Zajednica “Živi potočić” Otok proslavila svoj blagdan

Blagdan Svijećnice je dan Gospodinovog prikazanja u hramu gdje je starac Šimun prozvao Isusa “Svjetlost na prosvjetljenje naroda” i dan onih kojima je Svjetlo Gospodnje najpotrebnije, a to su osobe s invaliditetom. Stoga Svijećnica i jest Dan Zajednice Vjera i Svjetlo.

DSC08954

Zajednica Vjera i Svjetlo Župe sv. Antuna Padovanskog iz Otoka “Živi potočić” je i ove godine primjereno proslavila svoj Dan. zajednica nije brojčano osobito velika, ali je svojim djelovanjem vrlo prepoznata u Župi.

DSC08959

Na blagdan Svijećnice svi članovi Zajednice i njihovi prijatelji nazoče misnom slavlju, a svoj doprinos slavlju redovito daju scenskim prikazom Evanđelja.

???????????????????????????????

Misno slavlje slavio je župnik i duhovnik Zajednice preč Antun Knežević, a suslavio je vlč. Tomislav Vlahović, svećenik iz Zadarske nadbiskupije.

U prigodnoj homiliji duhovnik je, između ostaloga, rekao:” Blagdan prikazanja Gospodinovog u hramu posljednji je blagdan božićnog kruga, pun je simbolike svjetla. Kad je dijete Isus bio prikazan u hramu, starac ga je Šimun prozvao ‘Svjetlost na prosvjetljenje naroda’. Od toga usklika evo i drugog naziva za taj blagdan – Svijećnica.

Ne možemo ni pomisliti koliko je svjetlost važna u Božjem djelovanju prema čovjeku. Prvo što je Bog na svijetu stvorio bila je upravo svjetlost. ‘I reče Bog: neka bude svjetlost! I bi svjetlost. I vidje Bog da je svjetlost dobra: i rastavi Bog svjetlost od tame. Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro – dan prvi’.

I Isusov je nastup okupan svjetlošću. Mudraci s Istoka su vidjeli zvijezdu novorođenoga Kralja te su došli da mu se poklone. Ivan svečano proglašava: ‘Svjetlo istinsko, koje prosvjetljuje svakog čovjeka, dođe na svijet!’ Isus je ‘Svjetlost na prosvjetljenje naroda’, svjetlost koja prosvjetljuje. Upravo je zbog toga i došao na svijet da nas prosvijetli. Samo je Isus istinsko Svjetlo, samo on može prosvijetliti tminu naše noći. Samo je on istinska Božja snaga. Samo je u njemu, i po njemu spasenje.

Dao Gospodin da njegovom milošću zavrijedimo ugledati svjetlost vječnu u nebeskom Jeruzalemu, kojemu neće trebati ni sunca, ni mjeseca jer će ga osvjetljavati uskrsli Jaganjac!”  naglasio je duhovnik.

Kao što to redovito biva, nakon misnog slavlja uslijedilo je zajedničko blagovanje kao agape u kojemu se uvijek osjeti radost dijeljenja.

Mira Bošnjaković

???????????????????????????????

Pismo Jeana Vaniera (siječanj 2018.)

Siječanj 2018.

Od 10. studenog, vratio sam se u svoju malu kuću pored La Ferme, kod kapele zajednice Arka u Trosly-u. Priznajem da sam sretan, moj život je tih i fizički sam dobro, usprkos velikom umoru. Kako je moje srce još slabo, čekam da ojača. Odile Ceyrac i Christine McGrievy, voditeljica moje zajednice Arke u Trosly-u, bile su mi velika podrška i nastavljaju bdjeti nadamnom tijekom ovog razdoblja oporavka koji je produžen do kraja veljače.

Provodim svoja jutra u svojoj sobi na prvom katu odmarajući, moleći i čitajući. Pronalazim puno radosti u promatranju ptica kroz svoj prozor. Velika vrana često zauzme poziciju na vrhu drveta nedaleko kuće. Gleda sve s velikom zabrinutošću. Ona je poput vođe bande! Neke druge manje ptice kovitlaju se na desno i na lijevo u najvećoj brzini. A neke sitne male ptice također sjede na drvetu. Zovu se carići i veličanstvene su. Ima također sjenica te jata vrabaca koji čini se putuju u skupinama od dvanaest. Isto tako drugi dolaze i odlaze, poput malih grlica. Samo zamislite da sam jučer vidio čak dvije ptice koje kao da su nosile crveni šešir. Izgledale su poput klauna. Ne znam što su radile, ali većinu vremena su izgledale tako smiješno. A početkom siječnja u Trosly-u, tratinčice su se počele pojavljivati u mojem malom vrtu! Da li to znači da stiže proljeće?

201801 ptica

Morao sam otkazati sve duhovne obnove i konferencije koje sam trebao održati u La Ferme i drugdje. Antony Paoli, voditelj La Ferme, koji mi je također pružio veliku podršku, održao je duhovne obnove u La Ferme pozivajući neke divne ljude da me zamijene. Milost Arke i Evanđelja nastavlja se naviještati i vrlo sam sretan zbog toga.

