16. studenog 2024. u popodnevnim satima održao se Formacijski zoom susret o ulozi i poslanju duhovnika u zajednicama Vjere i Svjetla. Provincijski duhovnik vlč. Robert Jugović prvi je progovorio o toj temi temeljem svog iskustva i dotaknuvši dokumente Vjere i Svjetla. Vlč. Robert dotaknuo se također iskustva iz naših zajednica: što nam znači prisustvo duhovnika i istaknuo povezanost sa župom i cijelom Crkvom no, spomenuo je i izazove za zajednicu kada nema duhovnika i osjeća se nevažnom, bez vodstva i pastira.
Zaista dirljivo i bogato progovorio je fra Ivan Široki o svom dugogodišnjem iskustvu duhovnika zajednice, ali i provincijskog duhovnika kroz nekoliko godina. Progovorio je o počecima Vjere i Svjetla u Hrvatskoj i o širenju zajednica sa selidbom u druge župe kroz 31 godinu naše povijesti. Nadahnuto je govorio o važnosti i jednakom dostojanstvu svih udova Crkve.
Na kraju nam je progovorio fra Bože Vuleta o prevažnoj temi za nas: o prihvaćanje različitosti u društvu i Crkvi.
Na susretu je bilo prisutno 16 duhovnika iz cijele provincije i 22 koordinatora ili predstavnika svoje zajednice. Vjerujem da je veliki poticaj bio i video koji je za ovu priliku snimio za nas don Marco Bove u kojem je progovorio o posebnoj povezanosti „malenih“, ranjenih ljudi sa Bogom, o posebnoj komunikaciji između njih i o prihvaćanju koje svi od njih doživljavamo. O „onom što je Gospodin objavio malenima, a sakrio od mudrih i umnih“…video uostalom preporučam da pogleda tkogod bude čitao ovu objavu na našem novootvorenom youtube canalu: Vjera i Svjetlo Hrvatska.
Dao Gospodin da ova Formacija urodi dobrim i vidljivim plodovima za cijelu provinciju.
Dijana Stanić
Zajednica „Vjera i Svjetlo“ u Osijeku proslavila 25. obljetnicu osnivanja
Tri osječke Zajednice „Vjera i Svjetlo“ – „Plamen ljubavi“, „Radost“ i „Zrno gorušice“ proslavile su u subotu, 9. studenog 2024. u Osijeku 25. obljetnicu osnivanja.
Proslava je započela Euharistijskim slavljem i slavljeničkim programom u dvorani Streljane Pampas na području Župe Uzvišenja sv. Križa. Svečanost je otvorena procesijom i ulaznom pjesmom „Naš Bog u ruci drži svijet“ u izvedbi Zbora mladih Župe sv. Josipa Radnika, uz pokrete članova zajednice ViS Plamen ljubavi. Sv. Misu predvodio je župnik Župe Uzvišenja sv. Križa vlč. Ivan Jurić, uz suslavljenje župnika župe sv. Ćirila i Metoda vlč. Alojza Kovačeka, te sudjelovanjem vlč. Danijela Tigandžin u sv. Ispovijedi.
„Dragi prijatelji, draga djeco iz Vjere i Svjetla… pitam se tko se oko Isusa okupljao? … to su oni koji su bili potrebni njegove ljubavi, njegove pažnje… oni u velikoj potrebi koji vide da jedino Bog može dati snagu i može pomoći… Posebno vas, dragi roditelji koji ste došli sa svojom djecom pozdravljam, vjerujući da je Bog jedini onaj koji vam daje snagu u životu da možemo zajedno svi ići naprijed“, kazao je vlč. Jurić uvodeći u euharistijsko slavlje.
Nakon navještaja Evanđelja po Marku, evanđeoski odlomak su pokretima pratili članovi Zajednice ViS Plamen ljubavi, te u Molitvi vjernika i Prinosu darova sudjelovali su članovi ostalih zajednica ViS (D. Miholjac, Belišće, Valpovo, S. Brod, Đakovo, Vinkovci, Virovitica), koje su svojim dolaskom obogatile ovo svečano slavlje.
U duhovnom nagovoru i propovijedi vlč. Jurić razmatrao je o važnosti davanja Bogu jer „nije važno koliko daješ, nego daješ li srcem Bogu i ljudima“, rekao je.
