Proslava obljetnice 20 godina postojanja Vjere i svjetla u Đakovu

U srcu zajednice Vjera i svjetlo „Tratinčice majke Marije Terezije Scherer“ Đakovo jesu osobe s težim ili lakšim intelektualnim poteškoćama. Osim djece, zajednica okuplja i njihove roditelje i prijatelje. Zajednica djeluje u Đakovu punih dvadeset godina. Prvi susret je bio 16. studenoga 1997. godine. Budući da je zajednica nastala uz samostan Milosrdnih sestara sv. Križa, izabrala je utemeljiteljicu zajednice Milosrdnih sestara sv. Križa, majku Mariju Tereziju Scherer, za zaštitnicu. Zato se zajednica i zove „Tratinčice Majke Marije Terezije“. Zajednica broji oko pedeset članova koji se okupljaju na susrete jedanput mjesečno u Župi Svih svetih.

Susret koji je održan u nedjelju, 19. studenoga 2017. godine, bio je poseban. U 15.00 sati, u dvorani „Florentini“ započeo je prigodan program za dvadesetu obljetnicu postojanja zajednice.  Program je priredila s. Marija Klara sa članovima i prijateljima zajednice. Nakon što su članovi otpjevali himnu svoje zajednice „Bog te ljubi“, uslijedio je pozdravni govor župnika, vlč. Tomislava Ćorluke. Župnik je istaknuo kako je blagoslov imati ovakvu zajednicu u svojoj župi. Slavljenicima i uzvanicima se zatim obratila s. Rastislava Ralbovsky koja je 1997. godine bila inicijator osnivanja zajednice. Zatim je provincijski koordinator zajednice Vjera i svjetlo, gosp. Zvonko Vnučec zajednici uputio čestitku i riječ podrške u daljnjem radu. Riječ duhovne potpore uz čestitku uputio je i fra Ivan Široki, nacionalni duhovnik svih zajednica istaknuvši riječi sv. Pavla: „Živim, ali ne više ja, nego Krist živi u meni“ (Gal 2, 20). Rekao je da osoba s invaliditetom živi upravo tu istinu, da u svojoj patnji nadopunja ono što nedostaje Kristovim patnjama za spas svijeta.

Uslijedila je multimedijalna prezentacija kroz koju je prikazana povijest zajednice tijekom dvadeset godina djelovanja, a zatim su članovi zajednice izveli kratki scenski prikaz. Scenski prikaz je kroz govor o napuklom vrču, leptiru i jednoj maloj tratinčici koja se svakoga dana radovala suncu i malim sitnicama, zapravo htio progovoriti o dostojanstvu,  odnosno o vrijednosti, važnosti, skromnosti i jednostavnosti osoba s intelektualnim poteškoćama. Nakon svečanog programa uslijedila je okrjepa koju su priredili prijatelji i roditelji zajednice uz velikodušnu pomoć župnika, vlč. Tomislava Ćorluke. U 18.00 sati započelo je euharistijsko slavlje u đakovačkoj katedrali koje je predvodio župnik uz koncelebraciju vlč. Alojza Kovačeka, nadbiskupijskog povjerenika za osobe s invaliditetom i njihove obitelji. Vlč. Kovaček se u propovijedi kratko osvrnuo na povijest zajednice i njen smisao te sve župljane potaknuo da imaju više hrabrosti za susrete s osobama s poteškoćama.

„Tratinčice majke Marije Terezije“ zahvalne su Bogu na blagoslovu koji je udjeljivao zajednici kroz proteklih dvadeset godina rasta i radosti. Zahvalnost izražavaju i svim prijateljima koji su na različite načine podupirali zajednicu te mole da Gospodin svima podari milost iskrene i djetinje radosti kakvu žive članovi „Tratinčica majke Marije Terezije“.

Slike s proslave možete pogledati OVDJE.