201801 društvo

U listopadu, kad sam još bio u bolnici, osjećao sam da počinje nova faza u mojem životu, život više predan molitvi, tišini, čitanju, samoći i manjem broju susreta. Mislio sam da će ovo biti dobar završetak nakon vrlo aktivnog života s Arkom i Vjerom i svjetlom. Sad imam dojam da to nije kraj nego početak. Početak čega? Samo Bog zna, a Bog je pun iznenađenja! Tako da čekam nešto novo. Svaki dan je novi dan za bolje upoznati Boga, voljeti Isusa bolje i raditi za Kraljevstvo Božje i za mir u našem siromašnom svijetu.

Otkrio sam da ne znam kako moliti, ali uvijek su mi bili rekli da je htjeti moliti već molitva i ja to jako mnogo želim. Želim upoznati Isusa bolje. Jednog dana, pitao sam sestru kontemplativku kako ona moli. Ona je rekla, „ja čekam na Isusa!“.

I tako, čekam s velikom željom, nadom i strpljenjem; želio bih ga bolje upoznati i biti više ujedinjen s njegovim srcem koje voli svaku osobu. Naučiti voljeti kako Bog voli svaku osobu u našoj velikoj obitelji širom svijeta, svakoga sa njegovim ranama, kulturom, patnjama, religijom, očekivanjima, nadama, izmučenostima.

U međuvremenu čitam dvije knjige: Isus, povijesno približavanje koju je napisao José Antonio Pagola i Isus i razvlaštenici koju je napisao Howard Thurman (samo na engleskom).

Prvi je teolog i povjesničar vrlo velike širine, koji jako dobro poznaje Izrael iz Isusovog vremena. Kako je Isus navijestio radosnu vijest Galilejcima u vrijeme kad su bili strašno progonjeni od Rimljana, tiranizirani od Heroda, potlačeni od voditelja Hrama i zlostavljani od bogatih ljudi koji su ih prisiljavali na plaćanje sve većih poreza? Isus je išao tim siromašnim ljudima i rekao im „Kraljevstvo Božje je s vama!“ Obnovio ih je otkrivajući im da ih Bog ljubi i da sreća dolazi iz ljubavi prema svakoj osobi s nježnošću i suosjećanjem.

Drugi autor, Howard Thurman je crni američki pastor, unuk jednog roba. On govori o svojem pogaženom i napaćenom narodu. Kako oni mogu razumjeti i poznavati religiju bijelih koji su ih progonili?

I tako razmišljam o tim robovima gaženim uvijek i uvijek iznova i tih Galilejaca kojima je Isus govorio, svijetu patnje.

Danas ima tako mnogo ljudi koji pate i koji se pitaju: gdje je moj Bog? Moja molitva ide prema svim onim ljudima koji su preplavljeni patnjom u svijetu gdje ima tako puno imigranata, izbjeglica, osoba progutanih usamljenošću, ili su u zatvoru. Za sve te ljude, ja nudim ovo novo razdoblje mojeg vlastitog – zapravo udobnog – života. Neka kraljevstvo Božje dođe! To kraljevstvo ljubavi gdje svaka osoba otkriva da ih Bog ljubi i zove njih da vole druge.

Na početku godine, imali smo zadovoljstvo ugostiti Naylu Tabbara, ženu koja je osnovala Adyan s ocem Fadi Daou-em. Adyan je centar u Beirutu koji pomaže muslimanima da upoznaju kršćansku vjeru i kršćanima da upoznaju islam. Došla je u La Ferme održati govor o zajedištvu. Bila je to vrlo lijepa konferencija. Ona je sunitska muslimanka, s velikom željom da pomogne kršćanima i muslimanima da se bolje upoznaju i da otkriju svačiju vrijednost.

Često mislim na nju i sve te muslimane i kršćane koji rade za zajedništvo i međusobno razmijevanje. Ima tako puno ljudi koji stvaraju razdvojenost, ali na sreću postoje drugi koji žele raditi za dijalog i istinski susret.

Imao sam radost dijeljenja divne Božićne večere sa svojim domom, le Val Fleuri, gdje u skladu s tradicijom svake godine, palim svjetlo na Božićnom pudingu – što nije uvijek cijenjeno u Francuskoj.

201801 puding

Htio bih otpjevati veliko hvala svakome od vas, mojoj braći i sestrama iz zajednica Arke i Vjere i svjetla i mnogim drugim prijateljima koji su mi poslali Božićne čestitke i želje za dobro zdravlje, te za svetu i sretnu novu godinu.

Hvala vam, hvala vam: ajme, ne mogu odgovoriti svakome od vas kako bih želio, ali znam da je svaka primljena čestitka ili pismo odmah pretvorena u trenutak zajedništva, prijateljstva i molitve.

Da, hvala Bogu za naše velike obitelji širom svijeta koje je on podigao i dao ih nama.

 

Držim vas u svojem srcu i molitvama,

Jean

 

 

 

Zajednica “Živi potočić” Iz Otoka na Božićnom sajmu

U subotu, 16. prosinca 2017., Zajednica ViS “Živi Potočić” iz Župe sv. Antuna Padovanskog sudjelovala je na božićnom sajmu održanom na središnjem trgu Grada Otoka, a u organizaciji Otočke Razvojne agencije.

???????????????????????????????