Nakon misnoga slavlja, održan je prigodan program, uz sudjelovanje Udruge za Down sindrom Osječko-baranjske županije i grada Osijeka koja je otvorila program plesnom točkom „Glazbom kroz vrijeme“, te slavljeničkih zajednica ViS Radost i ViS Plamen ljubavi. Igrokazom i svjedočanstvom majke Zlate predstavljena je Zajednica ViS Radost, dok se zajednica Plamen ljubavi predstavila sa svjedočanstvom prijatelja zajednice Mirne i Zlatka osobe sa posebnim potrebama, te igrokazom „Oživljavanje Lourdesa i nastanka zajednice ‘Vjera i Svjetlo“ 1971. u Lourdesu. Naposljetku je uz pjesmu „Ti Svjetlo svijeta“ prikazan filmski uradak o proteklih 25 godina rada Zajednice ‘Vjera i Svjetlo’ u Osijeku čije su autorice Kristina Reba i Mara Jurković (ViS Rijeka).
Pozdrave i čestitke slavljenicima izrazila je i provincijska koordinatorica Hrvatske Dijana Stanić uz prigodne poklone.
Zahvalni zajednicama ViS, donatorima, volonterima, Udruzi Down, zboru mladih, Vokalno instrumentalnom sastavu Taberna i privatnim osobama koje su pomogle i obogatile proslavu, te se velikodušno i nesebično odazvale našem pozivu i izdvojili svoje vrijeme za naše malene.
Susret je završen druženjem uz trpezu sa slavljeničkim tortama i slasticama, te na plesnom podiju u radosnom glazbeno-plesnom ritmu uz Vokalno instrumentalni sastav Taberna.
Okupljeni su zahvalili Bogu za godine zajedništva i osobe koje su bile i danas jesu dio Zajednice Vjera i Svjetlo, te pozivanjem novih članova.
„Molimo i dalje za Božji blagoslov i zagovor Gospe Lurdske. U Lourdesu je Zajednica Vjera i Svjetlo izmoljena kroz patnju i trpljenje obitelji i njihove bolesne djece. Neka nas Gospodin vodi i čuva, a Duh Sveti bude snaga u daljnjem prijateljstvu i duhovnom rastu“, poručila je Kristina Reba.
Slike sa slavlja možete pogledati u galeriji slika Slavlje u Osijeku.
Možete pratiti i na mrežnim stranicama:
https://ika.hkm.hr/novosti/zajednica-vjera-i-svjetlo-u-osijeku-proslavila-25-obljetnicu-osnivanja/
https://djos.hr/zajednica-vjera-i-svjetlo-u-osijeku-proslavila-25-rodendan/
https://www.youtube.com/watch?v=WMruDrc9E4g
https://www.youtube.com/watch?v=1ARVTpZs5Eo
i u emisiji Mir i dobro na HRT 1, 10.11.2024.
Uoči blagdana Male Gospe, 7. rujna, đakovačka zajednica Vjere i svjetla, Tratinčice majke Terezije Scherrer iz Đakova, a požeška zajednica Vjere i svjetla iz svoga grada, uputile su se jutrom u svetište Gospe Voćinske. Prije samog ulaska u svetište malo su se okrijepili. Na ulazu u crkvu dočekao ih je voćinski župnik vlč. Ivan Ereiz i iskazao im dobrodošlicu. Potom ih je poveo uz pjesme u počast Gospi Voćinskoj u ophod oko oltara i posvetne slike. Izmolili su uz animiranje s. Dragice Ivkić, milosrdne sestre Sv. Križa iz Đakova, radosna otajstva krunice.
Uslijedilo je euharistijsko slavlje kojemu su se pridružili i djelatnici Radio Marije, a predslavio je p. Stjepan Fridl u koncelebraciji s duhovnikom požeške zajednice, vlč. Robertom Kupčakom. Članovi Vjere i svjetla Požege i Đakova aktivno su se uključili u čitanju, molitvi vjernika, sviranjem, pjesmom i plesom. Svi su se uključili prema svojim mogućnostima i darovima i radosno slavili Boga. Nakon svete mise, djelatnici Radio Marije darovali su Vjeru i svjetlo s prigodnim darovima (krunice, olovke,…).
Trebalo je, nakon gotovo dva sata provedena u crkvi, ručati. Uz druženje i razgovor novi prijatelji su ručali, a potom se premjestili u prostor gdje su mise na otvorenom. Iako je bilo već sunčano, zajedno su zaplesali i zapjevali uz svirača Ivana Zmaića.