Marija Klara Klarić

Nacionalno hodočašće “Vjere i Svjetla” u Mariju Bistricu 30.09.2017. – 2. dio

Naše zajednice su sudjelovale na Provincijskom hodočašću zajednica Vjere i svjetla u Mariji Bistrici 30.9.2017.godine. Raspjevani i veseli pošli smo sa geslom susreta u srcu: „Tražite lice Njegovo“! Susret je okupio 600-tinjak ljudi iz zajednica naše Provincije. Velečasni Domagoj Matošević je kao domaćin predvodio svetu misu uz koncelebraciju ostalih svećenika i duhovnika naših zajednica. Hvala mu na prijateljskim riječima ohrabrenja i nade. Naš zbor Vjere i svjetla je animirao misu uz pomoć naših zajedničara iz Vinkovaca, Osijeka, Slavonskog Broda i Zagreba koji su molitvama vjernika, prinosom darova i oživljavanjem Evanđelja, misu učinili još bogatijom, veselijom i prisnijom. Nakon mise je uslijedio program ispunjen pjesmom, plesom, svjedočanstvima i predstavljanjem zajednica.  Fra Ivan Široki nam je kao duhovnik zajednice uputio riječi koje su u našim srcima  probudile želju za susretom s licem Njegovim.  Jedni u drugima ćemo Ga naći. I doista, susreli smo Ga jedni u drugima, u prijateljskom osmijehu, pogledu i veselom zajedništvu.

Milica Renić

 

Drugi dio fotografija s hodočašća na Mariji Bistrici možete vidjeti OVDJE.

Pismo Jeana Vaniera (studeni 2017.)

Utorak, 31. listopada

U petak 13. listopada, doživio sam srčani udar i ubrzo me odvezlo vozilo Hitne pomoći, čija sirena je raščistila cestu prema bolnici u Compiègne-u. Testovi su otkrili da je glavna arterija koja hrani moje srce začepljena. Zbog toga je kirurg morao staviti stent u blokiranu arteriju. Nakon operacije, duboka zabrinutost se smanjila. Potreban mi je ozbiljan odmor. Iz tog razloga su me doveli na jedno posebno mjesto za odmor! Dijecezansku kuću uz more, koja prima kršćanske grupe i pojedince u razdoblju ozdravljenja i odmora. Tu se i sad nalazim, uz podršku i pod nadzorom Odile, koja je dobila zadatak da se brine za mene i skrbi za moje medicinske potrebe u mojoj staroj dobi.

Osjećam se dobro, ali očito je da je moje srce slabije, a samim time se i ja tako osjećam. Potreban mi je dobar dugi odmor kako bih vratio svoju snagu i lakše prihvatio život bez previše aktivnosti. Tako, s voditeljem farme, Antoineom Paoli-em, sam odlučio da neću održati zakazane duhovne obnove, konferencije i različite susrete do početka veljače. Tri mjeseca ozbiljnog odmora bez ikakve aktivnosti.

Ovo je radikalna promjena koja me zove da živim vrlo tihi život tijekom ovog razdoblja, udobno smješten u mojoj kući Lazarus u Trosly-u. Život u kojem ću učiti živjeti s vlastitom krhkošću i slabošću, i na taj način postajati manji: „Kraljevstvo Nebesko pripada maloj djeci“, rekao je Isus. Život u kojem, prije svega, mogu učiti i nastaviti učiti duže molitve: kako bih ostao u Bogu, kako bih ostao u Isusu koji kaže: „Ostanite u mojoj Ljubavi“. Bit će to poput novog rođenja. Christine McGrievy, voditelj moje zajednice Arke u Trosly-u, dala mi je važnu misiju: ostati blizu Bogu za sve potrebe Arke, a ja sam dodao također i Vjeru i svjetlo. Samo biti tamo, kako bih živio svoju duhovnost, u zajedništvu s Bogom i sa svom svojom braćom i sestrama Arke, Vjere i svjetla i naše velike duhovne obitelji koja se širi svijetom.

Za mene, ova nova faza implicira određeno puštanje. Dosada sam iskusio prijateljstvo i podršku kroz susrete koji su mi napravili puno dobra: sada više neću imati tu milost i radost. Također ću ići manje u moj dom, Val Fleuri, koji je bio i još je uvijek moja radost – pri čemu ću ostati u kontaktu sa Pat, Doudoul, Anicette i svima drugima.