Zajednica je na svojem štandu nudila božićne ukrase koje su prethodno izradili sami članovi Zajednice i njihovi prijatelji.  Naime, u subotu, 18. studenoga, Zajednica se okupila i uz pomoć svojih prijatelja održala radionicu izrade božićnih ukrasa. Doista se imalo što vidjeti!  Svoje uratke su prvo ponudili župljanima poslije svetih misa u prvu nedjelju Došašća. Kako je preteklo uradaka, uključili su se u božićni sajam i skrenuli na sebe veliku pozornost posjetitelja sajma. Bili su, čak, i lijepo nagrađeni za svoj trud.

Budući da smo zajednica svjetla, pripala nam je i ove godine čast zapaliti treću  svijeću na velikom adventskom vijencu u gradskom parku. Ne treba ni spominjati kolika je to bila radost za sve članove Zajednice. Pa radujmo se nadolazećem Božiću!

IMG_0338

IMG_0342

Sretan i blagoslovljen Božić velikoj obitelji Vjere i Svjetla!

Mira Bošnjaković

Proslava obljetnice 20 godina postojanja Vjere i svjetla u Đakovu

U srcu zajednice Vjera i svjetlo „Tratinčice majke Marije Terezije Scherer“ Đakovo jesu osobe s težim ili lakšim intelektualnim poteškoćama. Osim djece, zajednica okuplja i njihove roditelje i prijatelje. Zajednica djeluje u Đakovu punih dvadeset godina. Prvi susret je bio 16. studenoga 1997. godine. Budući da je zajednica nastala uz samostan Milosrdnih sestara sv. Križa, izabrala je utemeljiteljicu zajednice Milosrdnih sestara sv. Križa, majku Mariju Tereziju Scherer, za zaštitnicu. Zato se zajednica i zove „Tratinčice Majke Marije Terezije“. Zajednica broji oko pedeset članova koji se okupljaju na susrete jedanput mjesečno u Župi Svih svetih.

Susret koji je održan u nedjelju, 19. studenoga 2017. godine, bio je poseban. U 15.00 sati, u dvorani „Florentini“ započeo je prigodan program za dvadesetu obljetnicu postojanja zajednice.  Program je priredila s. Marija Klara sa članovima i prijateljima zajednice. Nakon što su članovi otpjevali himnu svoje zajednice „Bog te ljubi“, uslijedio je pozdravni govor župnika, vlč. Tomislava Ćorluke. Župnik je istaknuo kako je blagoslov imati ovakvu zajednicu u svojoj župi. Slavljenicima i uzvanicima se zatim obratila s. Rastislava Ralbovsky koja je 1997. godine bila inicijator osnivanja zajednice. Zatim je provincijski koordinator zajednice Vjera i svjetlo, gosp. Zvonko Vnučec zajednici uputio čestitku i riječ podrške u daljnjem radu. Riječ duhovne potpore uz čestitku uputio je i fra Ivan Široki, nacionalni duhovnik svih zajednica istaknuvši riječi sv. Pavla: „Živim, ali ne više ja, nego Krist živi u meni“ (Gal 2, 20). Rekao je da osoba s invaliditetom živi upravo tu istinu, da u svojoj patnji nadopunja ono što nedostaje Kristovim patnjama za spas svijeta.

Uslijedila je multimedijalna prezentacija kroz koju je prikazana povijest zajednice tijekom dvadeset godina djelovanja, a zatim su članovi zajednice izveli kratki scenski prikaz. Scenski prikaz je kroz govor o napuklom vrču, leptiru i jednoj maloj tratinčici koja se svakoga dana radovala suncu i malim sitnicama, zapravo htio progovoriti o dostojanstvu,  odnosno o vrijednosti, važnosti, skromnosti i jednostavnosti osoba s intelektualnim poteškoćama. Nakon svečanog programa uslijedila je okrjepa koju su priredili prijatelji i roditelji zajednice uz velikodušnu pomoć župnika, vlč. Tomislava Ćorluke. U 18.00 sati započelo je euharistijsko slavlje u đakovačkoj katedrali koje je predvodio župnik uz koncelebraciju vlč. Alojza Kovačeka, nadbiskupijskog povjerenika za osobe s invaliditetom i njihove obitelji. Vlč. Kovaček se u propovijedi kratko osvrnuo na povijest zajednice i njen smisao te sve župljane potaknuo da imaju više hrabrosti za susrete s osobama s poteškoćama.

„Tratinčice majke Marije Terezije“ zahvalne su Bogu na blagoslovu koji je udjeljivao zajednici kroz proteklih dvadeset godina rasta i radosti. Zahvalnost izražavaju i svim prijateljima koji su na različite načine podupirali zajednicu te mole da Gospodin svima podari milost iskrene i djetinje radosti kakvu žive članovi „Tratinčica majke Marije Terezije“.

Slike s proslave možete pogledati OVDJE.

Marija Klara Klarić

Nacionalno hodočašće “Vjere i Svjetla” u Mariju Bistricu 30.09.2017. – 2. dio

Naše zajednice su sudjelovale na Provincijskom hodočašću zajednica Vjere i svjetla u Mariji Bistrici 30.9.2017.godine. Raspjevani i veseli pošli smo sa geslom susreta u srcu: „Tražite lice Njegovo“! Susret je okupio 600-tinjak ljudi iz zajednica naše Provincije. Velečasni Domagoj Matošević je kao domaćin predvodio svetu misu uz koncelebraciju ostalih svećenika i duhovnika naših zajednica. Hvala mu na prijateljskim riječima ohrabrenja i nade. Naš zbor Vjere i svjetla je animirao misu uz pomoć naših zajedničara iz Vinkovaca, Osijeka, Slavonskog Broda i Zagreba koji su molitvama vjernika, prinosom darova i oživljavanjem Evanđelja, misu učinili još bogatijom, veselijom i prisnijom. Nakon mise je uslijedio program ispunjen pjesmom, plesom, svjedočanstvima i predstavljanjem zajednica.  Fra Ivan Široki nam je kao duhovnik zajednice uputio riječi koje su u našim srcima  probudile želju za susretom s licem Njegovim.  Jedni u drugima ćemo Ga naći. I doista, susreli smo Ga jedni u drugima, u prijateljskom osmijehu, pogledu i veselom zajedništvu.

