti u zajednici punoj ljubavi, izaći iz izolacije, biti prihvaćen, znati da nisi sam, moći biti ono što jesi, moći biti svoj, otvoren i smiren, razvijati samopouzdanje, aktivirati svoje potencijale, ne gledati samo ono što ne možemo, nego vidjeti ono što možemo, živjeti jednostavnost, otkrivati duhovnu ljepotu osoba s teškoćama, zajedno živjeti Božju blizinu i ljubav, razvijati zauzetost za bližnje i u zajednici ljudi koji su ispunjeni predivnim darovima živjeti kao velika obitelj.
Provincijski duhovnik Vjere i svjetla, vlč. Robert Jugović posvjedočio je kako je kao mlada osoba, zbog neznanja kako da im pristupi i straha da ih ne povrijedi, imao predrasuda prema osobama s teškoćama, što se s godinama promijenilo, osobito otkako je župnik u Županji i duhovnik zajednice Noa. Za njega je Vjera i svjetlo jedno srce, srce koje kuca, srce koje se veseli i srce koje uvijek želi biti u blizini drugoga, a isto vrijedi za sve zajednice Vjere i svjetla. Ohrabrio je sve one koji daju svoju ljubav, cijelog sebe za svoje zajednice da ne posustanu pred teškoćama i razočarenjima koja su prolazne stvari, jer ono što ostaje jest zajedništvo, poput ovoga kojem danas svjedočimo.
Progovorio je i o problemu nedostatka svećenikove prisutnosti u pojedinim zajednicama: „ Molite za svoje svećenike. Poput mene u mladenaštvu, često u susretu s vama čujem kako mnogi od njih imaju još uvijek predrasude. Boje se biti s vama: što ću tamo raditi, što ću učiniti? Ne znaju da zapravo samo tražite njihovu blizinu, prisutnost i blagoslov kojega na svakog od vas mogu zazvati. Znam da je mnogim zajednicama poteškoća – imati duhovnika. Moja zadaća je da na tu nakanu prikazujem misu, pa i današnje euharistijsko slavlje sam na tu nakanu prikazao: da svaka zajednica bude blagoslovljena duhovnikom koji neće imati predrasude, nego će doći, vidjeti i ostati. Evo, u tom duhu moleći za vaše duhovnike, molimo i za mnoge one koji žele, a možda su neodlučni u vašim župnim ili redovničkim zajednicama, da dođu u zajednicu, da budu svjetlo, a onda sigurno i znak vjere. Dok govorim o svećenicima, duhovnicima, zamjena u tim trenucima kad nema svećenika često su redovnice, pa im iskreno i od srca zahvaljujem.”
Što smo osjećali međusobno s braćom iz Slovenije možda je najbolje izrazio jedan od prisutnih članova slovenske Vjere i svjetla: „ Bili smo među potpunim „strancima”, a ipak smo se osjećali istinski kao kod kuće i bezuvjetno prihvaćeni. Vjera i svjetlo velik je dar od Boga cijelome svijetu.”
Angela Grassi, kao međunarodna dokoordinatorica koja prati našu provinciju, u radosti ovog slavlja prenijela je svima riječi suutemeljiteljice Marie-Hélène Mathieu koje je ona uputila članovima Vjere i svjetla: „Sve što činite u životu pretvorite u slavlje, u radost!”
Potaknuti ovim riječima, neka sve one naše nesavršenosti i malenosti, ranjenosti i slabosti u Kristu budu mjesto susreta i ljubavi, a prema tome i radosti!
Zrinka Zubić
Deseti rođendan Kapljica dobrote
Ovu subotu 4. studenog, u franjevačkom samostanu Presvetog Trojstva, zajednica Vjere i svjetla “Kapljice Dobrote” proslavila je svoj deseti rođendan.
U goste su im pristigle četiri zajednice Vjere i svjetla iz naše Slavonije. ViS Srce sv. Vinka Palottia iz Vinkovaca, ViS Noa iz Županje, ViS Tratinčice majke Terezije iz Đakova te ViS Plamen ljubavi iz Osijeka. Nazočila je i Dijana Stanić, koordinator hrvatske provincije Vjere i svjetla.