Ovo je zaista radikalna promjena! A tada, malo po malo, vidjet ćemo što ću moći opet preuzeti u veljači i nakon toga. Kako bi taj novi život bio moguć, Christine i Odile će riješiti bitna pitanja. Ovaj život će također uključiti čitanje (kako ozbiljno, tako i ono lagano), šetnje u mom vrtu gdje ću slušati ptice… a bit će tu također i ‘radost’ hrane bez soli i izbjegavanje paštete od guščje jetre za Božić! Ovaj život neće biti usmjeren samo prema nebu, već i prema zemlji gdje postoje tako mnoge radosti i divne stvari.

Bit ću u zajedništvu sa svakime od vas.

Kako bih bolje živio ono što izgleda da Bog sada traži od mene, trebat ću ljubav i podršku svakoga od vas.

HVALA VAM.

Mir i ljubav svakome, Jean

Ranija Jean-ova pisma možete naći OVDJE.

Nacionalno hodočašće “Vjere i Svjetla” u Mariju Bistricu 30.09.2017. – 1. dio

Hvaljen Isus i Marija!

Krenuli smo na put u Mariju Bistricu na nacionalno hodočašće “Vjere i Svjetla”. Uzbuđenje je bilo veliko, pjevušili smo Marijanske pjesme i pomolili se Anđelu čuvaru za sretan put.

Predivan krajolik Hrvatskoga Zagorja, brežuljci, vinogradi, šume s lišćem u toplim jesenjim bojicama… jako puno “visokog drveća” rekao je moj sin Filip.

Kada smo stigli, u isti čas oko nas poznata lica naših prijatelja “Vjerosvjetlaša”, ljudi koje znamo s raznih strana “Lijepe naše”… koje nismo dugo vidjeli. Ozarena lica, osmijesi i radost ponovnog susreta.

Počela je i ” Sveta misa” i cijeli program bio je dobro osmišljen i sve je vodio “Duh Sveti”. Sve se odvijalo svečano i spontano uz pjesmu i molitvu i uz pomoć naših dragih prijatelja… mama… tata… i naših anđeleka kojima nije silazio osmijeh sa lica.

Uopće nismo bili umorni, mada smo bili na nogama od ranoga jutra. Prošli smo i cijelu “Kalvariju” i zahvalili Isusu na ovom predivnom danu.

A na samom kraju… časak prije odlaska… još jednom smo obišli crni “Marijin kip s djetešcem Isusom u naručju” na oltaru župne crkve. Ona nam se smješkala i pozdravljala nas na odlasku… a mi smo joj srcem i dušom zavapili za pomoć i da nas čuva do sljedećeg susreta.

Mama Nevenka

 

Slike s hodočašća možete vidjeti u GALERIJI.

Pismo Jeana Vaniera (rujan 2017.)

3. kolovoza

Ponovno sam u samostanu Orval gdje dolazim svakog kolovoza već 32 godine. Lastavice su još aktivne, pjevaju, lete i izvikuju svoju čistu radost što su žive. Svake godine u proljeće one stižu iz Afrike, ponovno odlaze u jesen nakon što su napravile gnijezda i odnjegovale svoje mlade u okviru zidina samostana. Priznajem da sam ovdje sretan. Zahvaljujem na ovome mjestu mira gdje vlada lagana ali opet duboka tišina, usprkos mnogim gostima koji se dolaze odmoriti ovdje. Bez telefona, bez novina, bez riječi iz našeg jadnog svijeta sa svim svojim bolima i nasiljem, samo duboka tišina s divnim drvećem koje okružuje samostan i dva labuda koji plivaju, odnosno veličanstveno klize po jezeru. Sa svojim dugačkim vratovima i impozantnim izgledom, doimaju se prilično kraljevskim.

201709jv

Puno mi znači samostanska crkva za molitvu i život s redovnicima, kojih ima više nego prošle godine. Kad je vani prevruće, visoka opatijska crkva je prohladno mjesto za odmor. Za mene, ova tri tjedna mi pomažu da me oslobode, ozdrave od stresa iz protekle godine. Imam mnogo vremena za zahvaljivanje Bogu za svoj život i za sve što sam primio tijekom tako mnogo godina te za hodanje po šumi. Treba mi ovo vrijeme za obnovu. U rujnu ću biti jednu godinu stariji i usprkos mojih 89 godina, moje zdravlje se drži, zahvaljujući Bogu. Liječnici me nadziru, kao i Odile koja je moj anđeo čuvar.