Milica Renić

 

Drugi dio fotografija s hodočašća na Mariji Bistrici možete vidjeti OVDJE.

Pismo Jeana Vaniera (studeni 2017.)

Utorak, 31. listopada

U petak 13. listopada, doživio sam srčani udar i ubrzo me odvezlo vozilo Hitne pomoći, čija sirena je raščistila cestu prema bolnici u Compiègne-u. Testovi su otkrili da je glavna arterija koja hrani moje srce začepljena. Zbog toga je kirurg morao staviti stent u blokiranu arteriju. Nakon operacije, duboka zabrinutost se smanjila. Potreban mi je ozbiljan odmor. Iz tog razloga su me doveli na jedno posebno mjesto za odmor! Dijecezansku kuću uz more, koja prima kršćanske grupe i pojedince u razdoblju ozdravljenja i odmora. Tu se i sad nalazim, uz podršku i pod nadzorom Odile, koja je dobila zadatak da se brine za mene i skrbi za moje medicinske potrebe u mojoj staroj dobi.

Osjećam se dobro, ali očito je da je moje srce slabije, a samim time se i ja tako osjećam. Potreban mi je dobar dugi odmor kako bih vratio svoju snagu i lakše prihvatio život bez previše aktivnosti. Tako, s voditeljem farme, Antoineom Paoli-em, sam odlučio da neću održati zakazane duhovne obnove, konferencije i različite susrete do početka veljače. Tri mjeseca ozbiljnog odmora bez ikakve aktivnosti.

Ovo je radikalna promjena koja me zove da živim vrlo tihi život tijekom ovog razdoblja, udobno smješten u mojoj kući Lazarus u Trosly-u. Život u kojem ću učiti živjeti s vlastitom krhkošću i slabošću, i na taj način postajati manji: „Kraljevstvo Nebesko pripada maloj djeci“, rekao je Isus. Život u kojem, prije svega, mogu učiti i nastaviti učiti duže molitve: kako bih ostao u Bogu, kako bih ostao u Isusu koji kaže: „Ostanite u mojoj Ljubavi“. Bit će to poput novog rođenja. Christine McGrievy, voditelj moje zajednice Arke u Trosly-u, dala mi je važnu misiju: ostati blizu Bogu za sve potrebe Arke, a ja sam dodao također i Vjeru i svjetlo. Samo biti tamo, kako bih živio svoju duhovnost, u zajedništvu s Bogom i sa svom svojom braćom i sestrama Arke, Vjere i svjetla i naše velike duhovne obitelji koja se širi svijetom.

Za mene, ova nova faza implicira određeno puštanje. Dosada sam iskusio prijateljstvo i podršku kroz susrete koji su mi napravili puno dobra: sada više neću imati tu milost i radost. Također ću ići manje u moj dom, Val Fleuri, koji je bio i još je uvijek moja radost – pri čemu ću ostati u kontaktu sa Pat, Doudoul, Anicette i svima drugima.

Ovo je zaista radikalna promjena! A tada, malo po malo, vidjet ćemo što ću moći opet preuzeti u veljači i nakon toga. Kako bi taj novi život bio moguć, Christine i Odile će riješiti bitna pitanja. Ovaj život će također uključiti čitanje (kako ozbiljno, tako i ono lagano), šetnje u mom vrtu gdje ću slušati ptice… a bit će tu također i ‘radost’ hrane bez soli i izbjegavanje paštete od guščje jetre za Božić! Ovaj život neće biti usmjeren samo prema nebu, već i prema zemlji gdje postoje tako mnoge radosti i divne stvari.

Bit ću u zajedništvu sa svakime od vas.

Kako bih bolje živio ono što izgleda da Bog sada traži od mene, trebat ću ljubav i podršku svakoga od vas.

HVALA VAM.

Mir i ljubav svakome, Jean

Ranija Jean-ova pisma možete naći OVDJE.

Nacionalno hodočašće “Vjere i Svjetla” u Mariju Bistricu 30.09.2017. – 1. dio

Hvaljen Isus i Marija!

Krenuli smo na put u Mariju Bistricu na nacionalno hodočašće “Vjere i Svjetla”. Uzbuđenje je bilo veliko, pjevušili smo Marijanske pjesme i pomolili se Anđelu čuvaru za sretan put.

Predivan krajolik Hrvatskoga Zagorja, brežuljci, vinogradi, šume s lišćem u toplim jesenjim bojicama… jako puno “visokog drveća” rekao je moj sin Filip.

Kada smo stigli, u isti čas oko nas poznata lica naših prijatelja “Vjerosvjetlaša”, ljudi koje znamo s raznih strana “Lijepe naše”… koje nismo dugo vidjeli. Ozarena lica, osmijesi i radost ponovnog susreta.

