Pismo Jeana Vaniera (listopad 2018.)

Listopad 2018

90 godina! Moj Bože, jedva da to mogu vjerovati. Imam toliku želju izvikivati svoju zahvalnost! Prvo, Bogu koji je izvor mog života. Bio sam siromašno, malo dijete Božje od prvog trenutka svojeg života, tajno i skriveno u utrobi svoje majke. Bio je to trenutak moje prvobitne nevinosti prije svih mojih reakcija straha, agresije i posebno krivnje, koje se rađaju kada prvobitna nevinost bude ranjena.

Posebno zahvaljujem svojoj majci i svojem ocu. Kako bi izbjegla pobačaj i rizik da me izgubi, moja siromašna majka je morala provesti barem tri mjeseca u malenom hotelu u Parizu, daleko od mojeg oca koji je radio u Švicarskoj. Vrlo je patila zbog izolacije. Konačno, moje rođenje se dogodilo i tada, rođenje mojega Kršćanskog života kroz krštenje. Da, hvala mojim roditeljima!

Hvala mojoj zajednici Arka u Trosly-u i hvala Christine McGrievy, našoj voditeljici. Proslavili smo moj 90-ti rođendan tako dobro. Bilo je tako lijepo, tako veselo, tako svečano i tako u molitvi. Počeli smo s Euharistijom koju je predslavio dugogodišnji prijatelj Arke, biskup Gerard Daucourt. Nakon mise, susreli smo se na veličanstvenoj zdravici sa cijelom zajednicom i prijateljima, većinom iz različitih dijelova Francuske, ali i nekima iz udaljenijih krajeva. Veliko slavlje je bilo poslijepodne. Animirali su ga Hoda Sharkey i Hazel Bradley pjesmama i skečevima koji su prepričavali velike trenutke iz moje priče.

Frédéric Dethouy me izvrsno oponašao u važnim razdobljima mojeg života: kad sam se pridružio mornarici, nakon čega je uslijedio moj odlazak kako bih slijedio Isusa, te rođenje male zajednice Arke. Također je prikazao onaj tranutak kad sam uklonio svoju kravatu i obukao plavi sako! Nakon toga su uslijedile različite faze u razvoju Arke: ekumenizam zahvaljujući Steveu i Ani Newroth koji su osnovali Arku u Torontu, osnivanje u Indiji s Gabrielle Einsle i otkriće naše međureligijske stvarnosti.

Malo pomalo, postali smo svjesni toga što nam je rekao kardinal u Rimu, „Vi u Arci, vi ste postigli kopernikansku revoluciju! Do sada, bilo je rečeno da moramo činiti dobro siromašnima, ali vi u Arci kažete da su siromašni oni koji vama čine dobro!“ Možda bih danas rekao da to nisu samo ljudi s poteškoćama u razvoju, nego svi oni koji su bili poniženi i stavljeni sa strane, oni nas transformiraju ako uđemo s njima u odnos.

Arka je narasla, kao što je i lijepa zajednica Vjera i svjetlo, koja se nastavlja razvijati širom svijeta. Vjera i svjetlo je rođena tijekom hodočašća u Lourdes 1971., zahvaljujući Marie-Hélène Mathieu, koja je čula bolne i hitne molbe roditelja od Loïca Profit-a. Kad su bili na hodočašću u Lourdesu, nisu bili prihvaćeni u hotelima zbog Loïca i njegovog brata Thaddéea, koji su oboje imali ozbiljne poteškoće u razvoju. Sa Marie-Hélène, odlučili smo nešto učiniti. I tako je rođena ideja hodočašća za ljude s poteškoćama, njihove roditelje i prijatelje.

Razlog za širenje zajednica naše Arke i Vjere i svjetla je prije svega krik tako mnogo ljudi s poteškoćama širom svijeta. Taj krik je pitanje: „Da li me voliš?“ To je krik tako mnogo poniženih i ranjivih ljudi, koji se osjećaju sami i napušteni, i koji traže autentične, jednostavne susrete; to je krik koji nastavlja odzvanjati u svijetu.

Na ovaj način, naše zajednice žele ponovno istkati čovječanstvo u jedinstvo, gdje svaka osoba može naći svoje stvarno mjesto, kako najslabiji tako i najjači, i gdje više nema podjele niti razdvajanja.

Na ovaj način, rodit će se novo i univerzalno čovječanstvo, u nadi da će pasti zidovi straha i arogancije, kako bi se napravio put za pjesmu ljubavi i univerzalnog bratstva.