201709crkva

Zajednice Arka i Vjera i svjetlo se nastavljaju množiti i, nadam se, produbljivati usprkos izazovima, krizama i patnji svih vrsta. Bog bdije nad svojim stadom. Nisam bio u Belfastu na velikom međunarodnom susretu Arke, ali čuo sam mnogo o tome i vidio sam video snimke. Kakvo čudo milosti i radosti! Hvala Patricku i Eileen na pet godina kroz koje su mudro bdjeli nad Savezom; i kakva radost zbog dolaska Stephana i Stacy koji su novi voditelji Međunarodne Arke.

Da, Bog bdije nad nama svima, jer on želi vidjeti one koji su siromašni i one koji su najslabiji, integrirane u ljudsku obitelj: oni imaju svoje mjesto i to je važno mjesto kako bi se ponovno oduševilo čovječanstvo i vratila nada u svijetu koje je ponekad tako uznemireno i tako nestabilno zbog nasilja i straha.

Moja najveća radost iz prethodnih godina je moj život u mojoj zajednici na mojem domu u Trosly-u. Kakva je to radost biti među toliko braće i sestara, od kojih neke poznajem više od 40 godina. To su uistinu znakovi Božje prisutnosti. Raduje me također biti u La Ferme, gdje držim duhovne obnove i govorim ljudima o Isusu koji je krotka i ponizna srca, koji je došao da nas međusobno pomiri. Raditi za jedinstvo znači raditi za mir.

Držao sam mnoge duhovne obnove za članove Vjere i svjetla, a pogotovo onu koja je povezala članove naše zajednice Vjera i svjetlo u Rusiji i Ukrajini, u dvije zemlje koje su u sukobu. Na početku duhovne obnove, Ukrajinci su bili malo zabrinuti zbog ovog susreta s Rusima; ali dan za danom, počelo se pojavljivati jedinstvo i zadnjeg dana su plesali zajedno tijekom oproštajnog slavlja. Sad kad više ne putujem, uživam u radosti smirenja na jednome mjestu u svakodnevnom životu i življenju toga danas sa svojom braćom i sestrama.

I naravno, još uvijek pišem! Moja najnovija knjiga će se pojaviti početkom rujna na francuskom, a nadam se brzo nakon toga i na drugim jezicima. Naziv joj je Plač se čuje. Zahvaljujući François-Xavier Maigre-u, koji mi je mnogo pomogao u pisanju. Nije li to plač mnogih ljudi koji se osjećaju izgubljeni, izolirani, ili bez cilja u životu i koji čekaju na neku dobru vijest? Ova knjiga govori o mojem izrazito osobnom putovanju tijekom ovih dugih godina, prije Arke i u Arci, i otkriću ove duhovnosti, življene ne samo s ljudima s posebnim potrebama, već i sa svima onima koji su slabi i poniženi, onima koji su odbačeni i za koje drugi smatraju da ne vrijede. S druge strane, u življenju istinskog odnosa s njima, otkrivamo da nas oni transformiraju, humaniziraju i privlače bliže Bogu.

U ovoj knjizi, također razmišljam o evoluciji čovječanstva. Kamo idemo? Možemo li se, jednog dana, nadati miru? Naravno, postoji veliki napredak u komunikacijama, ali gdje su znakovi obnove čovječanstva? Imam dojam da se rađa nova nada, posebno među mladim ljudima, u otvaranju srca univerzalnoj dimenziji svake osobe, u svakoj kulturi.

Mnogi ljudi rade na tome da naš planet ostane mjesto mira umjesto uništavanja, mjesto gdje život različitih vrsta može nastaviti cvjetati. Oni žele raditi za mir, ne-nasilje i jedinstvo. Možda je ova potraga za mirom samo kap vode ispred kipućih voda nasilja i straha, ali ta kap je uistinu tamo. Pokazuje se u želji mnogih ljudi da nađu novi put kako živjeti zajedno. Možda vrijeme mahnitog individualizma počinje nestajati i stvara se mjesto za želju za životom gdje se ljudi opredjeljuju jedni za druge. Dirnut sam tim novim zajednicama koje oživljavaju u Parizu i drugdje u Francuskoj gdje ljudi na ulici žive s volonterima (Udruga za prijateljstvo, Udruga Lazar). Oni se međusobno liječe i transformiraju.

