Izvještaj s provincijskog susreta održanog 10.-12.03.2023. u Vinkovcima
Category Archives: Novosti
DUHOVNA OBNOVA KOORDINACIJSKIH EKIPA VJERE I SVJETLA „LICE BOŽJE U LICIMA DRUGIH“
Kao ovčice iz gotovo svih zajednica Vjere i svjetla u Hrvatskoj, sakupili smo se na duhovnu obnovu od 3.-5. veljače 2023. u Kući susreta „Tabor“ u Samoboru.
Kroz brojne susrete, molitve, klanjanje, dijeljenja, sjećanja, svjedočanstva, šetnje, pjesmu, smijeh i suze, prisjetili smo se što ova zajednica za nas sve znači, bilo kao osobe s teškoćama, roditelje ili prijatelje. Svakome od nas ova zajednica je dar.
Naš duhovnik koji nas je kroz sve ovo vrijeme vodio i „nagovarao“ bio je fra Stipo Kljajić, a razmatrali smo o temi: „Lice Božje u licima drugih“.
Fra Stipini nagovori su nas nagovorili da razmišljamo o tome što znači vidjeti Boga u drugome: vidjeti ga u onom svijetu „najneprivlačnijem i nenašminkanom“ licu. U nama se nalazi Božja sličnost i mi smo odraz Božjeg lica. Kako nam Isus pokazuje, prikladno mjesto Božje prisutnosti više nije neka građevina, nego čovjek. Stoga, ako želite naći Boga, tražite ga među ljudima. Što je lice manje lijepo, to je veća mogućnost da ćeš u njemu pronaći Boga. Nastavili smo produbljivati temu kroz razmišljanje o tome što znači vršiti volju Božju. Fra Stipo nas je u tome dalje pozvao na „radikalnu promjenu, cjelovito obraćenje i potpunu okrenutost Bogu“. Isus se kroz vrijeme svog javnog djelovanja nije mučio sa nevjernicima, već sa onim „najvećim vjernicima“ u Izraelu.
Božja volja je čovjekova dobrobit: činiti dobro drugome i raditi za dobro drugoga. Prisjetili smo se zašto trebamo vršiti Božje zapovijedi. A to bi bilo baš za dobrobit nas samih. Svi ljudski propisi i sve vjerske norme, služe samo za to da budu na dobrobit čovjeku. Postajem li bolji ili bolja jer vršim zapovijedi? Potičem li time da drugi budu bolji?
Isus je izjednačio ljubav prema Bogu i prema čovjeku, a one brojne zapovijedi je sažeo u jednu dvostruku zapovijed – Zapovijed ljubavi.
Što znači voljeti čovjeka? Isus nam govori o ljubavi prema bližnjemu. Tko je moj bližnji?
Isus nam je to pokazao dok je bio svjesno pristran onim najvećim grješnicima, onima koji su ga najviše trebali. I poziva nas ne samo da podnosimo svoje neprijatelje i da im ne činimo isto zlo koje su možda oni nama činili, već ide i korak dalje: a to je da ih ljubimo. Primjer možemo vidjeti u zapovijedi „Ne ukradi“. Puni smisao bio bi „podaj svoje drugome!“, tek tada se ta zapovijed zapravo izvršava. Pravi suputnici možemo postati samo ako smo spremni postati i supatnici.
Pitanje koje svatko od nas može sebi postaviti je možemo li postati navjestitelji dobra. Što se više voli istina i pravednost, to više smetamo. Vjerodostojnost stvara otpor. Zakonoznanac prilikom razgovora sa Isusom zna i razumije te pita Isusa: „Što činiti da život vječni baštinim?“. Isus mu odgovara: „Što u Zakonu piše? Kako to čitaš?“ I odgovara sa onim što je židovsko vjerovanje – „Ljubi Gospodina svim srcem svojim i svom dušom svojom….“
Njemu nedostaje upravo ono što mu Isus odgovara: „To čini i živjet ćeš.“ Zakonoznanac je iskušavao Isusa. Jesmo li i mi oduševljeni dobrom ili zlom? Da li te dobrota drugoga čini boljim ili lošijim? Ako je Zapovijed ljubavi ključ za sretan život, zašto je tako teško malo više se još oko toga potruditi?
