Naš dragi prijatelj – jedna divna skromna dušica Željko Bartolić, svečano je primio dugo željen sakrament Prve pričesti. Inače, Željko je Ratkov prijatelj, iz iste kuće zajedničkog stanovanja/inkluzije u Gajnicama, a od nedavno u Ivanji Reki. Već je prošlo dvije godine, otkako je Željko došao prvi put u našu zajednicu Sv. Leopolda Mandića u Dubravi. Svaki put dok bi netko od prijatelja došao po Ratka i on je s čežnjom gledao, a onda i počeo govoriti kako bi i on želio s nama na druženje. Lijepo smo se družili na našim susretima ali i ručkovima u nekim našim obiteljima, za čijim se stolovima našlo po jedno, dva mjesta više. Mi to zovemo ‘mjesto za Isusa’. Tako su Ratko i Željko donosili svojom skromnošću i vedrim duhom neku posebnu dragost i radost u naše domove. Tijekom vremena Željko je sam spontano izrazio želju da ide na pričest na misama u sklopu naših susreta. To nije bio neki hir nego je iz mjeseca u mjesec i mnogo puta između susreta zvao telefonski aktivno se zalažući da i on jednog dana može primati tijelo Kristovo.
Dana 04. svibnja 2024. godine se održao 11. Susret hrvatske katoličke mladeži. To je bio veliki dan za sve, pa tako i za našu zajednicu.
Okupili smo se mi iz Zagreba, kao i prijatelji iz Zadra i imali smo svoj štand gdje smo predstavili našu zajednicu.
Mladi su dolazili do našega štanda te smo im podijelili naše retro materijale.
Osim što smo imali štand, sudjelovali smo i u samom programu te smo izveli našu predstavu napukli vrč.
Ovo je bio veliki dan za našu zajednicu jer je bilo prelijepo vidjeti naš štand među drugim štandovima gdje su bile predstavljene sve redovničke zajednice u Hrvatskoj. Bili su i mladi bogoslovi Zagrebačke i Đakovačko – osječke nadbiskupije. Atmosfera je bila prekrasna i svi smo bili jako sretni prvenstveno što smo se okupili i što nam je Bog darovao lijepo vrijeme unatoč najavi kiše.
Vjerujemo da ovo nije posljednji put da ćemo sudjelovati na takvom susretu. Radosno iščekujemo sljedeći susret u Požegi gdje se toplo nadamo da ćemo biti prisutni. Sjeme smo posadili, a sada je na Gospodinu da uđe u srca mladih i da ih pozove da nam se pridruže.
Tomislav Dobrijević, prijatelj u zajednici „Krijesnica“ (Zagreb)
„Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar!“ (Ef 2,8)
U Đakovu 8. – 10. 3. 2024. održan je Provincijski susret Vjere i svjetla Hrvatska. U popodnevnim satima u petak, okupili su se koordinatori zajednica, osobe za kontakt ili neki drugi predstavnici postojećih zajednica, neki i s obiteljima ili sa svojom djecom s teškoćama, njih preko četrdeset. Nakon smještaja po sobama i večere, u kasnijim večernjim satima, zajednički je izmoljen Križni put koji je predvodio vlč. dr. Davor Senjan, odgojitelj u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu. Bio je to duhovni početak susreta u korizmenom vremenu.
U subotu ujutro, 9. 3., nakon doručka uslijedio je početak programa. Molitvenim nagovorom obratio se fra Ivan Široki. U svom nagovoru stavio je nekoliko naglasaka. Trebamo susretati Isusa skrivenog u srcima slabih, siromašnih, osamljenih i svih koji pate. To je srce kršćanstva. Ova evanđeoska duhovnost ima izvor u prihvaćenoj i osmišljenoj patnji po primjeru Isusa Krista i uključuje služenje zajednici supatnjom. Naši trpeći su nadasve važni udovi. Progovorio je o XI. Pastoralno-katehetskom kolokviju za svećenike ističući riječi prof. Marije Kotarski koja je istaknula i da se osobama s intelektualnim teškoćama koje nose također Isusove „rane“, a nemaju uporabu razuma i „razlikovanja euharistije od običnog kruha“ ne može uskratiti ono najvažnije: kruh života.
Uslijedila je skupština, koju je vodila provincijska koordinatorica Dijana Stanić u kojoj se osvrnula na proteklu 2023. godinu i događanja u njoj s naglaskom na međunarodnom susretu u Strasbourgu i prioritetima za Vjeru i svjetlo za narednih pet godina. Potom je uslijedio plan aktivnosti za 2024.