Susret su započeli svetom Misom koju je vodio preč. Tomislav Čorluka, dekan brodskog dekanata. U svojoj homiliji nakon pročitanog Evanđelja ( Mt 23, 1-12 ), kojeg su nam oživjela djeca iz zajednice Noa iz Županje, preč. Čorluka je stavio znak na pitanje svakome od nas gdje smo u svojoj poniznosti. Približio nam je i sveca dana 4. studenog, sv. Karla Boromejskog te čestitao imendan slavljenicima.
Sv. Misu su animirale glazbom Lea Pocintela na gitari te Ana Vojtkuf Peranović na flauti. Znakovno su je animirali članovi zajednice iz Vinkovaca pod vodstvom Tihomile Viljetić.
Po završetku svete Mise, zahvalu te svoje čestitke, iskazale su Dora Dežmić, Rafaela Janković te Kristina Terihaj koja je i osnivačica Vjere i svjetla u Slavonskom Brodu uz Nikolinu Šarić.
Druženje uz okrepu i rođendansku tortu su nastavili u prostorijama Samostana uz ples i pjesmu.
Duhovni kamp na Buškom jezeru
Pozvani smo po imenu
Po imenu, iz zajednice “Vjera i svjetlo” bili smo pozvani da se podružimo od
29.08.-03.09.2023.
Imali smo Božju milost da Dražen, Iva, Ivan, Zorislav, Matea, Mia, Antun, Frane, roditelji i prijatelji: Slavica i Nikola, Ondina, Krešimir, Ivica, Janja, Željka, Ivanka i Adelgisa podijele svoje povjerenje, zajedništvo, radost prijateljstva, ljubav, svoje teškoće i nade, slavlja, molitve, Euharistije.
Svaki dan je bio trenutak koji je prošao i nikada se neće vratiti.
Posjetili smo franjevački samostan u Livnu, razgledali crkvenu sakralnu kulturnu postavu, likovnu galeriju, etno muzej.
Planinarili smo na izvor rječice Bistrice. Kupali se u Buškom jezeru.
Posjetili smo eko selo Grabovica, šetali smo, molili, pjevali u predivnom perivoju oko samostana.
Zahvaljivali smo Isusu na svemu i gledamo pozitivno na život.
Sve smo predali u ruke Isusu, Mariji, sv. Iliji, sv. Tereziji Avilskoj u kapelici da ustrajemo u Vjeri u Dobrome, u Svjetlu.
Molili smo za snagu Duha Svetoga da nas prati gdje smo
Pozvani po Imenu
na duhovni rast
na obraćenje srca i misli
zajedno na putu života.
U dnevne kateheze uvodili su nas Zvonko, Irena, Sara i Lovro, a duhovno podržali i vodili svete mise otac Jakov i braća Karmelićani.
Imali smo drage goste u subotu – djeca, roditelji i prijatelji udruge “Nada” iz Tomislavgrada. Zajedno smo proslavili svetu misu i nastavili druženje, stekli drage nove prijatelje.
Najljepše mjesto na svijetu na kojem ste bili svi VI koje VOLIMO bile su naše MISLI, MOLITVE i SRCE.
Odlučili smo raditi nešto novo,
nešto lijepo – ZAGRLITI ŽIVOT
prepustiti se Božjoj providnosti
EVO ME – POZVANI SMO PO IMENU
Adelgisa
Karmel, sv. Ilije / Buško jezero
Vjera i svjetlo u Vatikanu na ekumenskom bdijenju “Together”
VJERA I SVJETLO ZAJEDNO NA EKUMENSKOM BDIJENJU „TOGETHER“ UOČI SINODE BISKUPA 30. RUJNA 2023. U VATIKANU
Uoči završnog djela Sinode koje je uslijedilo 1. listopada 2023., oni najmanji su se uputili ususret Papi Franji i biskupima kako bi s njima i ostalom braćom i sestrama drugih kršćanskih denominacija molili za Crkvu i one važne odluke koje će se donijeti.