„Nagovaranje“ smo u nedjelju nastavili sa meditacijom o milosrdnom Samarijancu. Gospodine, tko je moj bližnji?, upitao je zakonoznanac koji je promijenio temu kako ne bi prihvatio poraz. A Isus prihvaća i odgovara pričom, tj. prispodobom. Jedini napor koji su učinili svećenik i levit, bio je da su zaobišli onog izranjenog čovjeka, dok Samarijanac pristupa, povija rane, zalijeva ih uljem i vinom, stavlja na živinče i vodi, te daje 2 denara (1 denar je jedna dnevnica od koje prehrani sedmeročlana obitelj).
I svećenik i levit svjesno zaobilaze unesrećenog i u centar svoje odluke stavljaju sebe, dok Samarijanac razmišlja što će biti s drugim ako nešto uradi ili ne uradi.
Ova duhovna obnova nas je sve snažno potaknula na preispitivanje vlastitih odnosa prema drugima, na raznim razinama.
Isus svoju poruku govori svim kršćanima, a ne nekim privilegiranim ljudima: „Budite sol zemlje i svjetlo svijeta.“ (Mt 5,13-16) Budite mirotvorci koji će uljepšavati ovu zemlju i biti znak mudrosti. Malo soli može dati okus velikoj količini hrane i malo svjetlo može osvijetliti veliku tamu. Budimo zato svjetlo jedni drugima u svakom trenutku. Uz pomoć Dijane, naše nacionalne provincijske koordinatorice i fra Stipin blagoslov, poslani smo u svoje zajednice sa svjetiljkama kao podsjetnik da ono što smo primili, dajemo dalje onima koje susretnemo.
Napisala: Marija Loots
Fotografije: Irena Žužić
Hodočašće na Trsatu – 50 godina postojanja Vjere i svjetla u svijetu
POZVANI SMO NA RADOST
U subotu 1. listopada 2022. godine u svetištu majke Božje Trsatske u Rijeci okupilo se oko 160 članova iz 10 naših zajednica (iz Zagreba, Marije Bistrice, Siska, Osijeka, Rijeke, Krka i Zadra), kako bi zahvalili dragoj našoj Majci Mariji na 50 godina postojanja Vjere i svjetla u svijetu.
Prijatelji i članovi riječke zajednice, a posebno obitelji Vrlić, potrudili su se ugostiti nas u dragom nam Marijinu svetištu, zajedno sa fra. Krunoslav Kocijanom, gvardijanom i čuvarom svetišta Majke Božje Trsatske.
Čim smo došli ispred crkve, započela su radosna pozdravljanja i razgovori sa grljenjem, ljubljenjem, veselim osmjesima, pozdravima, a u takvom raspoloženju uputili smo se u crkvu na sv.misu zahvalnicu.
Sv.misu služio je fra Stipo Kljajić, duhovnik zagrebačke zajednice sv. Jeronima, u koncelebraciji sa fra. Krunoslavom Kocijanom. Posebnost sv.misi dali su i prijatelji s teškoćama koji su sudjelovali u oživljavanju evanđelja, čitanju, pjevanju, ministriranju, prinosu zahvalnih darova.
Članovi zajednice sv. Nikole sa Krka i Ratko iz Zagreba oživjeli su evanđelje (Lk 10,17-24). Po Ratku je Isus snažno svima progovorio. Glavna poruka evanđelja bila je poziv na radost. Pravi razlog radosti na koju smo pozvani je spoznaja da smo ljubljena djeca Božja i zato vjerujemo da su naša imena zapisana na nebesima. Svidjelo se Ocu, Gospodaru neba i zemlje Istinu objaviti malenima i jednostavnima, a sakriti je od mudrih i umnih.