Od 4. – 11. 7. bio je međunarodni susret Vjere i svjetla u Strasbourgu. O tom susretu izvijestila je Marija Loots, posebno naglašavajući kako trebamo biti svjesni da smo dio velike obitelji u svijetu. Tema susreta bila je „Pozvani i poslani kao Petar“. Izabrano je novo upravno vijeće te je progovoreno o prioritetima za 2023.-2028. Sve su provincije donijele svoje prioritete te su na svjetlo dana izašle ove važne stavke: razviti nove načine promoviranja Vjere i svjetla; ohrabriti rast svih članova pokreta u zajedničkoj odgovornosti na svim razinama; napraviti održivi strateški, ekonomski i financijski plan i provesti kodeks ponašanja u svim zemljama.
U 2023. godini od 27.7. postoji facebook stranica Vjera i svjetlo Hrvatska, a 29.8.-3.9. bio je i duhovni kamp na Buškom jezeru u karmelu „Svetog Ilije“. 2. 9. ponovno je zapaljena svijeća u Subotici. Zapalili su je članovi zajednice „Srce sv. Vinka Pallottija“ na čelu s dokoordinatoricom Tihomilom Viljetić. Članovi Vjere i svjetla iz Hrvatske i Slovenije su od 29.9.-1.10. hodočastili u Rim i kao pokret koji u svojim temeljima njeguje i ekumenizam, aktivno su sudjelovali na ekumenskom bdijenju na trgu svetog Petra.
Osim puta u Strasbourg, najznačajnije događanje u 2023. bilo je Zahvalno hodočašće u Mariju Bistricu 14.10. Tamo se okupila većina zajednica iz Hrvatske, a bilo je i gostiju iz zagrebačke i slovenske Arke, predstavnika Vjere i svjetla iz Slovenije, predstavnika Taize-a, gostiju iz Italije. Nadahnuta propovijed biskupa Vlade Košića i utješna riječ apostolskog nuncija Giorgia Lingue na kraju, uz blagoslov još uvije odzvanja u srcima mnogih.
Potom je uslijedio plan aktivnosti za 2024. godinu u skladu sa strateškim planom. Vjera i svjetlo Hrvatska je sudjelovala u duhovnoj obnovi Vere in Luči iz Slovenije u veljači; predstavili smo se na Katehetsko – pastoralnom kolokviju za svećenike u Zagrebu početkom ovog tjedna; promovirat ćemo svoj Pokret na Susretu hrvatske katoličke mladeži u Gospiću 4. svibnja; priključit ćemo se ljetnoj formaciji za mlade u Italiji 28.7. – 4.8.; ponovno ćemo imati duhovni kamp na Buškom jezeru 12.-18.8. Vjeri i svjetlu je vrlo važna formacija za duhovnike koja bi trebala biti iza 18.11. i to interaktivno (zoom); razmišlja se o zoom susretu za blagajnike. Uslijedilo je financijsko izviješće blagajnice Dragice Dražane Krajinović.
U popodnevnom programu provincijska koordinatorica D. Stanić, predstavila je formacijsku knjižicu, „Kako oživjeti naše zajednice“. Nakon predstavljanja uslijedile su male grupe. One su bile organizirane na način da je svaki dokoordinator okupio odgovorne osobe iz svoje skupine zajednica koje prati. Promišljali su zajednički što daje život zajednicama, a što je potrebno za daljnji rast zajednica,…
U večernjim satima uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je predslavio fra Ivan Široki. Na euharistiji su sudjelovali i članovi domaće zajednice „Tratinčice majke M. Terezije Scherrer“ iz Đakova. Na kraju slavlja sve odgovorne osobe dobile su formacijsku knjižicu i lučicu u znak poslanja. Svi su iz velike dvorane prešli u blagovaonu i uslijedila je proslava 30 godina Vjere i svjetla u Hrvatskoj.
Pridružio se i nadbiskup mons. Đuro Hranić. Zajedno su svi večerali, a potom je uslijedio program koji je bio i zabavan i raspjevan i poticajan.
Poticaje je ozbiljno shvatio i nadbiskup Đuro koji se pobrinuo da neke zajednice u njegovoj Nadbiskupiji dobiju nove duhovnike.