201709društvo

To je pomalo poput Franje Asiškog, u srednjem vijeku, koji se promijenio kad je počeo živjeti s gubavcima: mijenjao je njih te je i on sam bio promijenjen. Vizija Isusa je u tome da se oglasi dobra vijest siromašnima; ta dobra vijest nije dar novca već dar prijateljstva koje im otkriva da su vrijedni i važni. Ova vizija zajedništva ne znači da se samo živi pod istim krovom već da se živi zajedno s istim projektom ili misijom. Nije li ta vizija sve prisutnija na nekim radnim mjestima i klinikama i društvenim institucijama koje žele funkcionirati kao zajednice gdje se odluke donose zajedno i gdje svaka osoba, od vrha ljestvice do dna, se uzima u obzir i smatra vrijednom?

To zahtijeva da se vlast izvršava kao usluga u svrhu misije, ali isto tako za dobrobit svake osobe bez obzira na njegovu ili njezinu kulturu, religiju ili političku viziju. Ta kap mira se tada širi i proteže kroz život zajednice, prihvaćajući svaku osobu toplo poput brata i sestre u humanosti: uči se opraštati, međusobno se pomirivati. Da bi se to dogodilo, potrebna je duhovnost koja ide dublje, poput žive energije koja nas dovodi do toga da uistinu volimo druge, čak i one koji nam se čine neprijateljima.

201709 slikanje

Sanjam o tome da će se ostvariti proročanstvo Izaije, gdje piše, u Poglavlju 11, o vremenu mira, gdje će „vuk prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozlićem. Tele i lavić zajedno će pasti, a djetešce njih će voditi. Krava i medvjedica zajedno će pasti, a mladunčad njihova skupa će ležati. Lav će jesti slamu k’o govedo. Nad rupom gujinom igrat će se dojenče, sisanče će ruku zavlačiti u leglo zmijinje. Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj: zemlja će se ispuniti spoznajom Jahvinom kao što se vodom pune mora.“

Da, mi moramo sanjati, ali isto tako moramo raditi zajedno za veće jedinstvo u svakoj zajednici, u svakoj obitelji, selu i poduzeću, itd.

Još jedna knjiga će izaći 15. rujna: to je vrlo kratka verzija Zajednice i rasta. Svaki odlomak ilustriran je crtežom Seana O’Brien-a koji vizualno prikazuje bit. Izvrsno i zabavno, i ne samo za ljude koji imaju teškoće s čitanjem! Hvala Seanu za njegove prekrasne crteže i za njegovo prijateljstvo.

„Ljeto u šumi“, film kojeg je režirao Randall Wright u Val Fleuri, u Trosly-u i u Arci u Betlehemu, prikazan je u nekim kinima u Britaniji. Veliki uspjeh, vrlo cijenjen od kritičara. Otkriva ljude Arke u svoj njihovoj ljepoti i jednostavnosti. Nadam se da će uskoro biti prikazan u kinima u drugim zemljama. Zahvaljujući Randallu, koji je tako delikatno napravio ovaj film, iz želje da otkrije našem društvu da ljudi s poteškoćama u razvoju mogu pomoći nama da živimo humanije.

U prigodi prikazivanja filma u Londonu, išao sam s Celine i Davidom iz moje kuće – dvije zvijezde filma – da sretnu kraljicu Elizabetu. Vrlo me dirnula ta žena, koja sada ima 90 godina, koju sam poznavao kad je imala samo 21 godinu. Tada sam bio mladi oficir na brodu Britanske mornarice, koji je vozio njezine roditelje, kralja Georga VI i njegovu ženu, u Južnu Afriku. Putovanje tamo je trajalo 17 dana, te još 17 dana natrag. Kraljica Elizabeta je izvanredna žena, pristupačna i puna ljubavi, s istinskom mudrosti. Već 65 godina, ona vlada s velikom ljubavi i smislom dužnosti prema Bogu i svojoj zemlji.