Nakon sv.mise uslijedio je zajednički agape u auli svetog Ivana Pavla II gdje su po dvije zajednice za istim stolom dijelile slatko-slane obroke, te se tako nastavilo radosno druženje. Iako smo imali male bojazni da će pasti kiša, Gospodin nam je dao sunčan dan pa smo program nastavili vani. Brzo smo sve organizirali kako bi započelo predstavljanje svih 10 prisutnih zajednica na zelenoj travi i pod vedrim nebom. Zagrebačka zajednica sv. Jeronima uprizorila je nastanak samog pokreta prije 50 godina u Lurdu, a nakon toga se svaka zajednica predstavila na poseban način. Improvizacija, jednostavnost, kreativnost i posebnost bila je na djelu.. Nije manjkalo pjesme, plesa, stihova, igrokaza, smjeha, zahvaljivanja… i svega što čini naša srca radosnima. Ozračju tolike radosti potaknulo je još dublje zajedništvo, sa sviješću da iako maleni, stojimo uspravno i dostojanstveno pred Gospodinom jer smo Njegova djeca.
Nakon predstavljanja zajednica, krenuli smo u obilazak svetišta, uz vodstvo domaćina, fratara OFM, provincije sv.Ćirila i Metoda. Obišli smo kapelu zavjetnih darova i bogatu crkvenu riznicu.
Zadnji dio programa svojom je prisutnošću uzveličao riječki nadbiskup (tada) koadjutor mons. Mate Uzinić. Susret s nadbiskupom započeo je neformalnim druženjem i razgovorom, a potom se nastavio u crkvi molitvom, zahvalom i blagoslovom. Nadbiskup nas je oduševio svojom jednostavnošću i blizinom, istaknuo je naš poziv u Crkvi. Osvrnuo se na život sv. Male Terezije od Djeteta Isusa koja se slavila upravo 1. listopada. Usporedio je sv. Malu Tereziju sa članovima zajednica; naše zajednice, tako malene, krhke i slabe imaju posebnu ulogu u Crkvi, sv Mala Terezija i sama slaba i bolesna, čitajući poslanice sv. Pavla prepoznala je svoju ulogu u Crkvi i odlučila da će u srcu Crkve biti ljubav.
Naše je zahvalno hodočašće započelo i završilo u ozračju radosnog susreta zajednica. Majci Mariji u svetištu na Trsatu iskazali smo slavu, čast i hvalu za postojanje 50 godina Vjere i svjetla u svijetu. Predali smo joj košaru prepunu naših pisama zahvale i molitvi i cvijeće, kao simbol naše Ljubavi prema Njoj. Predali smo joj i naša srca moleći je da nas uvijek u našim potrebama zagovara pred Gospodinom.
Dragica Dražana Krajinović
Hodočašće u Ludbreg
Članovi zajednica „Vjera i svjetlo“ iz Virovitice, Đurđevca i Kloštra Podravskog, Koprivnice, Požege i Čakovca hodočastili su u nedjelju 11.9. Predragocjenog Krvi Kristovoj u Ludbreg u organizaciji regionalne voditeljice Milice Renić.
Svetu misu u crkvi Presvetog Trojstva predvodio je vlč. Kristijan Stojko, a članovi zajednica sudjelovali su u svetoj misi oživljavanjem Evanđelja, čitajući čitanja i molitvu vjernika, te pjesmom.
Nakon mise vlč. Kristijan nam je rekao nešto o svetištu te je predvodio molitvu Predragocjenoj Krvi Kristovoj.
Ručali smo i podružili se u okrilju zavjetne kapelice svetišta, zapjevali i zaplesali, gdje su nam se pridružili i vlč. Petar Mlakar i fra. Ivan Široki.