Počela je i ” Sveta misa” i cijeli program bio je dobro osmišljen i sve je vodio “Duh Sveti”. Sve se odvijalo svečano i spontano uz pjesmu i molitvu i uz pomoć naših dragih prijatelja… mama… tata… i naših anđeleka kojima nije silazio osmijeh sa lica.

Uopće nismo bili umorni, mada smo bili na nogama od ranoga jutra. Prošli smo i cijelu “Kalvariju” i zahvalili Isusu na ovom predivnom danu.

A na samom kraju… časak prije odlaska… još jednom smo obišli crni “Marijin kip s djetešcem Isusom u naručju” na oltaru župne crkve. Ona nam se smješkala i pozdravljala nas na odlasku… a mi smo joj srcem i dušom zavapili za pomoć i da nas čuva do sljedećeg susreta.

Mama Nevenka

 

Slike s hodočašća možete vidjeti u GALERIJI.

Pismo Jeana Vaniera (rujan 2017.)

3. kolovoza

Ponovno sam u samostanu Orval gdje dolazim svakog kolovoza već 32 godine. Lastavice su još aktivne, pjevaju, lete i izvikuju svoju čistu radost što su žive. Svake godine u proljeće one stižu iz Afrike, ponovno odlaze u jesen nakon što su napravile gnijezda i odnjegovale svoje mlade u okviru zidina samostana. Priznajem da sam ovdje sretan. Zahvaljujem na ovome mjestu mira gdje vlada lagana ali opet duboka tišina, usprkos mnogim gostima koji se dolaze odmoriti ovdje. Bez telefona, bez novina, bez riječi iz našeg jadnog svijeta sa svim svojim bolima i nasiljem, samo duboka tišina s divnim drvećem koje okružuje samostan i dva labuda koji plivaju, odnosno veličanstveno klize po jezeru. Sa svojim dugačkim vratovima i impozantnim izgledom, doimaju se prilično kraljevskim.

201709jv

Puno mi znači samostanska crkva za molitvu i život s redovnicima, kojih ima više nego prošle godine. Kad je vani prevruće, visoka opatijska crkva je prohladno mjesto za odmor. Za mene, ova tri tjedna mi pomažu da me oslobode, ozdrave od stresa iz protekle godine. Imam mnogo vremena za zahvaljivanje Bogu za svoj život i za sve što sam primio tijekom tako mnogo godina te za hodanje po šumi. Treba mi ovo vrijeme za obnovu. U rujnu ću biti jednu godinu stariji i usprkos mojih 89 godina, moje zdravlje se drži, zahvaljujući Bogu. Liječnici me nadziru, kao i Odile koja je moj anđeo čuvar.

201709crkva

Zajednice Arka i Vjera i svjetlo se nastavljaju množiti i, nadam se, produbljivati usprkos izazovima, krizama i patnji svih vrsta. Bog bdije nad svojim stadom. Nisam bio u Belfastu na velikom međunarodnom susretu Arke, ali čuo sam mnogo o tome i vidio sam video snimke. Kakvo čudo milosti i radosti! Hvala Patricku i Eileen na pet godina kroz koje su mudro bdjeli nad Savezom; i kakva radost zbog dolaska Stephana i Stacy koji su novi voditelji Međunarodne Arke.

Da, Bog bdije nad nama svima, jer on želi vidjeti one koji su siromašni i one koji su najslabiji, integrirane u ljudsku obitelj: oni imaju svoje mjesto i to je važno mjesto kako bi se ponovno oduševilo čovječanstvo i vratila nada u svijetu koje je ponekad tako uznemireno i tako nestabilno zbog nasilja i straha.

Moja najveća radost iz prethodnih godina je moj život u mojoj zajednici na mojem domu u Trosly-u. Kakva je to radost biti među toliko braće i sestara, od kojih neke poznajem više od 40 godina. To su uistinu znakovi Božje prisutnosti. Raduje me također biti u La Ferme, gdje držim duhovne obnove i govorim ljudima o Isusu koji je krotka i ponizna srca, koji je došao da nas međusobno pomiri. Raditi za jedinstvo znači raditi za mir.

Držao sam mnoge duhovne obnove za članove Vjere i svjetla, a pogotovo onu koja je povezala članove naše zajednice Vjera i svjetlo u Rusiji i Ukrajini, u dvije zemlje koje su u sukobu. Na početku duhovne obnove, Ukrajinci su bili malo zabrinuti zbog ovog susreta s Rusima; ali dan za danom, počelo se pojavljivati jedinstvo i zadnjeg dana su plesali zajedno tijekom oproštajnog slavlja. Sad kad više ne putujem, uživam u radosti smirenja na jednome mjestu u svakodnevnom životu i življenju toga danas sa svojom braćom i sestrama.

I naravno, još uvijek pišem! Moja najnovija knjiga će se pojaviti početkom rujna na francuskom, a nadam se brzo nakon toga i na drugim jezicima. Naziv joj je Plač se čuje. Zahvaljujući François-Xavier Maigre-u, koji mi je mnogo pomogao u pisanju. Nije li to plač mnogih ljudi koji se osjećaju izgubljeni, izolirani, ili bez cilja u životu i koji čekaju na neku dobru vijest? Ova knjiga govori o mojem izrazito osobnom putovanju tijekom ovih dugih godina, prije Arke i u Arci, i otkriću ove duhovnosti, življene ne samo s ljudima s posebnim potrebama, već i sa svima onima koji su slabi i poniženi, onima koji su odbačeni i za koje drugi smatraju da ne vrijede. S druge strane, u življenju istinskog odnosa s njima, otkrivamo da nas oni transformiraju, humaniziraju i privlače bliže Bogu.