U popodnevnim satima pozdravili su se prijatelji i zaputili put Požege. Đakovčanima je bila želja vidjeti požešku katedralu. Kad su došli u Požegu, dočekao ih je gospodin Miroslav Paulić, član zajednice iz Požege i poveo do katedrale. Tamo ih je dočekao katedralni župnik, vlč. Mario Večerić. Upoznao ih je sa katedralom i u znak dobrodošlice zasvirao orgulje koje su jedne od ljepših u Slavoniji.
Kako su bili dani kad su u Požegi „Zlatne žice Slavonije“, gotovo svi su se zaputili prema trgu, poslušali pripreme za večernji koncert i, jer je još bilo vruće, osladili se sladoledom. Nakon toga oprostili su se s domaćinom i krenuli prema autobusu i uvečer stigli nazad u Đakovo.
Tonka Odobašić
Marija Bistrica 01 .09.2024.
Kako je sretan onaj… kome se… kada kuca… otvori! A iza vrata lijepa duša… puna duha i obzira… nježnosti i razumijevanja. Pa posluša, kimne glavom i ako je u njegovoj moći… UČINI i više nego smo se nadali. I taman se navikneš na tu dobrotu… a već ju pozovu… jer potrebna je svakomu…
To je naš vlč. Domagoj Matošević.
Kada smo čuli da naš velečasni Domagoj odlazi, bili smo tužni… ali i veseli… jer znamo da će on i dalje činiti dobro i da nas neće zaboraviti.
Na njegovu ideju i uz njegovu pomoć, za njegov oproštaj, oživjeli smo Evandelje. Hvala svima koji su pridonijeli da bismo se osjećali pozvani služiti i toj se službi veseliti.
Dragi naš Velečasni, hvala Vam za sve lijepe trenutke, posebno na iskrenosti kojom ste osvojili srca naših članova. Hvala Vam na svemu što ste činili za našu malu zajednicu.
Želimo da i Vaša nova služba bude jednako uspješna i blagoslovljena.
Vaši Vjera i Svjetlo, Marija Bistrica
Ovogodišnji ljetni duhovni kamp Vjere i svjetla pod geslom „ Ovo je sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga“ (Mk, 9,7) odvijao se od 12.do 18. kolovoza u Karmelu sv. Ilije – samostanu i duhovnom centru karmelićana na Buškom jezeru u Hercegovini. Okupilo nas se dvadeset i dvoje: iz Zadra, Slavonskog Broda, Vinkovaca, Virovitice, Osijeka, Đakova i Zagreba, i to: jedan tata i šest mama sa svojom djecom – ja ću ih ovdje zvati svjetiljkama jer s njima dolazi Svjetlo u naše zajednice. Zatim je tu bilo petero naših prijatelja: Zvonko, Dubravka, Lovro, Dora i mala sestra Maria Gracija, i još tri svjetiljke koje je sa sobom poveo Zvonko.
Naši domaćini, četvorica redovnika karmelićana, dočekali su nas uistinu srdačno. Kuhar br. Vlado pripremao nam je fina i obilna jela s povrćem iz njihovog vrta, a ni vrućini nije dopustio da ga omete pa je svakoga dana bilo i kolača, čak i palačinki!!!
Samostanske zidine pružale su nam dostatnu zaštitu od dnevne žege, a noći su zahvaljujući prostranom okolišu s travnjacima, grmljem i stablima bile dovoljno svježe da se moglo mirno spavati.
Jutrom smo čitali i razmatrali Evanđelje te ga oživljavali – i svi sudjelovali.
Poslije su se roditelji sa Zvonkom malo izdvojili da bi u miru, otvoreno, s međusobnim poštovanjem i s puno razumijevanja progovorili o svojim bolima, mukama, o preprekama na koje nailaze u svakodnevnom životu, dijelili svoja iskustva, upućivali na mogućnosti rješavanja nekih stvari: gdje? kako?… Dragocjeni trenuci! Jer tko se može razumjeti bolje od roditelj roditelja! I uvijek je na kraju zaključak bio: Ne odustaj! Za to su vrijeme naše svjetiljke sa svojim prijateljima igrali zanimljive igre i dočekali nas ozarenih lica.
Poslije smo svi zajedno išli u crkvu na sv. misu koju su predvodili svećenici o. Branko ili o. Jakov. Na Veliku Gospu i u nedjelju prije povratka sudjelovali smo na misi zajedno sa vjernicima iz okolnih mjesta.