Zahvaljujemo vlč. Kristijanu, vlč. Petru, sestrama u župi, našoj Milici i Dijani Stanić na trudu oko organizacije. Bilo nam je jako lijepo!
Maja Weiss, voditeljica zajednice „Marijine iskrice“ iz Virovitice
11.9.2022.
Hodočašće zajednica Vjere i svjetla Vinkovačko – slavonske regije
U subotu, 10. rujna 2022. održano je regionalno hodočašće u svetište Majke dobre nade, skrovite Gospe šumanovačke u Šumanovce kod Gunje. Gospi su hodočastile zajednice iz Vinkovaca (Srce sv. Vinka Pallottija), Otoka (Živi potočić) i Županje (Noa).
Susret je započeo sv. Misom u 10 h koju je predvodio nadbiskupijski povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom Đakovačko-osječke nadbiskupije vlč. Alojz Kovaček, a u koncelebraciji su bili vlč. Robert Jugović, naš provincijski duhovnik te upravitelj svetišta vlč. Ivan Živić, gunjanski župnik. Misno pjevanje animirao je bend mladih “Mir” iz Županje, a evanđelje su oživljavali članovi zajednice Noa.
Nakon mise, prema Gospinoj kapelici u šumi pošli smo Križnim putem čije su postaje predmolili članovi nazočnih zajednica u zajedništvu s vlč. Robertom. Kod kapelice smo zapjevali Majci te uputili osobne molitve i zahvale, a potom pošli na početak šume gdje nam je vlč. Ivan pripremio bogati domjenak (kulin, šunka, sir i za desert palačinke). Sve to začinio je tamburaški sastav “Brko i sinovi”.
Drevna slavonska šuma u kojoj stanuje Isusova i naša Majka Marija disala je te subote ljubavlju i zajedništvom, baš kao i svatko od nas. Za sve doživljeno zahvalni smo Gospodinu i Gospi Šumanovačkoj, ali i vlč. Ivanu Živiću na iskazanoj dobrodošlici i radosti susreta s Vjerom i svjetlom.
(Z. Zadro)
Hodočašće zajednice Vjera i svjetlo svetištu Skrovite Gospe u Šumanovcima
Pod geslom “Što god vam rekne, učinite!” u subotu, 10. rujna 2022., Povjerenstvo za pastoral osoba s invaliditetom Đakovačko – osječke nadbiskupije, organiziralo je hodočašće Zajednice Vjera i Svjetlo Vinkovačko – slavonske regije svetištu Skrovite Gospe u Šumanovcima. Hodočašću su se odazvale zajednice “Sv. Vinko Palotti” Vinkovci, “Živi potočić” Otok te Zajednica “Noa” iz Županje.
Ovo hodočašće je bilo ujedno i regionalni susret osoba s invaliditetom Županjskog i Drenovačkog dekanata. U ime Povjerenstva sve su organizirali Lidija i Zoran Zadro, koordinatori Zajednice ViS “Noa” iz Županje i provincijski dokoordinatori.
Prije početka misnog slavlja hodočasnike je pozdravila gospođa Jadranka Ivkić, članica Nadbiskupijskog povjerenstva za osobe s invaliditetom.
Koncelebriranom misnom slavlju, koje je predvodio vlč. Alojz Kovaček, nadbiskupijski povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom, a suslavili su vlč. Robert Jugović, župnik Župe mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Županji i vlč. Ivan Živić, župnik Župe sv. Jakova u Gunji i upravitelj svetišta u Šumanovcima, nazočilo je stotinjak hodočasnika.
U uvodnom dijelu vlč. Kovaček je pozdravio sve nazočne i zaželio im dobrodošlicu u lijepom ambijentu šumanovačkog svetišta.