U ovoj knjizi, također razmišljam o evoluciji čovječanstva. Kamo idemo? Možemo li se, jednog dana, nadati miru? Naravno, postoji veliki napredak u komunikacijama, ali gdje su znakovi obnove čovječanstva? Imam dojam da se rađa nova nada, posebno među mladim ljudima, u otvaranju srca univerzalnoj dimenziji svake osobe, u svakoj kulturi.

Mnogi ljudi rade na tome da naš planet ostane mjesto mira umjesto uništavanja, mjesto gdje život različitih vrsta može nastaviti cvjetati. Oni žele raditi za mir, ne-nasilje i jedinstvo. Možda je ova potraga za mirom samo kap vode ispred kipućih voda nasilja i straha, ali ta kap je uistinu tamo. Pokazuje se u želji mnogih ljudi da nađu novi put kako živjeti zajedno. Možda vrijeme mahnitog individualizma počinje nestajati i stvara se mjesto za želju za životom gdje se ljudi opredjeljuju jedni za druge. Dirnut sam tim novim zajednicama koje oživljavaju u Parizu i drugdje u Francuskoj gdje ljudi na ulici žive s volonterima (Udruga za prijateljstvo, Udruga Lazar). Oni se međusobno liječe i transformiraju.

201709društvo

To je pomalo poput Franje Asiškog, u srednjem vijeku, koji se promijenio kad je počeo živjeti s gubavcima: mijenjao je njih te je i on sam bio promijenjen. Vizija Isusa je u tome da se oglasi dobra vijest siromašnima; ta dobra vijest nije dar novca već dar prijateljstva koje im otkriva da su vrijedni i važni. Ova vizija zajedništva ne znači da se samo živi pod istim krovom već da se živi zajedno s istim projektom ili misijom. Nije li ta vizija sve prisutnija na nekim radnim mjestima i klinikama i društvenim institucijama koje žele funkcionirati kao zajednice gdje se odluke donose zajedno i gdje svaka osoba, od vrha ljestvice do dna, se uzima u obzir i smatra vrijednom?

To zahtijeva da se vlast izvršava kao usluga u svrhu misije, ali isto tako za dobrobit svake osobe bez obzira na njegovu ili njezinu kulturu, religiju ili političku viziju. Ta kap mira se tada širi i proteže kroz život zajednice, prihvaćajući svaku osobu toplo poput brata i sestre u humanosti: uči se opraštati, međusobno se pomirivati. Da bi se to dogodilo, potrebna je duhovnost koja ide dublje, poput žive energije koja nas dovodi do toga da uistinu volimo druge, čak i one koji nam se čine neprijateljima.

201709 slikanje

Sanjam o tome da će se ostvariti proročanstvo Izaije, gdje piše, u Poglavlju 11, o vremenu mira, gdje će „vuk prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozlićem. Tele i lavić zajedno će pasti, a djetešce njih će voditi. Krava i medvjedica zajedno će pasti, a mladunčad njihova skupa će ležati. Lav će jesti slamu k’o govedo. Nad rupom gujinom igrat će se dojenče, sisanče će ruku zavlačiti u leglo zmijinje. Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj: zemlja će se ispuniti spoznajom Jahvinom kao što se vodom pune mora.“

Da, mi moramo sanjati, ali isto tako moramo raditi zajedno za veće jedinstvo u svakoj zajednici, u svakoj obitelji, selu i poduzeću, itd.

Još jedna knjiga će izaći 15. rujna: to je vrlo kratka verzija Zajednice i rasta. Svaki odlomak ilustriran je crtežom Seana O’Brien-a koji vizualno prikazuje bit. Izvrsno i zabavno, i ne samo za ljude koji imaju teškoće s čitanjem! Hvala Seanu za njegove prekrasne crteže i za njegovo prijateljstvo.

„Ljeto u šumi“, film kojeg je režirao Randall Wright u Val Fleuri, u Trosly-u i u Arci u Betlehemu, prikazan je u nekim kinima u Britaniji. Veliki uspjeh, vrlo cijenjen od kritičara. Otkriva ljude Arke u svoj njihovoj ljepoti i jednostavnosti. Nadam se da će uskoro biti prikazan u kinima u drugim zemljama. Zahvaljujući Randallu, koji je tako delikatno napravio ovaj film, iz želje da otkrije našem društvu da ljudi s poteškoćama u razvoju mogu pomoći nama da živimo humanije.

U prigodi prikazivanja filma u Londonu, išao sam s Celine i Davidom iz moje kuće – dvije zvijezde filma – da sretnu kraljicu Elizabetu. Vrlo me dirnula ta žena, koja sada ima 90 godina, koju sam poznavao kad je imala samo 21 godinu. Tada sam bio mladi oficir na brodu Britanske mornarice, koji je vozio njezine roditelje, kralja Georga VI i njegovu ženu, u Južnu Afriku. Putovanje tamo je trajalo 17 dana, te još 17 dana natrag. Kraljica Elizabeta je izvanredna žena, pristupačna i puna ljubavi, s istinskom mudrosti. Već 65 godina, ona vlada s velikom ljubavi i smislom dužnosti prema Bogu i svojoj zemlji.