Bilo je dovoljno vremena za sve: ranojutarnje šetnje u „nenarušenoj ljepoti prirodnog ambijenta buškoblatskog kraja“, zajedničko popodnevno ispijanje kave, kupanje u jezeru, izlete…Dan bi završavao zahvalnom večernjom molitvom u kapelici, a nekima je još preostalo dovoljno snage za druženje uz gitaru i pjesmu.
Jedan dan išli smo u eko-selo k čovjeku kojega zovu dr. Dolittle jer živi okružen brojnim i raznovrsnim životinjama: od konja, magaraca, koza, peradi svih vrsta i boja… do mačića i zečića. Neki od naših teško su se opraštali od krava, a neki su s puno nježnosti nosili psiće u naručju i najradije bi ih ponijeli kućama…
U Tomislavgradu susreli smo se sa članovima Udruge „Nada“ i Centra „Nova nada“ i s njima zajedno slavili sv. misu u bazilici sv. Nikole Tavelića, obišli muzej, a onda se prepustili slavlju uz bogatu zakusku koju su pripremili domaćini uz pomoć Frame Tomislavgrad. Bilo je raspjevano i rasplesano!
Jedan dan bio je rezerviran za franjevački samostan Gorica – Livno, u okviru kojeg su crkva sv. Petra i Pavla, franjevački muzej i galerija. Tu se doista ima što vidjeti: knjižnica sa starim knjigama, zbirka sakralnih predmeta, umjetničke slike…
A posjetile su nas i prijateljice Tihomila, Dražana i Ivana. Nije im bilo teško skrenuti sa svoga puta i obradovati nas svojim dolaskom.
Donedavno nisam ni znala da postoji Buško jezero, kažu najveće umjetno jezero u Europi. Imala sam osjećaj kao da se spuštamo prema moru. I bilo je more, taj naš duhovni kamp, more milosrđa, u koje mogu uroniti svaki put kad mi se osuši i stegne u grlu, pa izroniti s novom snagom za dalje, jer sam, sjećajući se, osjetila ruku koja me pridržava, rame na koje mogu nasloniti glavu…
Zato hvala našim prijateljima na lijepim i plodonosnim danima, na ogromnom trudu i vremenu koje su uložili u organizaciju i brigu za sve nas i nadam se da u zajednicama širom Lijepe naše ima ljudi koji će i nadalje darovati sebe nama roditeljima i našoj djeci. I neće im biti žao! Jer kad se umorni i pospani budu vraćali svojim kućama, svijetlit će u njima naše svjetiljke i duboka zahvalnost nas roditelja.
mama Cila Baričević
P. S.
Htjela bih reći još i ovo. Naši prijatelji zavrjeđuju titulu volontera ne samo godine već i desetljeća (neki su i dulje s nama). Sad bih posebno spomenula voditelja kampa našeg Zvonku koji je po ne znam koji put okupio ekipu suradnika i uz njihovu pomoć organizirao kamp. Moj sin Zlatko i ja imali smo prilike dosta puta biti u kampu. Ne sjećam se da je Zvonko ikada došao, a da nije poveo bar jednu svjetiljku, Ratka i brinuo se o njemu. A Ratko je u ovom kampu i prvi put „zaronio“, prvi put u životu! Vjerujem da nitko od prisutnih neće zaboraviti njegovo ozareno lice, njegovu sreću, i svi koji mu nešto znače morali su to saznati, svi su odmah morali biti obaviješteni! (Sigurna sam da svaki od nas roditelja pamti takve trenutke u životu svoga djeteta, neki meni čudesni zbili su se i u kampu i voljela bih da roditelji o tome progovore. Obogatili bi nas sve.)
Zato, Zvonko, Bog te blagoslovio!
Naš dragi prijatelj – jedna divna skromna dušica Željko Bartolić, svečano je primio dugo željen sakrament Prve pričesti. Inače, Željko je Ratkov prijatelj, iz iste kuće zajedničkog stanovanja/inkluzije u Gajnicama, a od nedavno u Ivanji Reki. Već je prošlo dvije godine, otkako je Željko došao prvi put u našu zajednicu Sv. Leopolda Mandića u Dubravi. Svaki put dok bi netko od prijatelja došao po Ratka i on je s čežnjom gledao, a onda i počeo govoriti kako bi i on želio s nama na druženje. Lijepo smo se družili na našim susretima ali i ručkovima u nekim našim obiteljima, za čijim se stolovima našlo po jedno, dva mjesta više. Mi to zovemo ‘mjesto za Isusa’. Tako su Ratko i Željko donosili svojom skromnošću i vedrim duhom neku posebnu dragost i radost u naše domove. Tijekom vremena Željko je sam spontano izrazio želju da ide na pričest na misama u sklopu naših susreta. To nije bio neki hir nego je iz mjeseca u mjesec i mnogo puta između susreta zvao telefonski aktivno se zalažući da i on jednog dana može primati tijelo Kristovo.