I u homiliji propovjednik govori o ljepoti i pita se što je izvanjska ljepota u odnosu na ono što se tu događalo u vremenu od gotovo šesto i pedeset godina. “To je prava ljepota!” kaže propovjednik. “To nas ujedinjuje u vjeri. I mi se danas želimo čvršće povezati međusobno, želimo biti bliži Majci Božjoj i našoj. U tomu je ljepota!” naglašava vlč. Kovaček.
Govoreći o osobi s invaliditetom koja je unatoč svojem hendikepu uspjela svladati sve prepreke i postići stupanj visokog obrazovanja, a nije naišla na razumijevanje i ljubav bližnjih, govori o njenom okretanju prema Bogu i spoznanju Božje ljubavi. U tom smislu kaže: “Ona svoj križ mora nositi, nitko ne može umjesto nje. Može, poput Cirenca, pripomoći, ali ne može preuzeti. To je i vaša sudbina, dragi članovi ove Zajednice. Nećete uvijek naići na razumijevanje, ali ima i onih koji su spremni pomoći, olakšati vam. Kao i onoj osobi, preostaje vam uzdati se u Boga. Teško je nositi križ, ali križ može biti i ohrabrenje.”
Dalje nastavlja homiliju o Marijinom zagovoru i čudu na svadbi u Kani Galilejskoj, pa kaže: “Događaj čuda u Kani bio je brzo nakon Isusovog krštenja. To je prvo čudo koje je Isus učinio. Marija zagovara da pomogne ljudima i kaže: ‘Što god vam rekne, učinite!’ I Isus doista pretvara vodu u najbolje vino. Tada učenici stječu povjerenje u Isusa. Njegova riječ čini čuda. Trebamo se hraniti njegovom riječju. On nas vodi, daje nam snagu za život. Po zagovoru Marijinu i mi želimo biti u Isusovoj milosti, u njegovoj blizini. I mi moramo: “Što god vam rekne, učinite!” a on će uslišiti naše molitve!” zaključio je propovjednik.
Misno slavlje pjevanjem su pratili članovi zbora Župe mučeništva sv. Ivana Krstitelja iz Županje.
Nakon misnog slavlja svi hodočasnici obavili su pobožnost Križnog puta u šumanovačkoj šumi.
Nakon duhovnog dijela ovoga slavlja uslijedio je zajednički domjenak i druženje uz neizostavne tamburaše, a sve je pripravio domaći župnik vlč. Ivan Živić koji se pokazao kao odličan domaćin na čemu mu je Zajednica “Vjera i Svjetlo” neizmjerno zahvalna.
Mira Bošnjaković
Provincijski susret 24.6.-26.6.2022.
24.6.-26.6.2022. svi predstavnici naših hrvatskih zajednica ‘Vjere i svjetla’ okupili su se u ovom lijepom dvorištu samostana sestara na Vrhovcu.
Avantura našeg ‘zajedničarenja’ je započela mnogim susretima i zagrljajima, toplim riječima dobrodošlice.
Okupljeni na ovom provincijskom susretu kontakt osoba i koordinatora, pokojeg roditelja i djeteta s posebnim potrebama, ubrzo stvaramo ozračje nesvakidašnje ‘škole ljubavi’ i međusobnog prihvaćanja onakvih kakvi jesmo, u različitosti kao dar jedni drugima bez potrebe da budemo ljepši, bolji, pametniji… Ovdje zaista možeš biti kakav jesi, ni veći, ni manji, niti drugačiji nego kakav si u Božjim očima i kao takvi se prihvaćamo. Jer što mi znamo što je za drugog najbolje i što se u drugome još može rascvjetati u Božjem, a ne mojem planu. A rascvjetava se u radosti prihvaćanja. U toj slobodi zajedno izgrađujemo civilizaciju ljubavi, o kojoj nam je govorila naša prijateljica iz zajednice Vjere i svjetla Svetog Jeronima, inače profesorica i vrsna teologinja Andreja Filić.
