Provincijsko vijeće 24.-26.10.2025.
“Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima….” nadahnuti ovim riječima iz Lukinog evanđelja pripremali smo provincijski susret koji se održao na Vrhovcu kod Karmelićanki Božanskog Srca Isusova, od 24. do 26. listopada, a bio je tako značajan za ovaj povijesni trenutak našeg pokreta. Glavni zadatak kroz proteklih nekoliko mjeseci bio je prepoznati ljude koji će u slijedećih 4 godine prema svom iskustvu, te razumijevanju i življenju duha ViS, moći pastirski voditi provinciju i 2 skupine zajednica.
Uz iskustvo i vjerno praćenje međunarodne vicekoordinatorice Angele Grassi, izbori su osmišljeni kreativno ostavljajući prostora za iskreno promišljanje i dijeljenje problema u zajednicama kako bi budući provincijski tim znao što ga čeka. Samim time prepoznali smo točke našeg rasta i prioriteta u koje ćemo uložiti svoje napore kako bi osmislili i ostvarili aktivnosti koje će provinciji pomoći da naraste u vjeri i kvalitetnom življenju susreta svojih zajednica.
Gradimo u zajednicama kuću na stijeni sa čvrstim temeljima u Povelji i Konstituciji ViS, te međunarodnom iskustvu života u zajednicama starom preko 50 godina. Vjerujući svim svojim srcem u to, ja sam rekla svoje DA i za slijedeći mandat, a to su učinile i nove dookordinatorice Jadranka Ivkić i Sanja Ana Tomić, kao i nova tajnica udruge Marika Coupe. Velika je milost služiti Gospodinu na ovaj način svima koji svoj poseban duhovni poziv u našoj Crkvi vide upravo u Vjeri i Svjetlu i žele po njemu rasti u vjeri.
Zahvalili smo se također dosadašnjim dookordinatorima Lidija Zadro i Zoran Zadro, Tihomila Viljetić i provincijskom duhovniku vlč. Robertu Jugoviću.
Hvala svima koji su dali svoje ruke i srce, te je ovaj susret bio tako bogat i predivan. Posebno hvala Angeli Grassi koja nas je kroz ovaj osjetljivi proces mudro vodila, Mariji Loots što je prevodila sa talijanskog jezika i Dori Dežmić za predivne fotografije.
Plovimo dalje zajedno, s Isusom u našem brodu, grijalo nas sunce ili pratili olujni oblaci 🌬⛵ 😊😇😊🌦🕊.
Dijana Stanić
Proslava 50-godišnjice Vjere i Svjetlo Italije
Od 18. do 21. rujna 13-ero članova iz nekoliko hrvatskih zajednica Vjere i Svjetla odazvalo se pozivu na proslavu 50-godišnjice Vjere i Svjetlo Italije koja je održana pod okriljem Svetišta Blažene Djevice Marije od sv. Krunice u Pompejima. Misao vodilja ove proslave bila je: Velika nam djela učini Gospodin.
Program proslave bio je vrlo sadržajan. Evocirana su sjećanja na osnivanje svake pojedine zajednice, čuli smo dojmljiva svjedočanstva roditelja, prijatelja i samih osoba s intelektualnim teškoćama, koje su u središtu svake zajednice Vjere i Svjetla, a zanimljiva je bila i čestitka u obliku videa u kojem je svaka zajednica izrazila svoju čestitku. Zajednici Vjera i Svjetlo bitan je svaki pojedinac i svaka zajednica pa je u petak svatko imao priliku predstaviti se, što smo učinili i mi Hrvati plesom i pjesmom i delicijama iz različitih dijelova Hrvatske. Ipak, možda je najdojmljivija bila subotnja procesija sa svijećama do samoga svetišta, gdje smo razmatrali Marijine evanđeoske uloge u povezanosti s našim poslanjem u zajednici Vjera i Svjetlo.