Sa tridesetak članova Vjere i svjetla iz Hrvatske te u veselom zajedništvu sa dvadesetoro naše braće i sestara iz Vjere i svjetla Slovenije, zajedno smo krenuli prema Rimu. U autobusu je nastalo pravo Kraljevstvo Božje! Imali smo privilegiju i čast biti u autobusu posebnog vozača i suputnika, vlč. Dragutina Goričanca, osnivača udruge Job koji je svojim vozilom „Bog je ljubav“, radosno u pjesmi, molitvi i dijeljenju brojnih zgoda spremno pomogao u našem pohodu. Naši duhovnici, fra Ivan Široki i fra Jurij Štravs, pomogli su nam ući u dubinu našeg poziva i u razmišljanju o našem poslanju u Crkvi te kako je važno što i mi molimo za Sinodu.
U bazilici XII Apostola U Rimu susreli smo se sa stotinjak članova Vjere i svjetla iz različitih krajeva svijeta, vidjeli našeg međunarodnog koordinatora Raula Izquierda te se zajedno sa mladima pomolili i predstavili pokret uz nekoliko svjedočanstava onih čiji su životi bili promijenjeni jer su postali dio zajednice. Krenuli smo prema Vatikanu s uzbuđenjem i velikom radošću!
„Joj, cijelog života sam tako jako želio doći u Vatikan i sad sam ovdje!“, sa suzama u očima je rekao naš Boris. A kad je saznao da će i papa Franjo biti sa nama, ne mogu opisati radost koja je bila na njegovom licu i suze koje su potekle niz njegove obraze! A tek kad su se naši crveno bijeli kvadratići zajedno sa Draženom i Lovrom pojavili u svečanoj procesiji na početku bdijenja, noseći Evanđelje, naša lica su se ozarila od radosti! Maleni se penju prema vrhu Crkve, „posljednji će biti prvi” obistinjuje se pred našim očima! Bilo je to neopisivo iskustvo!
Cijelo ekumensko bdijenje bilo je predvođeno mladima iz cijeloga svijeta, bila su tu svjedočanstva izbjeglica, pjesme zborova među kojima su bila i djeca iz Ukrajine, molitve onih koji su pogođeni prirodnim katastrofama, ratovima, glađu i bolestima te naši maleni prijatelji s teškoćama koji su dali predivno svjedočanstvo oživljavanjem prispodobe o Milosrdnom Samarijancu pred papom i tisućama ljudi.
Sve je okrunjeno dirljivim Hvalospjevom stvorova sv. Franje uz potpunu tišinu i molitvu tisuća ljudi uz a capella otpjevanu pjesmu jednog jednostavnog mladića čiji je glas odzvanjao Trgom Sv. Petra „Laudato si, o mio Signore!“ I zaista, neka je hvaljen Gospodin u cijelom našem iskustvu i u malenima koji su bili tamo u prvim redovima, spremni moliti za Crkvu, njezino jedinstvo i ozdravljenje. Vjerujem da su upravo maleni mogli smekšati srca prisutnih i otvoriti put Duhu Svetom da ne prevladaju ponos i osobni interesi, već da preko malenosti, ranjivosti i iskrenosti obnovimo našu Crkvu!
Marija Loots i Zrinka Zubić
Međunarodni susret Vjere i svjetla, 4. – 12. srpnja 2023. u Strasbourg-u
Pomalo je teško pronaći riječi kojima bismo dovoljno dojmljivo opisale sve sto se događalo tijekom osam dana u prekrasnom Strasbourgu. Susret je obogatila pažljiva priprema svih prisutnih, osjećaj za pojedinca, prijateljstva koja su nastala, pjesme koje nam još uvijek odzvanjaju u srcima, žar, jednostavnost koja nas je povezala, a opet veliko bogatstvo različitosti koje nas je ujedinilo u ljubavi prema „malenima“ – velika radost i ljubav bili su gotovo opipljivi.
Moto dana
Lucas Violette, mladić sa sindromom Down iz Mauricijusa, otvorio je međunarodni susret noseći loptu u rukama. Potom ju je predao odgovornim osobama u Vjeri i svjetlu koji su je poput trenera dodavale svojim ekipama. Tako je lopta došla i do Dijane Stanić koja trenutno nosi odgovornost koordinatora hrvatske provincije Vjere i svjetla i Marije Loots koja je odgovorna za zajednicu „Tabor“ u Đurđevcu i Kloštru Podravskom, a dobacila ju je internacionalna vicekoordinatorica Angela Grassi koja prati šest provincija Vjere i svjetla (Hrvatsku, Sloveniju, dvije talijanske provincije, Cipar i Švicarsku).