No u ovoj zajednici titule nisu važne, već jedini kriterij po kojem nas i sam Bog vrednuje su Isusove riječi iz Mateja 25,40: ‘Zaista, kažem vam, što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’ I to je glavni temelj i srž ‘civilizacije ljubavi’. Po toj riječi se Isus poistovjećuje sa svakim od najmanjih, bilo da je to krhka osoba na križu ili Marija i Ivan ispod križa koji mogu predstavljati roditelja i prijatelja zajednice Vjere i svjetlo. Mi možemo u strpljivoj ljubavi prihvaćanja i podrške postati mjesto nade i jedinstva u župi i društvu. Možemo ostati u srži Evanđelja i znak ljubavi u svijetu koji više ne razumije što je ljubav, a što nije. Naše zajednice roditelja, prijatelja i osobe s posebnim potrebama imaju sve potrebne komponente da umiješane s kvascem Božje riječi postaju svjetlo i snaga uskrslog Krista jer njegova snaga se očituje u našoj malenosti. To je snaga Duha Svetoga koja ohrabruje, ljubi i ispunja naša srca radošću. To je velika i nedokučiva tajna čak i našim teolozima i mnogim učenim intelektualcima. Ali Bogu se tako svidjelo, da baš mi maleni i jednostavni živimo kroz patnju i križ tako duboko i iskreno zajedništvo i okusimo toliko radosti na našim susretima.
U nastavku možete naći par zanimljivih crtica sa susreta…
Kad te Marija dotakne, sve se mijenja a ti dijete postaješ…
Može li Isus imati tvoje lice, lice jednoga od njegove najmanje braće, upitala je naša Angela, prijateljica zadužena za našu provinciju, a stigla je čak iz Milana.
Neki su se slikali s našom ‘svetom obitelji’ koja nam je uprizorila Evanđelje, kad su Marija i Josip izgubili Isusa i tri dana ga tražili žalosni i zabrinuti. No na kraju su ga pronašli i sretno se svi izgrlili.
A mladi Isus ostao u hramu raspravljati s učiteljima…
Naša sestra Mariagracija je molila za vrijeme mise da ostanemo povezani u prijateljstvu.
A naši dosadašnji i budući provincijski i nacionalni koordinatori i naše blagajnice u ljubavi se daruju i dalje si uz podršku pomažu i surađuju.
Molitveni kutak i Marijin plašt pod kojim je ovaj susret bio tako blagoslovljen i plodonosan.
Hit majice našeg Ratka-legende, koji slika ove zebrice u svim bojama.
I još nekoliko fotkica
Pripremila: Sonja
Povodom Blagdana “Presvetog Srca Isusovog” 24.6.2022.
Dragi Isuse!
.
Stvarno mi je nekad Križ moj težak, stvarno sam potpuno sama i osamljena u mojim mukama, Ti šutiš, daleko si nekad, nekad si mi blizu i osjećam blizinu Duha Svetoga.
.
Uvijek ujutro kad se probudim, pomolim se i sjetim se svega dobroga i vrijednoga što bi još trebalo napraviti za druge.
Pomoći djetetu, prijatelju, pokloniti osmijeh, skuhati ručak, odraditi svoj radni dan strpljivo i sa puno takta prema suradnicima, naučiti još toliko toga, žrtvovati se za druge i prikazati svoje molitve za nekog u potrebi… nekog slabog, starog ili bolesnog, toliko toga još treba napraviti.
O Isuse mili, toliko te Volim, toliko si mi bliz i kad si daleko, daj mi snage da živim ovaj svoj život sa puno ljubavi i nježnosti, daj mi snage da nosim hrabro svoj Križ i da živim svaki dan kao da mi je posljednji do zadnjeg atoma snage
i do zadnje kapi “Tvoje Krvi” koju si za nas prolio na Križu.
Hvala ti Isuse!!!
.