Proslava 50-godišnjice Vjere i Svjetlo Italije završila je nedjeljnim misnim slavljem, kojeg je u koncelebraciji s duhovnicima zajednica Vjere i Svjetla predslavio mons. Castellammare di Stabia.
Uza sav bogat program, imali smo i priliku obići iskopine antičkog grada Pompeji, koji je 79. g. naše ere zatrpan pepelom uslijed erupcije vulkana Vezuva. Premda su i put i sam program bili prilično naporni, vratili smo se obogaćeni novim prijateljstvima i radošću koju samo zajedništvo Vjere i Svjetla može dati.
Željka Šemper
Osvrt jedne mame na duhovni ljetni kamp 2025.g.
Buško nas je dočekalo raširenih ruku kao stare znance, prijatelje čak. I mi smo se prepustili, nije nas omelo ni gotovo cjelodnevno putovanje zakrčenim cestama, prilazima i prijelazima zbog prometnih nezgoda, nesreća, Thompsonovog koncerta, obljetnice Oluje… I bilo nam je lijepo, nama dvadeset šestero sudionika ovogodišnjega duhovnog kampa…..
TKO?
Zvonko je i ove godine poveo svoje „štićenike“ Ratka i Željka, ali i Gordanu kojoj je nedavno umrla mama i o kojoj je brigu u cijelosti preuzela naša Dubravka. Zaštitnica kampa bila je sv. Mala Terezija, a geslo „Isus, Gospodin moj i Bog moj“. Naši su se prijatelji dobro pripremili za teme koje su nas uz odlomke iz evanđelja uvodile u otajstva vjere da bismo zajedno sa sv. Tomom mogli uskliknuti: Gospodin moj i Bog moj!
Jedna mi se tema posebno urezala u sjećanje: „Obraćenje misli i srca“. Počelo je nekako s pitanjem što nas smiruje kada smo nervozni, nemirni, kad ne znamo što bismo i kamo sa sobom:
– Smiruju me šetnje prirodom.
– Slušam glazbu.
– Sjedam u auto i samo vozim, bez cilja…
A tebe, Ratko, što tebe smiruje?
– Ja sam uvijek miran.
I naravno, zaorio se pljesak. Što reći? Ako želite vidjeti što je iskonski mir, prava radost, dobrota koja zrači, lice koje ništa ne skriva, iskrenost bez zadrške, nevinost … onda nastojte upoznati Ratka. Bit ćete obogaćeni.
Još nešto me se posebno dojmilo. Upoznala sam tatu Krešu i njegovoga Antuna još prošle godine. Iskreno se divim njegovoj snazi, i fizičkoj i psihičkoj. Mislim da mu je Isus jako blizu, da ga pridržava i podiže u trenucima klonuća. I upravo se ovdje očitovala sva snaga i vrijednost poslanja Vjere i Svjetla. Dvoje naših prijatelja, koji su se sada prvi put sreli, naš Lovro (mislim naš – iz Krijesnice) i Marija (koja je u Vjeri i Svjetlu od samih početaka, a sada radi u ne tako dalekoj tuđini, i mi molimo da nam se vrati, i to što prije), dakle njih dvoje su se „prepoznali“ i pronašli način kako da Antuna odvoje od Kreše i tako tati pruže bar malo vremena za predah, da u miru sudjeluje u razgovoru – dijeljenju s ostalim roditeljima, da sa svima nama navečer moli krunicu…
Svaki dan, mise je s nama slavio otac Đani, puno nam je govorio o anđelima i molili smo se svakoga dana svome osobnom anđelu i svima anđelima koji bdiju nad ljudima cijeloga svijeta. U ovima za cijeli svijet opasnim vremenima molimo im se i dalje, još više i pobožnije.
I na kraju, ne mogu a da ne spomenem već čuvenu kuhinju i da kažem HVALA što su nas tako dobro hranili, rekla bih razmazili.