Da, moja zabava za 90-ti rođendan je uistinu bio trenutak za zahvaljivanje. Hvala svakome od vas pojedinačno, hvala svakoj našoj zajednici Arke, Vjere i svjetla i mnogima drugima, za vaše želje i molitve koje će me pratiti u godinama koje dolaze. Znam da me čekaju nove slabosti, novi oblici siromaštva i novi gubici. Bit će to silaženje u ono što je suštinsko, ono što je najviše skriveno u meni, dublje od svih dijelova uspjeha i sjene u meni. To će biti sve što ostaje kad sve drugo ode. Moja gola osoba, iskonska nevinost koja čeka svoj susret s Bogom. Hvala vam na vašim molitvama koje me prate u silasku u ovo blago, najdublji dio mojeg bića.

A sada o novostima mojih praznika u kolovozu i tome što se događalo od mojeg zadnjeg pisma.

 

Početkom kolovoza

Ljeto je bilo obilježeno Suncem koje je pržilo, sjajnim Suncem, zasljepljujućim Suncem, toplotnim valom, 30 do 38°C svugdje u Francuskoj. Pobjegao sam u našu zajednicu Arke u Ambleteuse-u blizu Engleskog kanala, gdje se temperatura kretala oko 23°C. Odile Ceyrac i ja smo bili smješteni u maloj kući oca Davida Wilsona uz tako toplu dobrodošlicu od Michèle Dormal.

Mirno vrijeme, šetnje pored mora, plaže, raj za djecu i obitelji. Navečer je Sunce zalazilo vrlo sporo i ponizno iza morskog horizonta, ustupajući mjesto noći. Ajme, Mjesec je bio skriven s druge strane Zemlje: Mjesec koji je tako nježan, tako ponizan, odražavajući svjetlo onoga koji je veći od njega samoga. Mi smo svi tako maleni pred ovim svemirom sa svim zvijezdama, Suncem i Mjesecom o kojima ovisi zemaljski život. Znate li da svake godine Sunce izgubi nešto od svoje vrućine i svoje svjetlosti? Jednog dana će se ugasiti u potpunosti, nakon mnogo milijardi godina. Jednog dana je kozmos imao svoj početak, i jednog dana će imati svoj kraj. Sve je tako veliko i tako malo. Za nas ljudska bića također postoji početak i kraj. Postoji trenutak oplodnje u utrobi naših majki i tada dan naše smrti. A na izvoru svega, tamo je Bog, tako velik i u isto vrijeme tako malen i ponizan u licu naše slobode.

Otac David je bio svećenik naše zajednice u Ambleteuse-u više od 30 godina. Sad ima 80 godina i u posebnom je stanju slabosti, ponekad malo izgubljen. Danas živi u sigurnom domu za umirovljenike. Sišao je u tu slabost ušavši u duh djetinjstva, djetinjstva u Bogu, Isusovoj prisutnosti koja je nježna i ponizna. Kako bi ušao u kraljevstvo Božje, kraljevstvo ljubavi, moraš postati takav. Svi smo rođeni u slabosti i kraj našeg života je povratak u slabost, ovisnost, u potrebi za nježnošću i zaštitom. Ta sve veća slabost daje najdublje značenje ljudskosti. Otac David živi ovu bolnu slabost, ali s velikim osmjehom mira i ljubavi.

 

Kasnije, oko 16. kolovoza

Nakon svježine mora, nalazim se u samostanu u Orvalu u molitvi s redovnicima. Toplotni val se povukao i lastavice, vrativši se iz Afrike, nastavljaju svoju pjesmu života. Osjećam se kod kuće u ovom samostanu: raju mira i tišine. Redovnici, braća koju poznajem duže od 30 godina, uvijek se mole za Arku i naš svijet; uvijek traže načine kako pomoći ljudima da se nose sa strahom koji blokira pojedince, grupe, zemlje u njima samima i sprječava slobodu srca. Jučer navečer, Mjesec se vratio sa svoga puta oko Zemlje, zračeći svjetlošću: tako je ponizan i nježan, ohrabruje nas da imamo povjerenja. Tako je lijep, volio bih razgovarati s njime i slušati ga.

 

Natrag u Trosly-u početkom rujna

Iz Orvala sam otišao na jugozapad Francuske u Odileinu obitelj. S njom sam posjetio spilje Lascaux. Bio je to izvanredan posjet koji me jako dirnuo, otvorivši mi srce, um i duh. Spilje su slučajno otkrivene 1945. jer se tamo našao mladić iz toga kraja čiji pas je lovio zeca. Zec je pobjegao u rupu i pas je rupu malo proširio, i ta veća rupa je otkrila ulaz u spilju. Tada je ta spilja dovela do druge spilje i onda do još jedne.