Mama Nevenka, zajednica “Betlehem” Majka Božja Lurdska, Zagreb
Najbolja ekipa članovi zajednice “Vjera i Svjetlo” na koncertu “Progledaj srcem”
Duh Sveti vodio me cijelim putem jer sam znala da moramo biti tamo na tom koncertu. Bilo je toliko prepreka na tom putu i vrućina i bolesti, ali taj dan je došao i odnio sve poteškoće.
Našli smo se s prijateljima ispred stadiona i sreli toliko divnih ljudi volontera koji su nas dočekali i odveli na naša mjesta.
Malo smo još pričekali dok se spustio mrak i cijeli stadion je zasjao kao “grad što leži na gori”. Svi su upalili svjetla na mobitelima i počeo je program koncerta.
Vrhunski glazbenici i orkestar, popratni efekti i na kraju vatromet srca.
Duh Sveti spustio se nad sve nas, a bilo nas je jako puno u ljubavi… pjesmi i zajedništvu.
Kao krijesnice koje svijetle svima oko sebe, bili smo toliko sretni i poletni… puni snage i Blagoslova Duha Svetoga!!!
Biti ćemo ti svjedoci!!!
Biti ćemo tvoje svjetlo u našim životima i životima sviju ljudi oko nas.
Zagrlili smo jedni druge i tako prenijeli našu ljubav svim ljudima Svijeta.
Trajno ćemo se sjećati ovoga dana jer smo “progledali srcem”.
Zahvalna mama Nevenka i “najbolja ekipa”: Filip, Nikola, Biba, Božica i Zdravko 🙂
4.6.2022. Stadion Maksimir, Zagreb
Vjera i svjetlo u Svetištu svete Ane
U Svetištu svete Ane u Bistrincima (Župa Belišće), u subotu 14. svibnja, održan je susret zajednica Vjera i svjetlo iz Osijeka, Valpova i Belišća. Okupili su se članovi zajednica “Plamen ljubavi” iz župe Uzvišenje svetog Križa Osijek, ”Radost” iz župe svetog Ćirila i Metoda Osijek, “Zrno gorušice” župa svetog Josipa Radnika Osijek, “Dva srca” župa Bezgrešnog začeća BDM Valpovo i “Betlehem” župa svetog Josipa Radnika Belišće.
Okupljanje je započelo u 10 sati, a svetu misu u 11 sati služio je domaći župnik i duhovnik zajednice “Betlehem”, fra Marko Neretljak. Tijekom svete mise, članovi zajednica su mimikom “oživjeli” Evanđelje dana (Iv 15, 9-17). U propovijedi, fra Marko je govorio o ljubavi kako nas uči naš Gospodin i Spasitelj Isus Krist. Poruka iz propovijedi glasi da “veće ljubavi nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje”, u služenju jednih drugima se očituje ljubav, u sitnicama koje svakodnevno činimo jedni za druge, u zajedništvu. “Vi živite ljubav”, naglasio je fra Marko.
Sudionici slavlja prinijeli su na oltar darove (križ, Bibliju, molitvenik, kruh, vino i vodu, lijekove, štake, cvijeće, svijeću i same sebe), a izrekli su i molitve vjernika. Nakon popričesne molitve, pročitano je i svjedočanstvo vjernice o uslišanoj molitvi posredstvom Svete Ane.
Poslije duhovne okrijepe, nakon blagoslova, uslijedila je i tjelesna okrjepa s puno pizze, kolača, sokova i puno radosti. Nastavljeno je druženje uz radosne pjesme i plesove.
Zahvaljujemo gostima koji su se odazvali ovom susretu te svima koji su na bilo koji način pridonijeli ovom slavlju. Ponajprije zahvaljujemo župniku na dobrodošlici i vrlo nadahnutoj propovijedi, zatim Bratovštini svete Ane Bistrinci za uređenje svetišta te Udruzi svetog Vinka Paulskog Belišće na pomoći i podršci.
Verica Mostina