Šest provincija
Prema svojoj konstituciji, pokret ima jasnu strukturu, no, život pokreta nosi mnogo malih zajednica; u Hrvatskoj su to 32 zajednice, a u cijelom svijetu kroz 51 provinciju na svih 6 kontinenata ima ukupno 1290 zajednica.
Posebno nadahnuće donio je Souleiman Kassouha iz Sirije koji je podijelio svoje iskustvo života u zajednicama čiji su članovi pripadnici kršćanstva i islama bez ikakvih vjerskih prijepora. Naglasio je kako je međureligijski dijalog također put kojim idemo, jer osoba s intelektualnim teškoćama je osoba koja spaja i poziva na prijateljstvo i od nje možemo puno toga o dijalogu naučiti. Povezano s time, mudro je rečeno kako treba na osobu gledati kao na rješenje a na kao na problem, na darove koje ta osoba ima, te tako obnoviti našu karizmu. Identitet Vjere i svjetla je život i trebamo ostati otvoreni tom Božjem daru. Zaključeno je da nas je Duh Sveti pratio kroz ove 52 godine i važno je da i dalje budemo otvoreni njegovom vodstvu.
Nakon obreda pranja nogu
Promišljalo se također o novom govoru o osobama s teškoćama koje su u današnje vrijeme vidljivije u društvu i Crkvi, o traženju načina da i te osobe budu doista aktivni članovi Crkve, katehisti u župnim zajednicama te odgovorne osobe za svoje zajednice. U Vjeri i svjetlu govorimo o tome da smo svi ranjivi, svi imamo teškoće no, svjedoci smo toga da su nas osobe s teškoćama promijenile; život u zajednici nas je naučio da se prihvaćamo kakvi jesmo: znamo da imamo teškoće i darove.
Sa Luciom Casella
Nakon upoznavanja svih kandidata upravnog vijeća i razgovora sa svakim od njih, u skladu sa prioritetima i misijom, otvoreni Duhu Svetom, izabrali smo nove članove upravnog vijeća. Raul Izquierdo iz Španjolske je ponovno međunarodni koordinator na još jedan mandat od 5 godina, njegova zamjenica je ostala Tavares Maria Silva iz Brazila. Novi međunarodni predsjednik udruge je Antonio Donega također iz Brazila, a njegova zamjenica je Abbosh Micha iz Libanona. U upravnom vijeću su još i dva kvalificirana člana: roditelj osobe s teškoćama iz Mauriciusa, Violette Judex i Edward Amgad iz Egipta. Novi blagajnik je iz Francuske Antoine de la Taille, a don Marco Bove iz Italije je i dalje međunarodni duhovnik.
Novo upravno vijeće
Nošenje odgovornosti u Vjeri i svjetlu je služenje i bilo je divno sudjelovati u ovom procesu slušanja završnih izvješća o proteklom razdoblju i izbora novog upravnog vijeća u mandatu od 5 godina te kako se je nastojalo osluškivati Božju volju.
Raul, Marija i Matanda
Svaki dan ovog međunarodnog susreta bio je ispunjen divnim trenucima dijeljenja naših iskustava i razmišljanja u malim grupama gdje smo osobito na polovici dana mogli otvoreno razgovarati o svojim doživljajima i dubokim spoznajama. Poslijepodneva su obogatile praktične i refleksivne radionice, a večeri su bile rezervirane za slavlje, molitvu ili poslanje.
Praktične radionice na kojima smo mogli sudjelovati su bile: video o vodiču Vjere i svjetla; uputa o održavanju susreta; pjesme uz pokret i ples; origami; igre; pjesme na engleskom jeziku uz geste; molitva tijelom (kontemplativni ples); izrada malih anđela od papira; oslikavanje svijeća; izrada loga Vjere i svjetla od vune; izrada instrumenata od recikliranih materijala; oživljavanje Evanđelja.