Vrhunac je bila torta i slavlje uz glazbu.
Nedjelja je započela doručkom i potom prelaskom u dvoranu gdje su se nakon nagovora sudionici pripremili za radionicu pod nazivom „Na putu s Martom, Marijom i Lazarom“, gdje smo uz poticaj biblijskih likova i njihovog života promišljali o svom životu i ulozi koordinatora u zajednici, a onda to povezali sa situacijskim vođenjem.
Uslijedila je euharistija koju je slavio vlč. dr. Ivica Raguž, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. On je u propovijedi progovorio o radosnoj nedjelji koja govori o žalosti, i to o dobroj žalosti jer je ona zbog naših grijeha. Potaknuo nas je na nasljedovanje Isusa, koje je zahtjevno, ali donosi na kraju radost.
Nakon svete mise zajednički se ručalo, prijateljevalo, razgovaralo i došlo je vrijeme rastanka. Do nekog novog Provincijskog vijeća, duhovne obnove, kampa, hodočašća…
Tonka Odobašić
23. veljače 2024. se osamnaestero nas iz hrvatske provincije Vjere i svjetla, iz raznih krajeva Hrvatske, autima zaputilo u Kančevce na „duhovne vaje“, na koje smo bili pozvani od naše sestrinske zajednice Vere in luči. Kako su se mnogi od nas povezali na putovanju u Rim u rujnu 2023. i neka nova prijateljstva su sklopljena, veselili smo se što ćemo ta prijateljstva moći dalje graditi i kroz ta tri dana. Kako nam je bilo:
„Bilo je lijepo družiti se sa svima vama“ kaže Dragec, a njegova prijateljica u pratnji gospođa Katica: „meni je puno toga bilo predivno: prvo zajedništvo – da smo svi kao braća i sestre i da je svatko mogao prepoznati u čemu je dobar. Najviše sam osjetila Božju Ljubav i da smo svi bili istog duha i imala sam osjećaj kao da sam u raju.“ Sanjina mama Zorica mi piše: „Puno Ljubavi sam osjetila. I da su sva djeca voljena.“
Prijateljica Suzana piše: „Bilo je prekrasno, očaralo me i samo mjesto gdje se nalazi duhovni centar. Ljudi zaduženi za organizaciju bili su toliko topli i pristupačni, a zasigurno su bili umorni i pod stresom. I svi sudionici su bili divni, prijateljski. Ipak, najveći dojam na mene je ostavio pater Jurij, toliko jednostavan a dubok u svojim razmatranjima. Hvala svima koji su nam omogućili ovaj susret, a posebno dobrom Ocu nebeskom.“
Na kraju ću samo ponoviti da nam je ova duhovna obnova u duhu Vjere i svjetla, sa našom 10 godina starijom braćom i sestrama iz Slovenije, od koji smo oduvijek učili o ljubavi, dijeljenju, zajedništvu i vjeri, baš trebala. Lijepo je biti zajedno na putu, sve bliže Bogu. Dirnula me briga oko nas iz Hrvatske, slušalice i mikrofon za simultano prevođenje za koje su se organizatori pobrinuli, duhovnici koji su nam za ispovijed bili na raspolaganju, pjesme koje smo pjevali i na slovenskom i na hrvatskom, predivni ljudi iz slovenske provincije: lučke, njihovi roditelji i prijatelji s kojima smo u malim grupama dijelili naše radosti i tuge……toliko smo toga jedni od drugih primili! Dragi lučkarji, lijepo je što postojite, a još ljepše što ste naši prijatelji!
Dijana Stanić, zajedno sa Katicom, Dragecom i Zoricom iz zajednice Marije Bistrice i Suzanom iz zajednice Daruvara. Hvala dragom Janezu Vrhovniku na predivnim fotografijama
This gallery contains 1 photo.
KRALJEVSVO NEBESKO PRIPADA MALENIMA
U nacionalnom marijanskom svetištu Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici, 14. listopada 2023. na zahvalnom se hodočašću okupilo oko 700 članova hrvatske provincije Vjere i svjetla i njihovih gostiju, članova slovenske Vjere i svjetla, članova sestrinske zajednice L’Arche – Korablja iz Hrvatske i Barka iz Slovenije, brat Ulrich iz Taizea, te međunarodna dokoordinatorica Angela Grassi.