Dana 04. svibnja 2024. godine se održao 11. Susret hrvatske katoličke mladeži. To je bio veliki dan za sve, pa tako i za našu zajednicu.
Okupili smo se mi iz Zagreba, kao i prijatelji iz Zadra i imali smo svoj štand gdje smo predstavili našu zajednicu.
Mladi su dolazili do našega štanda te smo im podijelili naše retro materijale.
Osim što smo imali štand, sudjelovali smo i u samom programu te smo izveli našu predstavu napukli vrč.
Ovo je bio veliki dan za našu zajednicu jer je bilo prelijepo vidjeti naš štand među drugim štandovima gdje su bile predstavljene sve redovničke zajednice u Hrvatskoj. Bili su i mladi bogoslovi Zagrebačke i Đakovačko – osječke nadbiskupije. Atmosfera je bila prekrasna i svi smo bili jako sretni prvenstveno što smo se okupili i što nam je Bog darovao lijepo vrijeme unatoč najavi kiše.
Vjerujemo da ovo nije posljednji put da ćemo sudjelovati na takvom susretu. Radosno iščekujemo sljedeći susret u Požegi gdje se toplo nadamo da ćemo biti prisutni. Sjeme smo posadili, a sada je na Gospodinu da uđe u srca mladih i da ih pozove da nam se pridruže.
Tomislav Dobrijević, prijatelj u zajednici „Krijesnica“ (Zagreb)
„Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar!“ (Ef 2,8)
U Đakovu 8. – 10. 3. 2024. održan je Provincijski susret Vjere i svjetla Hrvatska. U popodnevnim satima u petak, okupili su se koordinatori zajednica, osobe za kontakt ili neki drugi predstavnici postojećih zajednica, neki i s obiteljima ili sa svojom djecom s teškoćama, njih preko četrdeset. Nakon smještaja po sobama i večere, u kasnijim večernjim satima, zajednički je izmoljen Križni put koji je predvodio vlč. dr. Davor Senjan, odgojitelj u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu. Bio je to duhovni početak susreta u korizmenom vremenu.
U subotu ujutro, 9. 3., nakon doručka uslijedio je početak programa. Molitvenim nagovorom obratio se fra Ivan Široki. U svom nagovoru stavio je nekoliko naglasaka. Trebamo susretati Isusa skrivenog u srcima slabih, siromašnih, osamljenih i svih koji pate. To je srce kršćanstva. Ova evanđeoska duhovnost ima izvor u prihvaćenoj i osmišljenoj patnji po primjeru Isusa Krista i uključuje služenje zajednici supatnjom. Naši trpeći su nadasve važni udovi. Progovorio je o XI. Pastoralno-katehetskom kolokviju za svećenike ističući riječi prof. Marije Kotarski koja je istaknula i da se osobama s intelektualnim teškoćama koje nose također Isusove „rane“, a nemaju uporabu razuma i „razlikovanja euharistije od običnog kruha“ ne može uskratiti ono najvažnije: kruh života.
Uslijedila je skupština, koju je vodila provincijska koordinatorica Dijana Stanić u kojoj se osvrnula na proteklu 2023. godinu i događanja u njoj s naglaskom na međunarodnom susretu u Strasbourgu i prioritetima za Vjeru i svjetlo za narednih pet godina. Potom je uslijedio plan aktivnosti za 2024.
Od 4. – 11. 7. bio je međunarodni susret Vjere i svjetla u Strasbourgu. O tom susretu izvijestila je Marija Loots, posebno naglašavajući kako trebamo biti svjesni da smo dio velike obitelji u svijetu. Tema susreta bila je „Pozvani i poslani kao Petar“. Izabrano je novo upravno vijeće te je progovoreno o prioritetima za 2023.-2028. Sve su provincije donijele svoje prioritete te su na svjetlo dana izašle ove važne stavke: razviti nove načine promoviranja Vjere i svjetla; ohrabriti rast svih članova pokreta u zajedničkoj odgovornosti na svim razinama; napraviti održivi strateški, ekonomski i financijski plan i provesti kodeks ponašanja u svim zemljama.