Trenutno čitam knjigu o susretima Dalaj Lame i Desmonda Tutu-a, dva muškarca starija od 80 godina, koji su mnogo pretrpjeli u svojim životima zbog političkih kriza s Kinom ili Južnom Afrikom. Vidim kako je suosjećanje u srcu budizma: suosjećanje koje polako sazrijeva u svakoj osobi, kroz meditaciju i brigu za blagostanje svakog ljudskog bića, posebno onih koji najviše pate i koji su najviše odbačeni. Nije li to također srce Evanđelja? „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan; ne sudite, ne osuđujte, ali opraštajte“ (Luka 6:36).

201709 dalajlama

Dalaj Lama kaže da svakog jutra kad se probudi, njegove prve riječi su riječi potpore i pomoći za ljude koji pate. Od njega mogu mnogo naučiti. Možda, kad učimo o tragedijama, trenucima patnje, nesrećama i napadima u našim društvima, možemo si uzeti vremena da budemo zajedno s tim ljudima koji pate. To zajedništvo može postati molitva koja pomaže onima koji pate, olakšavajući njihovu bol.

20. kolovoza

Nastavljam ovo pismo u Taizé-u – vrlo živoj zajednici koju je osnovao Roger Schütz, s ciljem stvaranja protestantske samostanske zajednice koja je otvorena prihvaćanju ljudi drugih kršćanskih crkvi. Tijekom godina, postala je velika ekumenska zajednica (tamo ima preko stotinu predane braće) koji pružaju dobrodošlicu mladim ljudima koji traže –a ti mladi ljudi dolaze ne samo iz svih zemalja Europe, nego iz cijeloga svijeta. Krajem kolovoza, 2000 mladih ljudi starih između 18 i 30 godina došli su u Taizé: svakog dana imaju tri duga razdoblja molitve, s trenucima razmišljanja u jutarnjim grupama i susretima koji su raspoloživi poslijepodne. Održao sam nekoliko govora. Jedan o srcu Arke; susret s osobom koja je vrlo različita od nas, koja nas mijenja. I drugi, s jednim čovjekom muslimanom, o Svemogućem Bogu, koji je također skromni Bog, i o načinima kako Bog djeluje u stvaranju. Vrlo sam dirnut time što tako mnogo mladih ljudi traži Boga, tražeći novi smisao u svojim životima.

Mir i ljubav svakome od vas,

Jean

 

Ranija Jean-ova pisma možete naći OVDJE.

Obavijest

Navršilo se mjesec dana kako nas je prerano napustio naš prijatelj Miljenko Bistrović. Miljenko je vodio zajednicu ViS „Sunce“ iz Čakovca od njenog osnutka, te time ostavio za sobom neizbrisiv trag. Život prema načelima Vjere i svjetla ne samo da je živio u zajednici sa svojom Sonjom, nego i svaki dan u njihovoj brojnoj obitelji. Nama mlađim prijateljima po Vjeri i svjetlu govorio bi kako se isplati truditi i ne odustajati. Bio je samozatajan, požrtvovan, snizujući sebe da bi uzvisio druge. Od dragog Miljenka uz brojne okupljene oprostili smo se na groblju Markovo polje u Zagrebu 19. srpnja.

Prvi prvopričesnici zajednice ViS iz Otoka

Članovi zajednica Vjera i Svjetlo  “Živi potočić” iz Otoka su u nedjelju, 23. travnja bili izuzetno ponosni i sretni.  Prvi put su imali svoje prvopričesnike.

DSC03535

Naime, hendikepirani dječaci, blizanci Marko i Luka Huber  su u nedjelju 23. travnja, sa svojim vršnjacima  na svečanom misnom slavlju primili prvu svetu pričest.

DSC03628

DSC03630

Misno slavlje je predvodio preč. Antun Knežević koji je i duhovnik otočke Zajednice. U homiliji se obratio prvopričesnicima. Napomenuo im je da je ovo njihov dan, najsretniji dan jer se po prvi put susreću s Isusom “uživo”, on dolazi da ih zagrli, da ih poljubi. A on od njih traži samo da ga slijede, treba njihova srca, njihovu ljubav.

Sve je bilo u prvopričesničkom znaku, sve je odisalo nevinošću i čistoćom.

Mira Bošnjaković