Bogatim programom proslavljena je 30. obljetnica osnutka Zajednice u Hrvatskoj. Kruna događaja bilo je misno slavlje koje je predslavio apostolski nuncij mons. Giorgio Lingua, dok je biskup sisački, mons.Vlado Košić u svojoj propovijedi uputio poruku okupljenim članovima Vjere i svjetla te ostalim hodočasnicima.
Osvrćući se na čitanja dana, biskup Košić je naglasio po Marijinom pristanku „ Fiat secundum verbum tuum!”, „Neka mi bude po Riječi tvojoj!”, Bog postao jedan od nas, postao je čovjek koji se veseli i koji plače, koji je zdrav, ali i bolestan, koji je moćan, ali i slab. Bog je poželio proživjeti ljudski život, nama u svemu jednak osim u grijehu. Posebno je, međutim, Gospodin imao samilosti i poklanjao svoju nježnost i blizinu onima koji su pred njim očitovali svoju slabost i molili ga za pomoć. Tako je liječio mnoge bolesnike, ali tražio je da ispovijede svoju vjeru. Svojom ljubavlju prema nemoćnima, On je želio pokazati ne samo Božju svemoć, nego još više probuditi u njima vjeru u Njega, ali i sebe same, da im podigne samopouzdanje i pokaže njihovo dostojanstvo i vrijednost pred svima koji su ih već bili odbacili.”, naglasio je biskup Košić koji se kao dugogodišnji prijatelj zajednice prije 10 godina osobno založio da se jedna zajednica Vjere i svjetla osnuje i u njegovoj biskupiji.
Osobe s teškoćama iz zajednice Noa u Županji, zajedno sa svojim prijateljima su oživjeli Evanđelje Lk 11,27-28.
I u drugim dijelovima misnog slavlja mnogi su članovi zajednice, sa i bez teškoća, kao i mnogi roditelji bili uključeni i radosno sudjelovali u ministriranju, pjevanju i sviranju, praćenju pjesme gestama, u molitvi vjernika i prinosu darova, a duhovnici zajednica su koncelebrirali.
Na kraju svete mise mons. Giorgio Lingua, izaslanik Svetog Oca u Hrvatskoj, uputio je članovima Zajednice završnu riječ i zasebno blagoslovio osobe s teškoćama, roditelje i prijatelje:
„Pozdravljam vas riječima Pape Franje, kada se prije dvije godine susreo s vašim predstavnicima u Vatikanu povodom 50. obljetnice hodočašća u Lurd koje se smatra početkom vaše avanture. Papa Franjo je tada rekao: „Od tog trenutka Duh Sveti je pratio hod vaše udruge i rođene su mnoge zajednice Vjere i svjetla u mnogim zemljama na pet kontinenata donoseći poruku ljubavi i prihvaćanja. Ta poruka je srce Evanđelja. Podsjeća nas da je svaka osoba, pa i ona najmanja i najranjivija ljubljena od Boga i ima svoje mjesto u Crkvi i u svijetu. To je evanđelje malenosti, kako nas podsjeća sveti Pavao kada piše Korinćanima; „Gledajte braćo, sebe pozvane: lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta, prezrene izabra Bog i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom” (1 Kor 1, 26-29). ” Zato vi svi, članovi Vjere i svjetla zajedno sa svojim roditeljima i prijateljima koji vas prate nosite poruku koja je srce Evanđelja: Kraljevstvo Nebesko pripada malenima. Upamtite jednu stvar: Isus na križu je bio poput mnogih od vas, bio je kao netko tko pati fizički i duhovno. Zamislite, više nije mogao govoriti, više nije mogao hodati, bio je prikovan, više nije propovijedao, više nije činio čudesa, ali još uvijek je postojala jedna stvar koju je mogao činiti i činio je. Koja? Voljeti! Jer voljeti uvijek možemo, čak i kada nas okolnosti sprječavaju u mnogim stvarima. Nitko i ništa nas ne može spriječiti da volimo. Svi uvijek mogu voljeti, zapravo to je Isus posljednjim šapatom rekao: „ Oče, oprosti im jer ne znaju što čine.” Dok je umirao, nastavio je voljeti. S ovim mislima vas, dakle, blagoslivljam.
Blagoslivljam svakog od vas koji ste pozvani da darujete ono što jeste i što imate sjećajući se da ništa nije malo što je učinjeno iz ljubavi.
Blagoslivljam vas, roditelje koji ste pozvani isticati unutarnju ljepotu svoje djece, poput Boga koji ne gleda na vanjštinu nego na srce.