Refleksivne radionice bile su duboko introspektivne i potaknule su nas na razmišljanje o duhovnosti i vlastitoj ulozi u zajednici. Raspravljalo se o važnosti duhovnika u zajednici i provinciji te o ulozi provincijskih vicekoordinatora. Veoma važna tema bila je i sudjelovanje osoba s teškoćama u zajednici te kako živjeti u višejezičnoj, multikulturnoj i ekumenskoj provinciji kao što je provincija „Između mora“ – jake strane i izazovi; ikone i duhovnost; financije u Vjeri i svjetlu; dar prijateljstva u Vjeri i svjetlu; kako predstaviti Vjeru i svjetlo.
Bila nam je čast voditi radionicu o „oživljavanju Evanđelja“ te razmisliti o važnosti pažljive pripreme za taj događaj koji je tako karakterističan za naše susrete u zajednicama. Iskustvo je članova zajednica te osobito osoba sa teškoćama kako preko oživljavanja Evanđelja često uspiju duboko prodrijeti u Riječ i preko svojih gesta iskusiti one Isusove geste ljubavi prema svima nama. Oživljavanje Evanđelja postaje molitva koja se događa u odnosu na odgovore ljudi koji nakon slušanja Riječi svojim gestama i pokretima, izrazima lica, tu Riječ prevode u jednostavne geste preko kojih se ona proživljava u najskrovitijim dijelovima našeg bića i postaje naša. Vidjeli smo koliko je važno i nekoliko trenutaka posvetiti dijeljenju onoga sto smo doživjeli prilikom oživljavanja Evanđelja i naravno živjeti poruku ljubavi na konkretan način sa ljudima oko nas. Pažljivo smo pripremili ovu radionicu i oživjeli događaj iz Evanđelja o pozivu prvih učenika na Galilejskom moru (Mt 5,4-11). Nekoliko puta smo predstavile tu radionicu, a svaki put su reakcije i otkrića bila drugačija, duboka i sa porukom koju je Isus o tom trenutku progovorio prisutnima.
Radionica oživljavanje Evanđelja
U toku susreta imali smo čast i radost susresti se s Marie-Helen Mathieu,
Marie – Helene M. 94. rođendan
a naš međunarodni susret je završio šarenilom kulturne večeri
Kulturna večer
sa najrazličitijim narodnim nošnjama iz svih prisutnih zemalja, završnim blagoslovom i poslanjem da prenesemo drugima ono sto smo primili.
Večer poslanja
Puni nade, radosti, proširenih vidika, obogaćeni susretima i dijeljenjima, vratili smo u svoje krajeve svijeta.
Marija Loots i Dijana Stanić
IZVJEŠĆE NEZAVISNE KOMISIJE O SLUČAJU JEANA VANIERA
L’Arche International je početkom 2020. godine angažirala nezavisnu komisiju da istraži tada navodne slučajeve seksualnog iskorištavanja od strane Jeana Vaniera, osnivača Arke i suosnivača Vjere i svjetla.
30. siječnja 2023. ta nezavisna komisija izdala je opsežno izvješće sa rezultatima istrage provođene unatrag 3 godine.
U nastavku donosimo poveznicu na stranice L’Arche International koje sadrže izjave međunarodnih voditelja Arke Stephana Posnera i Stacey Cates-Carney, izvješće nezavisne komisije na 900 stranica, sažetak izvješća na 60 stranica te ostale relevantne dokumente: https://www.larche.org/about-larche/news/study-commission-2023/
Kao podružnica Vjere i svjetla u Hrvatskoj izražavamo našu osudu i odbacivanje postupaka i stavova Jeana Vaniera navedenih u izvješću, te suosjećanje i čvrstu i nepokolebljivu podršku ljudima koji su ih trpjeli.
Naša podrška također braći i sestrama u Arci.
Mi nastavljamo dalje prema riječima našeg međunarodnog koordinatora Raúla Izquierdo: „…unatoč boli koju je izazvao ovaj izvještaj, mi ostajemo predani našoj misiji, a to je da Vjera i svjetlo i dalje bude obitelj koja u središte stavlja Isusa i osobe s intelektualnim teškoćama. Nastavljamo i dalje u to ulagati život, vrijeme, radost i rad. Neka nas podupiru ohrabrenje i molitva.“
Dijana Stanić, provincijska koordinatorica za Hrvatsku
DUHOVNA OBNOVA KOORDINACIJSKIH EKIPA VJERE I SVJETLA „LICE BOŽJE U LICIMA DRUGIH“
Naš duhovnik koji nas je kroz sve ovo vrijeme vodio i „nagovarao“ bio je fra Stipo Kljajić, a razmatrali smo o temi: „Lice Božje u licima drugih“.