Trenutno čitam knjigu o susretima Dalaj Lame i Desmonda Tutu-a, dva muškarca starija od 80 godina, koji su mnogo pretrpjeli u svojim životima zbog političkih kriza s Kinom ili Južnom Afrikom. Vidim kako je suosjećanje u srcu budizma: suosjećanje koje polako sazrijeva u svakoj osobi, kroz meditaciju i brigu za blagostanje svakog ljudskog bića, posebno onih koji najviše pate i koji su najviše odbačeni. Nije li to također srce Evanđelja? „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan; ne sudite, ne osuđujte, ali opraštajte“ (Luka 6:36).

201709 dalajlama

Dalaj Lama kaže da svakog jutra kad se probudi, njegove prve riječi su riječi potpore i pomoći za ljude koji pate. Od njega mogu mnogo naučiti. Možda, kad učimo o tragedijama, trenucima patnje, nesrećama i napadima u našim društvima, možemo si uzeti vremena da budemo zajedno s tim ljudima koji pate. To zajedništvo može postati molitva koja pomaže onima koji pate, olakšavajući njihovu bol.

20. kolovoza

Nastavljam ovo pismo u Taizé-u – vrlo živoj zajednici koju je osnovao Roger Schütz, s ciljem stvaranja protestantske samostanske zajednice koja je otvorena prihvaćanju ljudi drugih kršćanskih crkvi. Tijekom godina, postala je velika ekumenska zajednica (tamo ima preko stotinu predane braće) koji pružaju dobrodošlicu mladim ljudima koji traže –a ti mladi ljudi dolaze ne samo iz svih zemalja Europe, nego iz cijeloga svijeta. Krajem kolovoza, 2000 mladih ljudi starih između 18 i 30 godina došli su u Taizé: svakog dana imaju tri duga razdoblja molitve, s trenucima razmišljanja u jutarnjim grupama i susretima koji su raspoloživi poslijepodne. Održao sam nekoliko govora. Jedan o srcu Arke; susret s osobom koja je vrlo različita od nas, koja nas mijenja. I drugi, s jednim čovjekom muslimanom, o Svemogućem Bogu, koji je također skromni Bog, i o načinima kako Bog djeluje u stvaranju. Vrlo sam dirnut time što tako mnogo mladih ljudi traži Boga, tražeći novi smisao u svojim životima.

Mir i ljubav svakome od vas,

Jean

 

Ranija Jean-ova pisma možete naći OVDJE.

Pismo Jeana Vaniera (ožujak 2017.)

Evo nas na putu prema Uskrsu, slavlju ponovnog rođenja. Ovdje je također proljeće, iako naravno na južnoj polutci dolazi zima. U mojem domu, u Trosly-u, koje li radosti vidjeti prve tratinčice i jaglace kako se pojavljuju, lišće na drveću u tako nježnom zelenilu, a ptice počinju pjevati!

cvj

A u našem svijetu, gdje je proljeće? S tako mnogo teških situacija, u Siriji i Iraku, uz nastavak rasta izraelskih naselja, strahove od terorizma, previranje oko predsjedničkih izbora, ekonomske teškoće, dok siromašni postaju još siromašniji. U svemu tome, gdje je Amerika i kakva će biti budućnost Europe? Tako mnogo, mnogo pitanja! Gdje je proljeće novog svijeta?

Gledaj, dobro gledaj, one koji se dižu i hodaju stopama veličine, veličine Nelsona Mandele (28 godina u zatvoru i opet nikad nije sumnjao da će pravda pobijediti nepravdu), Martina Luthera Kinga i Dorothy Day u Americi, Sophie School, pape Franje s Justinom Welby-em nadbiskupom od Canterbury-a, i mnogih drugih koji rade na smanjenju razdvojenosti između bogatih i siromašnih. Ima tako mnogo ljudi danas koji rade na ujedinjavanju ljudske obitelji, tražeći kako da čine radove mira, susrećući ljude koji su ranjeni napuštanjem, odbacivanjem i tjeskobom, boreći se da učine našu lijepu Zemlju mjestom života, oslobođenom od zlostavljanja i škrtosti. Tako lokalne zajednice mogu podupirati lokalne projekte u zemljama gdje postoji velika bijeda, i dolaze u pomoć izbjeglicama i imigrantima.

jv

Mnogi traže univerzalno bratstvo i istinsko susretanje između ljudi različitih vjera. Male zajednice se rađaju, neke su usmjerene na život vjere i žedne su pravde i mira. Na primjer, zajednice poput Udruženja prijateljstva i Udruženje Lazar, gdje volonteri te muškarci i žene s ulice žive zajedno u malim zajednicama koje oslobađaju, ozdravljaju i daju nadu svima.

Postoji također tako mnogo ljudi u području zdravstva ili u industrijama koje teže staviti ljude u središte svoje organizacije i poslovanja. Da, proljeće dolazi, možda tek kao pokušaj i još je daleko, a često je sakriveno sumornošću međunarodnih vijesti. Bog je tamo u srcu naše Zemlje i u srcu našeg svijeta. On nas čeka da otvorimo srca tako da On može otkriti Sebe sve više i više, kroz svakoga od nas, kao instrumente Dobrote i Mira.