Blagoslivljam vas dragi prijatelji koji ste pozvani da budete blizu onima koji trpe pokazujući da u njima otkrivate Božju prisutnost i njegovu ljubav. Po vašoj ljubavi svi moraju susresti ljubav Božju. Sve vas blagoslivljam u ime Oca i Sina i Duha Svetoga !”
Proslava se nastavila ručkom i zajedništvom u ozračju uskrsne radosti koja je toliko karakteristična za zajednice Vjere i svjetla.
U poslijepodnevnim satima scenski je prikazan nastanak Vjere i svjetla u Hrvatskoj i rast tijekom 30 godina koji su pripremile 4 zagrebačke zajednice. Prva hrvatska zajednica, nastala uz podršku slovenske Vjere i svjetla, ukrcala se na brod, a tijekom godina nizale su se zajednice i ukrcavali njihovi predstavnici sve dok nije postala prepuna, uz Isusovu inicijativu i vodstvo, a pod Marijinim plaštem koji se na kraju raširio i poput Duha svetog prolebdio iznad glava svih prisutnih članova.
Jedna majka, jedna osoba s teškoćama
te dvoje mladih prijatelja
svjedočili su što za njih znači biti dijelom jedne zajednice Vjera i svjetlo: to znači živjeti u zajednici punoj ljubavi, izaći iz izolacije, biti prihvaćen, znati da nisi sam, moći biti ono što jesi, moći biti svoj, otvoren i smiren, razvijati samopouzdanje, aktivirati svoje potencijale, ne gledati samo ono što ne možemo, nego vidjeti ono što možemo, živjeti jednostavnost, otkrivati duhovnu ljepotu osoba s teškoćama, zajedno živjeti Božju blizinu i ljubav, razvijati zauzetost za bližnje i u zajednici ljudi koji su ispunjeni predivnim darovima živjeti kao velika obitelj.
Provincijski duhovnik Vjere i svjetla, vlč. Robert Jugović posvjedočio je kako je kao mlada osoba, zbog neznanja kako da im pristupi i straha da ih ne povrijedi, imao predrasuda prema osobama s teškoćama, što se s godinama promijenilo, osobito otkako je župnik u Županji i duhovnik zajednice Noa. Za njega je Vjera i svjetlo jedno srce, srce koje kuca, srce koje se veseli i srce koje uvijek želi biti u blizini drugoga, a isto vrijedi za sve zajednice Vjere i svjetla. Ohrabrio je sve one koji daju svoju ljubav, cijelog sebe za svoje zajednice da ne posustanu pred teškoćama i razočarenjima koja su prolazne stvari, jer ono što ostaje jest zajedništvo, poput ovoga kojem danas svjedočimo.
Progovorio je i o problemu nedostatka svećenikove prisutnosti u pojedinim zajednicama: „ Molite za svoje svećenike. Poput mene u mladenaštvu, često u susretu s vama čujem kako mnogi od njih imaju još uvijek predrasude. Boje se biti s vama: što ću tamo raditi, što ću učiniti? Ne znaju da zapravo samo tražite njihovu blizinu, prisutnost i blagoslov kojega na svakog od vas mogu zazvati. Znam da je mnogim zajednicama poteškoća – imati duhovnika. Moja zadaća je da na tu nakanu prikazujem misu, pa i današnje euharistijsko slavlje sam na tu nakanu prikazao: da svaka zajednica bude blagoslovljena duhovnikom koji neće imati predrasude, nego će doći, vidjeti i ostati. Evo, u tom duhu moleći za vaše duhovnike, molimo i za mnoge one koji žele, a možda su neodlučni u vašim župnim ili redovničkim zajednicama, da dođu u zajednicu, da budu svjetlo, a onda sigurno i znak vjere. Dok govorim o svećenicima, duhovnicima, zamjena u tim trenucima kad nema svećenika često su redovnice, pa im iskreno i od srca zahvaljujem.”
Što smo osjećali međusobno s braćom iz Slovenije možda je najbolje izrazio jedan od prisutnih članova slovenske Vjere i svjetla: „ Bili smo među potpunim „strancima”, a ipak smo se osjećali istinski kao kod kuće i bezuvjetno prihvaćeni. Vjera i svjetlo velik je dar od Boga cijelome svijetu.”