Božja volja je čovjekova dobrobit: činiti dobro drugome i raditi za dobro drugoga. Prisjetili smo se zašto trebamo vršiti Božje zapovijedi. A to bi bilo baš za dobrobit nas samih. Svi ljudski propisi i sve vjerske norme, služe samo za to da budu na dobrobit čovjeku. Postajem li bolji ili bolja jer vršim zapovijedi? Potičem li time da drugi budu bolji?
Što znači voljeti čovjeka? Isus nam govori o ljubavi prema bližnjemu. Tko je moj bližnji?
Isus nam je to pokazao dok je bio svjesno pristran onim najvećim grješnicima, onima koji su ga najviše trebali. I poziva nas ne samo da podnosimo svoje neprijatelje i da im ne činimo isto zlo koje su možda oni nama činili, već ide i korak dalje: a to je da ih ljubimo. Primjer možemo vidjeti u zapovijedi „Ne ukradi“. Puni smisao bio bi „podaj svoje drugome!“, tek tada se ta zapovijed zapravo izvršava. Pravi suputnici možemo postati samo ako smo spremni postati i supatnici.
Njemu nedostaje upravo ono što mu Isus odgovara: „To čini i živjet ćeš.“ Zakonoznanac je iskušavao Isusa. Jesmo li i mi oduševljeni dobrom ili zlom? Da li te dobrota drugoga čini boljim ili lošijim? Ako je Zapovijed ljubavi ključ za sretan život, zašto je tako teško malo više se još oko toga potruditi?
I svećenik i levit svjesno zaobilaze unesrećenog i u centar svoje odluke stavljaju sebe, dok Samarijanac razmišlja što će biti s drugim ako nešto uradi ili ne uradi.
Ova duhovna obnova nas je sve snažno potaknula na preispitivanje vlastitih odnosa prema drugima, na raznim razinama.
Napisala: Marija Loots
Fotografije: Irena Žužić
Proslava 20 godina djelovanja zajednice Vjera i svjetlo u župi Valpovo
Zajednice Vjera i svjetlo u župi Bezgrešnog začeća BDM u Valpovu proslavila je 20 godina djelovanja u subotu, 10. prosinca 2022. Na početku susreta bila je u župnoj crkvi digitalna prezentacija djelovanja zajednice Vjera i Svjetlo tijelom 20 godina. U 11 sati je bila koncelebrirana misa koju je predslavio fra Marko Neretljak, župnik i gvardijan iz Belišća. Uz domaćeg župnika Zvonka Mraka, župnog vikara Krešimira Iljazovića i đakona u župi vlč. Vladimira Sabo na misi su koncelebrirali vlč. Robert Jugović, župnik u Županji 1, nacionalni povjerenik zajednice Vjera i Svjetlo. Vlč. Alojz Kovaček, župnik u Osijeku 9, nadbiskupijski povjerenik zajednice Vjera i Svjetlo i vlč. Mihael Mađarević, župnik u Kruševici. Pjevanje na misi animirao je gosp. Davor Šamadan, vjeroučitelji iz Valpova. Poslije mise se proslavi pridružio vlč. Zdravko Čabrajac, župnik u Golubincima, nekada župni vikar u Valpovu i duhovnik zajednice Vjera i Svjetlo.
Na proslavi je bila i č.s. Fides Babić, vrhovna poglavarica Družbe Kćeri Milosrđa, koja je u to vrijeme bila u službenom pohodu zajednici svojih sestara u Valpovu.
Za vrijeme čitanja evanđelja članovi zajednice Vjera i svjetlo pokretima i gestama uprizorili su temu evanđelja. Evanđelje je bilo o ozdravljenju 10 gubavaca. Fra Marko je u homiliji naglasio važnost ozdravljenja ne samo od bolesti tijela i duha nego od zla i grijeha. Posebnu važnost je dao 10. gubavcu Samarijancu koji se jednini vratio i zahvalio Isusu na ozdravljenju. Fra Marko je pitao jesmo li mi nekoga u životu isključili da nam bude kao stranac. Isto tako je podijelio svoje osobno iskustvu duhovnika zajednice Vjera i svjetlo u kojem je doživio ne samo da je dao nešto svojih darova potrebnima, nego su i oni njega obogatili onim što on nema od duhovnih dobara.
