DUHOVNA OBNOVA KOORDINACIJSKIH EKIPA VJERE I SVJETLA „LICE BOŽJE U LICIMA DRUGIH“

Posted on by

Kao ovčice iz gotovo svih zajednica Vjere i svjetla u Hrvatskoj, sakupili smo se na duhovnu obnovu od 3.-5. veljače 2023. u Kući susreta „Tabor“ u Samoboru.

Naš duhovnik koji nas je kroz sve ovo vrijeme vodio i „nagovarao“ bio je fra Stipo Kljajić, a razmatrali smo o temi: „Lice Božje u licima drugih“.

 Kroz brojne susrete, molitve, klanjanje, dijeljenja, sjećanja, svjedočanstva, šetnje, pjesmu, smijeh i suze, prisjetili smo se što ova zajednica za nas sve znači, bilo kao osobe s teškoćama, roditelje ili prijatelje. Svakome od nas ova zajednica je dar.

Fra Stipini nagovori su nas nagovorili da razmišljamo o tome što znači vidjeti Boga u drugome: vidjeti ga u onom svijetu „najneprivlačnijem i nenašminkanom“ licu. U nama se nalazi Božja sličnost i mi smo odraz Božjeg lica. Kako nam Isus pokazuje, prikladno mjesto Božje prisutnosti više nije neka građevina, nego čovjek. Stoga, ako želite naći Boga, tražite ga među ljudima.  Što je lice manje lijepo, to je veća mogućnost da ćeš u njemu pronaći Boga. Nastavili smo produbljivati temu kroz razmišljanje o tome što znači vršiti volju Božju. Fra Stipo nas je u tome dalje pozvao na „radikalnu promjenu, cjelovito obraćenje i potpunu okrenutost Bogu“. Isus se kroz vrijeme svog javnog djelovanja nije mučio sa nevjernicima, već sa onim „najvećim vjernicima“ u Izraelu.   

Božja volja je čovjekova dobrobit: činiti dobro drugome i raditi za dobro drugoga. Prisjetili smo se zašto trebamo vršiti Božje zapovijedi. A to bi bilo baš za dobrobit nas samih. Svi ljudski propisi i sve vjerske norme, služe samo za to da budu na dobrobit čovjeku. Postajem li bolji ili bolja jer vršim zapovijedi? Potičem li time da drugi budu bolji?

Isus je izjednačio ljubav prema Bogu i prema čovjeku, a one brojne zapovijedi je sažeo u jednu dvostruku zapovijed – Zapovijed ljubavi.

Što znači voljeti čovjeka? Isus nam govori o ljubavi prema bližnjemu. Tko je moj bližnji?

Isus nam je to pokazao dok je bio svjesno pristran onim najvećim grješnicima, onima koji su ga najviše trebali. I poziva nas ne samo da podnosimo svoje neprijatelje i da im ne činimo isto zlo koje su možda oni nama činili, već ide i korak dalje: a to je da ih ljubimo. Primjer možemo vidjeti u zapovijedi „Ne ukradi“. Puni smisao bio bi „podaj svoje drugome!“, tek tada se ta zapovijed zapravo izvršava. Pravi suputnici možemo postati samo ako smo spremni postati i supatnici.

Pitanje koje svatko od nas može sebi postaviti je možemo li postati navjestitelji dobra. Što se više voli istina i pravednost, to više smetamo. Vjerodostojnost stvara otpor. Zakonoznanac prilikom razgovora sa Isusom zna i razumije te pita Isusa: „Što činiti da život vječni baštinim?“. Isus mu odgovara: „Što u Zakonu piše? Kako to čitaš?“ I odgovara sa onim što je židovsko vjerovanje – „Ljubi Gospodina svim srcem svojim i svom dušom svojom….“

Njemu nedostaje upravo ono što mu Isus odgovara: „To čini i živjet ćeš.“ Zakonoznanac je iskušavao Isusa. Jesmo li i mi oduševljeni dobrom ili zlom? Da li te dobrota drugoga čini boljim ili lošijim? Ako je Zapovijed ljubavi ključ za sretan život, zašto je tako teško malo više se još oko toga potruditi?

„Nagovaranje“ smo u nedjelju nastavili sa meditacijom o milosrdnom Samarijancu. Gospodine, tko je moj bližnji?, upitao je zakonoznanac koji je promijenio temu kako ne bi prihvatio poraz. A Isus prihvaća i odgovara pričom, tj. prispodobom. Jedini napor koji su učinili svećenik i levit, bio je da su zaobišli onog izranjenog čovjeka, dok Samarijanac pristupa, povija rane, zalijeva ih uljem i vinom, stavlja na živinče i vodi, te daje 2 denara (1 denar je jedna dnevnica od koje prehrani sedmeročlana obitelj).

I svećenik i levit svjesno zaobilaze unesrećenog i u centar svoje odluke stavljaju sebe, dok Samarijanac razmišlja što će biti s drugim ako nešto uradi ili ne uradi.

Ova duhovna obnova nas je sve snažno potaknula na preispitivanje vlastitih odnosa prema drugima, na raznim razinama.

Isus svoju poruku govori svim kršćanima, a ne nekim privilegiranim ljudima: „Budite sol zemlje i svjetlo svijeta.“ (Mt 5,13-16) Budite mirotvorci koji će uljepšavati ovu zemlju i biti znak mudrosti. Malo soli može dati okus velikoj količini hrane i malo svjetlo može osvijetliti veliku tamu. Budimo zato svjetlo jedni drugima u svakom trenutku. Uz pomoć Dijane, naše nacionalne provincijske koordinatorice i fra Stipin blagoslov, poslani smo u svoje zajednice sa svjetiljkama kao podsjetnik da ono što smo primili, dajemo dalje onima koje susretnemo.

Napisala: Marija Loots

Fotografije: Irena Žužić