Angela Grassi, kao međunarodna dokoordinatorica koja prati našu provinciju, u radosti ovog slavlja prenijela je svima riječi suutemeljiteljice Marie-Hélène Mathieu koje je ona uputila članovima Vjere i svjetla: „Sve što činite u životu pretvorite u slavlje, u radost!”
Potaknuti ovim riječima, neka sve one naše nesavršenosti i malenosti, ranjenosti i slabosti u Kristu budu mjesto susreta i ljubavi, a prema tome i radosti!
Zrinka Zubić
Ovu subotu 4. studenog, u franjevačkom samostanu Presvetog Trojstva, zajednica Vjere i svjetla “Kapljice Dobrote” proslavila je svoj deseti rođendan.
U goste su im pristigle četiri zajednice Vjere i svjetla iz naše Slavonije. ViS Srce sv. Vinka Palottia iz Vinkovaca, ViS Noa iz Županje, ViS Tratinčice majke Terezije iz Đakova te ViS Plamen ljubavi iz Osijeka. Nazočila je i Dijana Stanić, koordinator hrvatske provincije Vjere i svjetla.
Susret su započeli svetom Misom koju je vodio preč. Tomislav Čorluka, dekan brodskog dekanata. U svojoj homiliji nakon pročitanog Evanđelja ( Mt 23, 1-12 ), kojeg su nam oživjela djeca iz zajednice Noa iz Županje, preč. Čorluka je stavio znak na pitanje svakome od nas gdje smo u svojoj poniznosti. Približio nam je i sveca dana 4. studenog, sv. Karla Boromejskog te čestitao imendan slavljenicima.
Sv. Misu su animirale glazbom Lea Pocintela na gitari te Ana Vojtkuf Peranović na flauti. Znakovno su je animirali članovi zajednice iz Vinkovaca pod vodstvom Tihomile Viljetić.
Po završetku svete Mise, zahvalu te svoje čestitke, iskazale su Dora Dežmić, Rafaela Janković te Kristina Terihaj koja je i osnivačica Vjere i svjetla u Slavonskom Brodu uz Nikolinu Šarić.
Druženje uz okrepu i rođendansku tortu su nastavili u prostorijama Samostana uz ples i pjesmu.
Pozvani smo po imenu
Po imenu, iz zajednice “Vjera i svjetlo” bili smo pozvani da se podružimo od
29.08.-03.09.2023.
Imali smo Božju milost da Dražen, Iva, Ivan, Zorislav, Matea, Mia, Antun, Frane, roditelji i prijatelji: Slavica i Nikola, Ondina, Krešimir, Ivica, Janja, Željka, Ivanka i Adelgisa podijele svoje povjerenje, zajedništvo, radost prijateljstva, ljubav, svoje teškoće i nade, slavlja, molitve, Euharistije.
Svaki dan je bio trenutak koji je prošao i nikada se neće vratiti.
Posjetili smo franjevački samostan u Livnu, razgledali crkvenu sakralnu kulturnu postavu, likovnu galeriju, etno muzej.
Planinarili smo na izvor rječice Bistrice. Kupali se u Buškom jezeru.
Posjetili smo eko selo Grabovica, šetali smo, molili, pjevali u predivnom perivoju oko samostana.
Zahvaljivali smo Isusu na svemu i gledamo pozitivno na život.
Sve smo predali u ruke Isusu, Mariji, sv. Iliji, sv. Tereziji Avilskoj u kapelici da ustrajemo u Vjeri u Dobrome, u Svjetlu.
Molili smo za snagu Duha Svetoga da nas prati gdje smo
Pozvani po Imenu
na duhovni rast
na obraćenje srca i misli
zajedno na putu života.
U dnevne kateheze uvodili su nas Zvonko, Irena, Sara i Lovro, a duhovno podržali i vodili svete mise otac Jakov i braća Karmelićani.
Imali smo drage goste u subotu – djeca, roditelji i prijatelji udruge “Nada” iz Tomislavgrada. Zajedno smo proslavili svetu misu i nastavili druženje, stekli drage nove prijatelje.
Najljepše mjesto na svijetu na kojem ste bili svi VI koje VOLIMO bile su naše MISLI, MOLITVE i SRCE.
Odlučili smo raditi nešto novo,
nešto lijepo – ZAGRLITI ŽIVOT
prepustiti se Božjoj providnosti
EVO ME – POZVANI SMO PO IMENU
Adelgisa
Karmel, sv. Ilije / Buško jezero