Hvala vama svima s kojima smo Zlatko i ja proveli ovih 7 dana pa smo se vratili obogaćeni i s lijepim sjećanjima, s produbljenom vjerom.
Mama Cila Baričević
Duhovni ljetni kamp 2025.g.
Zajednica „Vjera i Svjetlo“ i ove je godine, od 4. do 10. kolovoza 2025., na provincijskoj razini, organizirala tradicionalni Duhovni ljetni kamp u Karmelu svetog Ilije na Buškom jezeru pod nazivom “Isus, Gospodin moj i Bog moj”.
Na kampu je sudjelovalo 26 članova zajednica iz Zagreba, Vinkovaca, Virovitice, Đakova i obitelj Sobola iz sisačke zajednice „Betanija“, koja je podijelila svoje dojmove s kampa. „Dolaskom u Karmel dočekani smo s osmijehom dobrodošlice. Upoznavanje s ostalim članovima iz drugih gradova doživjeli smo kao da smo već odavno zajedno – to je za nas dar Božji. Osjećali smo se kao jedna velika obitelj“, istaknuli su Sobolevi.
Sudjelovanjem na katehezama, oživljavanjem evanđelja i preuzetim zadacima, obitelj je svjedočila kako je duhovno zajedništvo obogatilo sve prisutne. „Molitve, pjevanje i sudjelovanje na misnim slavljima u nama su ojačali snagu duhovnosti. Zajedništvo s prijateljima iz drugih gradova i nas je osnažilo, a shvatili smo da smo svi jednaki“, poručili su.
Doista jednaki u dostojanstvu, međusobno braća i sestre u Gospodinu! Nakon 6 dana zajedništva u jutarnjoj tjelovježbi i večernjoj krunici, u dijeljenju obroka, smijehu i razgovorima, u lomljenju Božje riječi kroz katehezu, oživljavanje Evanđelja i dijeljenje naših životnih radosti i tuga, a zatim i u kreativnosti, zahvaljivanju u svetoj misi, izletima i otkrivanjem “onog nečeg posebnog” što svatko od nas ima – nakon 6 dana provedenih na taj način, doista smo se osjećali kao braća i sestre u Gospodinu koji kušaju komadić kraljevstva koje nam je On pripremio.
Hvala našem Zvonku Vnučecu i Lovri Krpanu koji su i ove godine “povukli” veliki dio aktivnosti, a hvala i našim ocima karmelićanima, zbog kojih smo se u Karmelu osjećali kao doma.
(Dijana Stanić)
“Vjera i Svjetlo” u Ludbregu na Biskupijskom susretu obitelji, mladih i krizmanika
“Vjera i Svjetlo” u Ludbregu na Biskupijskom susretu obitelji, mladih i krizmanika – znak nade za obitelji i Crkvu
U subotu 14. lipnja 2025., u Svetištu Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu, održan je prvi Biskupijski susret obitelji, mladih i krizmanika Varaždinske biskupije. Među brojnim zajednicama koje su se predstavile bila je i “Vjera i Svjetlo”.
U Varaždinskoj biskupiji zajednice djeluju u tri grada: Zajednica Tabor iz Đurđevačkog dekanata, Antunovi ljiljani iz Koprivnice, Sunce iz Čakovca.
Naš štand bio je mjesto susreta, osmijeha, zagrljaja i tihe nade. Ljudi su zastajali, pitali, slušali. Neki su prvi put čuli za “Vjeru i Svjetlo”, a bila je to prilika i mladima predstaviti našu zajednicu.
Posebno nam je bilo važno svjedočiti koliko je potpora obiteljima s djecom s teškoćama dragocjena. Te obitelji često ostaju same, nevidljive i tihe. A mi želimo biti tu – s njima i za njih. Htjeli smo poručiti i roditeljima koji se možda upravo sada suočavaju s teškim vijestima tijekom trudnoće: niste sami. Vaše dijete je dar. I s njime je moguće živjeti ljubav, radost i pripadnost.