Članovi zajednice Vjera i svjetlo zatim su molili molitvu vjernika i prinijeli misne darove na oltar.
Bilo je nazočno oko 100 članova zajednice Vjera i svjetlo i njihovih članova obitelji.
Proslava je završila domjenkom u pastoralnom centru, što su omogućili dobročinitelji svojim donacijama.
Vjera i svjetlo je međunarodni, ekumenski pokret osoba s mentalnim poteškoćama, njihovih roditelja ili skrbnika te njihovih prijatelja, koji pomaže osobama s poteškoćama pronaći svoje mjesto u Crkvi i društvu.
Kada su se roditelji Camille i Gérard požalili socijalnoj radnici Marie Helene Mathieu i Jeanu Vanieru na ponižavanja i odbacivanja Loïca i Thaddéea, njihove djece s poteškoćama, koje su doživjeli 1968. godine na biskupijskom hodočašću u Lourdes, došlo je do ideje da se napravi hodočašće za osobe s poteškoćama, njihove roditelje i prijatelje. Nakon puno vrijednih priprema po župama, 1971. godine je organizirano hodočašće 4000 osoba s poteškoćama, 4000 roditelja i 4000 prijatelja. Tako je rođena Vjera i svjetlo.
Vjera i svjetlo se temelji na uvjerenju da je svaka osoba s intelektualnim teškoćama u potpunosti osoba sa svim pravima ljudskog bića: prije svega pravom da bude voljena, priznata i poštovana zbog sebe i pravom na vlastiti izbor. Također imaju pravo primati bilo kakvu pomoć potrebnu za rast na kako duhovnoj, tako i opće ljudskoj razini.
Danas vjera i svjetlo djeluje na svim kontinentima, u preko 80 zemalja. Kršćanskog su predznaka, no postoje i muslimanske zajednice. Sve se zajednice sastaju jednom mjesečno, a susreti se organiziraju prema Vodiču koji izdaje međunarodno povjerenstvo Vjere i svjetla.
Zajednica Vjera i svjetlo Dva srca Valpovo, nastala je na prijedlog tadašnjeg kapelana vlč. Mirka Mrnarevića. U nedjelju 15.12.2002. u 13,30 sati održan prvi susret zajednice pod vodstvom g. Ilonke Vicić.
Prvi članovi zajednice su bili Zoran Radanović, Ines Balentić, Iva Kantolić, Manuel Pavor, Sonja Đurakić, Martina Stiplošek, Ana Marija Crnogaj, Tihomir Đurković, Josipa Remete, Martina Kaluđer, Andrea Dorić, Nina Vicić, Ernest Ivanović, Ivana Horžić i Andrej Ranogajec.
Prvi prijatelji zajednice su bili časna s. Fides Babić, vjeroučiteljica Anica Zrno, Robert Vidušić te Snježana i Zlatko Gerenčir.
Kako Vjera i svjetlo ima ekumenski karakter, ubrzo od nastanka, počeli smo i s druženjima s Evanđeoskom pentekostalnom crkvom iz Belišća, koji traju i do dan danas.
Zajednica aktivno sudjeluje i u događanjima župe i Grada: ima svoj susret jedanput mjesečno sa sudjeluje na nedjeljnoj misi, prodaje adventsku pšenicu i više puta je sudjelovala na uprizorenju živih jaslica u gradu Valpovu.
Zvonko Mrak, župnik
Hodočašće na Trsatu – 50 godina postojanja Vjere i svjetla u svijetu
POZVANI SMO NA RADOST
U subotu 1. listopada 2022. godine u svetištu majke Božje Trsatske u Rijeci okupilo se oko 160 članova iz 10 naših zajednica (iz Zagreba, Marije Bistrice, Siska, Osijeka, Rijeke, Krka i Zadra), kako bi zahvalili dragoj našoj Majci Mariji na 50 godina postojanja Vjere i svjetla u svijetu.