U 2023. godini od 27.7. postoji facebook stranica Vjera i svjetlo Hrvatska, a 29.8.-3.9. bio je i duhovni kamp na Buškom jezeru u karmelu „Svetog Ilije“. 2. 9. ponovno je zapaljena svijeća u Subotici. Zapalili su je članovi zajednice „Srce sv. Vinka Pallottija“ na čelu s dokoordinatoricom Tihomilom Viljetić. Članovi Vjere i svjetla iz Hrvatske i Slovenije su od 29.9.-1.10. hodočastili u Rim i kao pokret koji u svojim temeljima njeguje i ekumenizam, aktivno su sudjelovali na ekumenskom bdijenju na trgu svetog Petra.
Osim puta u Strasbourg, najznačajnije događanje u 2023. bilo je Zahvalno hodočašće u Mariju Bistricu 14.10. Tamo se okupila većina zajednica iz Hrvatske, a bilo je i gostiju iz zagrebačke i slovenske Arke, predstavnika Vjere i svjetla iz Slovenije, predstavnika Taize-a, gostiju iz Italije. Nadahnuta propovijed biskupa Vlade Košića i utješna riječ apostolskog nuncija Giorgia Lingue na kraju, uz blagoslov još uvije odzvanja u srcima mnogih.
Potom je uslijedio plan aktivnosti za 2024. godinu u skladu sa strateškim planom. Vjera i svjetlo Hrvatska je sudjelovala u duhovnoj obnovi Vere in Luči iz Slovenije u veljači; predstavili smo se na Katehetsko – pastoralnom kolokviju za svećenike u Zagrebu početkom ovog tjedna; promovirat ćemo svoj Pokret na Susretu hrvatske katoličke mladeži u Gospiću 4. svibnja; priključit ćemo se ljetnoj formaciji za mlade u Italiji 28.7. – 4.8.; ponovno ćemo imati duhovni kamp na Buškom jezeru 12.-18.8. Vjeri i svjetlu je vrlo važna formacija za duhovnike koja bi trebala biti iza 18.11. i to interaktivno (zoom); razmišlja se o zoom susretu za blagajnike. Uslijedilo je financijsko izviješće blagajnice Dragice Dražane Krajinović.
U popodnevnom programu provincijska koordinatorica D. Stanić, predstavila je formacijsku knjižicu, „Kako oživjeti naše zajednice“. Nakon predstavljanja uslijedile su male grupe. One su bile organizirane na način da je svaki dokoordinator okupio odgovorne osobe iz svoje skupine zajednica koje prati. Promišljali su zajednički što daje život zajednicama, a što je potrebno za daljnji rast zajednica,…
U večernjim satima uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je predslavio fra Ivan Široki. Na euharistiji su sudjelovali i članovi domaće zajednice „Tratinčice majke M. Terezije Scherrer“ iz Đakova. Na kraju slavlja sve odgovorne osobe dobile su formacijsku knjižicu i lučicu u znak poslanja. Svi su iz velike dvorane prešli u blagovaonu i uslijedila je proslava 30 godina Vjere i svjetla u Hrvatskoj.
Pridružio se i nadbiskup mons. Đuro Hranić. Zajedno su svi večerali, a potom je uslijedio program koji je bio i zabavan i raspjevan i poticajan.
Poticaje je ozbiljno shvatio i nadbiskup Đuro koji se pobrinuo da neke zajednice u njegovoj Nadbiskupiji dobiju nove duhovnike.
Vrhunac je bila torta i slavlje uz glazbu.
Nedjelja je započela doručkom i potom prelaskom u dvoranu gdje su se nakon nagovora sudionici pripremili za radionicu pod nazivom „Na putu s Martom, Marijom i Lazarom“, gdje smo uz poticaj biblijskih likova i njihovog života promišljali o svom životu i ulozi koordinatora u zajednici, a onda to povezali sa situacijskim vođenjem.
Uslijedila je euharistija koju je slavio vlč. dr. Ivica Raguž, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. On je u propovijedi progovorio o radosnoj nedjelji koja govori o žalosti, i to o dobroj žalosti jer je ona zbog naših grijeha. Potaknuo nas je na nasljedovanje Isusa, koje je zahtjevno, ali donosi na kraju radost.
Nakon svete mise zajednički se ručalo, prijateljevalo, razgovaralo i došlo je vrijeme rastanka. Do nekog novog Provincijskog vijeća, duhovne obnove, kampa, hodočašća…
Tonka Odobašić