Naravno, mir je u rukama političara i generala, kao i drugih koji nose odgovornost i rade u smjeru toga da bude više pravde i istine. Nije li isto tako u rukama svakoga od nas osobno? Svatko od nas je odgovoran za stvaranje odnosa s ljudima koji su drugačiji od nas, za prelaženje granica koje dijele ljudska bića od drugih kultura, religija, sposobnosti pa čak ideja.

Tina Bovermann, voditeljica zajednica Arke u Americi, napisala je nakon tamošnjih podijeljenih izbora: „ako uistinu vjerujemo u našu misiju stvaranja odnosa, življenja u nadi preko razlika, ne bismo li trebali danas, više nego ikad, posegnuti prema onima koji su marginalizirani? Da li uistinu slušamo jedni druge, i ako je tako, što je to što upravo učimo?“

U našem svijetu koji je tako podijeljen, zar nismo pozvani, svatko od nas, raditi za jedinstvo u našim zajednicama Arke, Vjere i svjetla i drugih, i ići prema onim ljudima s kojima se osjećamo manje ugodno, da ih poslušamo i poštujemo? Rad za jedinstvo i za poštovanje svake osobe traži usklađeni rad na sebi i istinsku  interiornost.

U ovome trenutku sam pod dojmom dvoje ljudi, koji su vrlo različiti, koji oboje rade na miru. Jedna je Vera Baboun, Palestinka koja je gradonačelnica Betlehema, a čiji je moto „Milost se rađa iz utrobe patnje“. Napisala je veličanstvenu knjigu pod nazivom Za ljubav Betlehema, mojeg grada okruženog zidovima. Drugi je Yakir Englander, hasidski Židov u Jeruzalemu, koji pokšava pomoći mladim Židovima i Palestincima da susretnu jedni druge tako da mogu raditi zajedno s onima koji žive u siromaštvu. Na obje strane zida koji razdvaja Izrael i Palestinu, ti mladi ljudi rade za mir.

Kako svatko od nas može postati obrnik mira? Volim tekst gdje Bog govori Noi, kad on i njegova obitelj napuštaju Arku: „A ovo znamen je Saveza koji stavljam između sebe i vas i svih živih bića što su s vama, za naraštaje buduće: Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu između mene i zemlje.“ Svaki put kad vidim dugu sjetim se ovog Božjeg obećanja. Postoji savez između svakog živog bića i Boga, i on bdije nad nama. Nova navala ljubavi iskoči, kroz ljubav koju nam daje Bog. Otvorimo svoja srca Njemu.

duga

S radošću vam mogu reći da usprkos svojim godinama, sasvim sam dobro. Glava mi je više manje OK, iako su noge malo teške tako da činim sve što mogu da ostanu vitalne. I dalje držim obnove na Farmi. Jedna od mojih nedavnih radosti je bila držanje obnove za članove Vjere i svjetla iz Moskve i St. Petersburga. Druga će se dogoditi s prijateljima iz Skandinavije, a nakon toga će slijediti jedna s članovima Vjere i svjetla iz Rusije i Ukrajine zajedno. Kroz ove obnove volim ponavljati uvijek ponovno da je Isus, Riječ koja je tijelom postala, ranjiv i slab, došao da nam otkrije ljubav. Došao je da nas nauči ljubiti svoje neprijatelje, da oprostimo i da otkrijemo da smo izliječeni od strane onih koji su najviše isključeni i odbačeni, ako živimo s njima u odnosu i prijateljstvu.

Još jedna mala novost: početkom siječnja 2017. otišao sam u Brittany na dva tjedna, odsjeo sam blizu naše zajednice Caillou Blanc (Bijeli kamen). To su bili prekrasni dani odmora i šetnji uz more, s razdobljima čitanja i molitve. Biti na odmoru je vrlo posebno.

Molite da živim
unutarnje proljeće
dok ja molim s vama.

Neka naša srca budu ispunjena
proljećem!!

Kao siromašno ljudsko biće
šaljem vam svoju ljubav

Jean

Ranija Jean-ova pisma možete naći OVDJE.

Najava za 6. međunarodno hodočašće za osobe s invaliditetom u Međugorju

DA LJUBAV VAŠA SVE VIŠE RASTE” (Fil 1,9) 2017.

Koordinator: fra Marinko Šakota, župnik

Predavač: fra Ante Vučković, ofm

Šesto međunarodno hodočašće za osobe s invaliditetom održat će se u Međugorju od 15. do 18. lipnja 2017. Glavni organizator je Udruga „Susret“ iz Čitluka u suradnji sa Župnim uredom Međugorje i „Majčinim selom“. Okupljanje i smještaj sudionika predviđen je u poslijepodnevnim satima u četvrtak, 15. lipnja 2017.

Program hodočašća i ove godine bit će ispunjen predavanjima, svjedočanstvima i molitvom. U petak popodne predviđeno je vrijeme za pobožnost križnog puta na Križevcu, a u subotu ujutro predviđena je zajednička molitva na Brdu ukazanja.

Prijave za sudjelovanje na hodočašću primat će se od 1. 05. do 30. 05. 2017. na e-mail adresu: gospina.skola@gmail.com. Sve dodatne informacije dobit će se naknadno.

 

logo međugorje