Prijatelji i članovi riječke zajednice, a posebno obitelji Vrlić, potrudili su se ugostiti nas u dragom nam Marijinu svetištu, zajedno sa fra. Krunoslav Kocijanom, gvardijanom i čuvarom svetišta Majke Božje Trsatske.
Čim smo došli ispred crkve, započela su radosna pozdravljanja i razgovori sa grljenjem, ljubljenjem, veselim osmjesima, pozdravima, a u takvom raspoloženju uputili smo se u crkvu na sv.misu zahvalnicu.
Sv.misu služio je fra Stipo Kljajić, duhovnik zagrebačke zajednice sv. Jeronima, u koncelebraciji sa fra. Krunoslavom Kocijanom. Posebnost sv.misi dali su i prijatelji s teškoćama koji su sudjelovali u oživljavanju evanđelja, čitanju, pjevanju, ministriranju, prinosu zahvalnih darova.
Članovi zajednice sv. Nikole sa Krka i Ratko iz Zagreba oživjeli su evanđelje (Lk 10,17-24). Po Ratku je Isus snažno svima progovorio. Glavna poruka evanđelja bila je poziv na radost. Pravi razlog radosti na koju smo pozvani je spoznaja da smo ljubljena djeca Božja i zato vjerujemo da su naša imena zapisana na nebesima. Svidjelo se Ocu, Gospodaru neba i zemlje Istinu objaviti malenima i jednostavnima, a sakriti je od mudrih i umnih.
Nakon sv.mise uslijedio je zajednički agape u auli svetog Ivana Pavla II gdje su po dvije zajednice za istim stolom dijelile slatko-slane obroke, te se tako nastavilo radosno druženje. Iako smo imali male bojazni da će pasti kiša, Gospodin nam je dao sunčan dan pa smo program nastavili vani. Brzo smo sve organizirali kako bi započelo predstavljanje svih 10 prisutnih zajednica na zelenoj travi i pod vedrim nebom. Zagrebačka zajednica sv. Jeronima uprizorila je nastanak samog pokreta prije 50 godina u Lurdu, a nakon toga se svaka zajednica predstavila na poseban način. Improvizacija, jednostavnost, kreativnost i posebnost bila je na djelu.. Nije manjkalo pjesme, plesa, stihova, igrokaza, smjeha, zahvaljivanja… i svega što čini naša srca radosnima. Ozračju tolike radosti potaknulo je još dublje zajedništvo, sa sviješću da iako maleni, stojimo uspravno i dostojanstveno pred Gospodinom jer smo Njegova djeca.
Nakon predstavljanja zajednica, krenuli smo u obilazak svetišta, uz vodstvo domaćina, fratara OFM, provincije sv.Ćirila i Metoda. Obišli smo kapelu zavjetnih darova i bogatu crkvenu riznicu.
Zadnji dio programa svojom je prisutnošću uzveličao riječki nadbiskup (tada) koadjutor mons. Mate Uzinić. Susret s nadbiskupom započeo je neformalnim druženjem i razgovorom, a potom se nastavio u crkvi molitvom, zahvalom i blagoslovom. Nadbiskup nas je oduševio svojom jednostavnošću i blizinom, istaknuo je naš poziv u Crkvi. Osvrnuo se na život sv. Male Terezije od Djeteta Isusa koja se slavila upravo 1. listopada. Usporedio je sv. Malu Tereziju sa članovima zajednica; naše zajednice, tako malene, krhke i slabe imaju posebnu ulogu u Crkvi, sv Mala Terezija i sama slaba i bolesna, čitajući poslanice sv. Pavla prepoznala je svoju ulogu u Crkvi i odlučila da će u srcu Crkve biti ljubav.
Naše je zahvalno hodočašće započelo i završilo u ozračju radosnog susreta zajednica. Majci Mariji u svetištu na Trsatu iskazali smo slavu, čast i hvalu za postojanje 50 godina Vjere i svjetla u svijetu. Predali smo joj košaru prepunu naših pisama zahvale i molitvi i cvijeće, kao simbol naše Ljubavi prema Njoj. Predali smo joj i naša srca moleći je da nas uvijek u našim potrebama zagovara pred Gospodinom.
Dragica Dražana Krajinović