Radosno smo susretali i druge zajednice i pokrete. Lijepo je znati da nismo sami. U Crkvi ima mjesta za svakoga. A osobito za one koje društvo često zaboravi.
Veliku radost i ohrabrenje za sve nas bila je i prisutnost te srdačna i otvorena potpora našeg biskupa Bože Radoša. U susretu s njime doživjeli smo da je Crkva doista dom – i za malene, i za one s teškoćama, i za one koji ih s ljubavlju nose kroz život. Njegova blizina i pažnja prema našoj zajednici bila nam je potvrda da smo prihvaćeni, viđeni i potrebni.
Zahvaljujemo svima koji su nam došli, zastali i otvorili srce. Hvala organizatorima koji su nas prihvatili i dopustili da budemo dio ovoga velikog događaja. Neka ovo ne bude samo jedan dan susreta – neka raste mreža podrške, prijateljstva i vjere koja nosi u svakodnevici.
Jer gdje su maleni i slabi prihvaćeni, tamo je i Krist među nama.
Marija Loots
20. rođendan zajednice Vjere i Svjetla u Virovitici
5. svibnja proslavili smo veliki jubilej – 20. rođendan zajednice Vjere i Svjetla u Virovitici! Uz radosno srce, okupili smo se u prepunoj crkvi sv. Roka, gdje smo svetu misu u 10:30 sati slavili pod vodstvom fra Ivana Širokog, prvog duhovnog asistenta ViS u Hrvatskoj, uz koncelebraciju fra Krunoslava Alberta, našeg duhovnog asistenta u Virovitici.
U veličanstvenom ozračju zahvalnosti i zajedništva, naši vjerni prijatelji iz zbora SUSRET svojim su pjevanjem unijeli još više radosti u naše slavlje. Naša su srca bila ispunjena i dolaskom dragih prijatelja iz susjednih zajednica Vjere i svjetla iz Požege, Daruvara, Đurđevca i Koprivnice, s kojima dijelimo istu misiju i radost. Bila je ovo prilika da se prisjetimo svih milosti i zahvalimo Bogu na divnom putu kojeg smo prošli u ovih 20 godina.
Nakon mise, kroz prigodni program vođen od strane jedne od začetnica i prijateljica ViS-a, Dijane Stanić, oživjeli smo uspomene na same početke zajednice. Kroz scenski prikaz “Napukli vrč”, na dojmljiv način smo prikazali smisao i poslanje naše zajednice, dok su nam Nikolina Jurić, Ljiljana Oklopčić i Ivana Deskar posvjedočili koliko im zajednica znači – kao Iskrice, roditelji i prijatelji.
Slavlje smo nastavili u Podgorju, u društvenom domu, uz svečani ručak i veselo druženje kroz pjesmu i ples uz glazbenu grupu ARTES.
Tu smo imali priliku zahvaliti našim dobročiniteljima koji su nam pomogli da dostojno obilježimo ovaj značajan jubilej. Naša Gabi – Gabriela Tomljanović (koordinatorica naše zajednice) podsjetila nas je na sve koji su kroz godine vodili zajednicu, dok smo se posebno radovali oko rođendanske torte – okruženi našim predivnim Iskricama!
Ovih 20 godina svjetla, ljubavi i zajedništva u Virovitici nisu samo prošlost – već temelj za sve ono što dolazi. Marijine iskrice nastavljaju sjati!
fra Krunoslav Albert
Duhovna obnova za roditelje u Vjeri i Svjetlu
Brinuti o sebi dok se posvećujem drugima – Božji i ljudski put
Ovu duhovnu obnovu pratili su mnogi darovi: predana grupa ljudi koja je pripremala cijeli projekt, 3 predivna svećenika za nas i među nama cijelo vrijeme: Vlč. Josip Bošnjaković voditelj ovih duhovih vježbi, vlč. Danijel Tigandžin i fra Krunoslav Albert, veliki broj prijatelja na raspolaganju našim Iskricama, kreativnost na djelu u glazboterapiji vođenoj rukom i srcem naše prijateljice Irene Bačić, 4 predivne mame koje su vodile male grupe dijeljenja radosti i teškoća; 1 posebna grupa očeva, talentirana glazbena ekipa: Luka, Zvonko, očevi Mirko i Mirko, i vlč. Danijel; velikodušni i ljubazni domaćini u Taboru…..i toliko toga još skrivenog, ali ljekovitog što se događalo u našim srcima.
Dijelić toga podijelila je mama Marina:
„Tabor – kuća susreta, Vjera i svjetlo – mjesto ljubavi i nade. Dugo očekivana duhovna obnova za roditelje Vjere i svjetla u pitoresknom mjestu nadomak velegrada održana je od 14.-16-veljače 2025. Tako veliko skrito u malenom, tako čudesno skrito u krhkom, tako Božje skrito u svakom od nas. Tri dana susreta, Božje riječi, duhovnih nagovora, pogleda, zagrljaja, suza radosnica i oslobođenja, tri dana iskrenosti, nježnosti, vjere, svjedočenja. Tri smo dana bili na vrelu Božje ljubavi i prijateljske blizine. Osjećali smo poput svetog Josipa koji je brinuo za obitelj, radovali smo se poput Elizabete koja je čekala prijateljicu Mariju, razumjeli smo svetu Anu koja je svoje dijete posvetila Bogu, u nama je bilo Marijino srce, otišle smo doma kao misionarke ljubavi. To su bile male grupe, mjesta susreta roditelja u radosti i žalosti, u nadi i beskonačnoj vjeri. Govorili su oni kojima je govoriti teško, plesali su oni koji su mislili da plesati ne znaju, razgibavali su se i oni koji još hodati ne znaju. Čudesno! Sve je moguće, u Bogu je sve moguće! Naša djeca nas mijenjaju, mi zajedno možemo promijeniti svijet. Onaj maleni dio u kojem živimo. Tako se započinje. A onda se širi u valovima od jednog do drugog. Sve ima smisla, slučajnost ne postoji. Svatko je od nas bio pozvan na ovu duhovnu obnovu zato jer Bog ima za nas poseban plan. Gledati, slušati, vidjeti i čuti, osjećati i željeti…letjeti, trčati, pjevati, sve je moguće. Naša nas djeca oslobađaju svih okova ljudske nezgrapnosti. Njihova čista ljubav u nama vidi ono najsvetije, Božje prisustvo. Kakav Božji dar, ta naša krhka, a istodobno snažna djeca! Oni mogu srušiti sve okove i bedeme i naučiti nas biti blizu, tu, jedni za druge. Nisi sam, nisi sama! Znam, osjećam…
Hvala svima koji su se pobrinuli za organizaciju, svima koji su vodili i dali se na raspolaganje. Neka vas dobri Bog velikodušno nagradi. Na koncu sam često čula mame koje govore. „Ma kada ćemo opet doći? Tako sam potrebna ovakvih susreta!“. Na Božju providnost…“
Zahvalna mama Marina
Susret u zajednici Zrno gorušice
Zajednica Vjera i Svjetlo Zrno gorušice imala je svoj prvi ovogodišnji susret 12. siječnja 2025. godine.
Vodič za rad Ujedinjeni u Isusu osmislili su naša braća i sestre iz Afrike. Stoga su i teme ovogodišnjeg Vodiča radosno putovanje zemljama Afrike.
Tema mjeseca je Jedinstvo kroz naše razlike.
Zato smo upotrijebili svoje ruke, maštu osmijeh, inteligenciju i srce koji su nam dani kako bismo našu zajednicu Vjere i Svjetla Zrno gorušice učinili ujedinjenijim, radosnijim i življim no ikad!
Marija Budrovac