Otkrivene su izvanredne zidne slike konja, jelena, bizona, leoparda i drugih životinja. Znanstvenici koji su proučavali slike su zaključili da su spilje stare oko 20.000 godina. Da, 20.000 godina! Ove slike su napravili muškarci i žene takve ljudskosti i izvanredne mudrosti. Ostao sam bez riječi u ovim spiljama, ispred tih slika, i u prisutnosti određenih simbola koje se ne može razumjeti.

Bilo je to vrijeme kad je ljudski život počeo na našoj Zemlji i doći će vrijeme kad će završiti. Između te dvije točke, civilizacije i društva izrastaju, religije, ljudske grupacije koje su tako različite, svaka otkriva aspekt ljudske ljepote. Danas se nalazimo u razdoblju kad ima tako mnogo straha i u isto vrijeme nade. Arka, Vjera i svjetlo i mnoge druge zajednice i grupe plove na ovom velikom oceanu čovječanstva, nudeći put prema miru i jedinstvu.

Nakon dana slavljenja mog rođendana u Trosly-u, nastavio sam mirne dane s jutrima posvećenima molitvi, čitajući Bibliju i druge knjige. Pomaže mi Odile, članovi zajednice La Ferme i Widad Bisher, koji me podupiru. Svaki dan hodam barem 30 minuta kako bi mi noge ostale u formi. Susrećem neke ljude u kasno poslijepodne. Ponekad napravim kratke 4-minutne video uratke kojima prenosim što sam naučio u Arci tijekom svih tih godina. Živim u vremenu mira. Želio bih živjeti svaki trenutak u ljubavi bez bilo kakvog drugog projekta. Čekati ono što će mi Bog i krhkost dati na ovom putu silaženja.

Ostavljam vas do idućeg pisma, zahvaljujući vam još jednom na vašim željama i molitvama, i moleći vas za oproštenje ako sam bilo koga povrijedio tijekom svih ovih godina.

 

Jean

 

Ranija Jeanova pisma možete naći OVDJE.

U sjećanje na pok. Štefaniju Šunc

Nedugo nas je napustila…
U sjećanje na Štefaniju Šunc, moju dragu prijateljicu i članicu “Vjere i Svjetla”
Ako se može tako reći bila je pravi cvijetak Hrvatskoga zagorja, rođena ispod gore Ivančice, jako je voljela svoj rodni kraj i uvijek mu se rado vraćala s ljubavlju.
Svaki put kada smo zajedno išli u Mariju Bistricu ona je duhom bila tamo u svom rodnom kraju.
Poznale smo se dugi niz godina i živjele smo zajedno sa našom djecom pravi duh “Vjere i Svijetla”…četvrto vrijeme. Osim susreta u zajednici, izleta i Svete mise na koju je često dolazila u moju župu, posjećivale smo se doma, išli smo svi skupa na ćevape, kavice i tako bi proslavili koji sretan događaj, uvijek u radosti i ljubavi zajedničkog susreta.
Njezin sin Darko bio mi je blizak kao moje dijete, a ona je puno voljela moju djecu, kao i oni nju.
Bila je tiha, mirna i samozatajna i nikada nisi mogao znati koliko je njoj samoj teško.
Draga prijateljice hvala ti na svemu, na svoj podršci kroz sve ove godine, na ljubavi za mene i moju djecu.
Počivala u Miru Božjem i neka ti je laka ova Hrvatska gruda koju si toliko voljela.
Zahvalna mama Nevenka, Filip,Luka,Denis i Darko, te svi članovi zajednice “Betlehem” iz župe “Majke Božje Lurdske” iz Zagreba

XIV. REGIONALNI SURET ViS VINKOVAČKE REGIJE

Pod geslom “Ljubav je velikodušna” u nedjelju, 21. listopada 2018., u župi Začeća Blažene Djevice Marije u Komletincima, a u prostoru OŠ Vladimira Nazora, održan je 14. regionalni susret Zajednice Vjera i Svjetlo Vinkovačke regije. Regiju čine Vinkovački, Vukovarski i Otočki dekanat. Sudjelovale su zajednice: Srce sv. Vinka Pallottija, Vinkovci; Sv. Terezija,Vinkovci; Marijine zvjezdice, sv. Ćirila i Metoda Vinkovci; Srce Isusovo, Vinkovci; Lađica,  Vukovar; Živi potočić, Otok; Udruga Bubamara, Vinkovci; Udruga gluhih i nagluhih osoba, Vinkovci; Dom za starije osobe s mentalnim poteškoćama, Nuštar.

Nakon okupljanja oko 14,00 sati okupljene je pozdravila regionalna koordinatorica Vjere i Svjetla gospođa Tihomila Viljetić, a pozdravne riječi uputili su i domaćini susreta domaći župnik vlč. Ivan Petričević i ravnateljica Škole gospođa Katica Novoselac.

Preko tristo okupljenih članova Zajednice i njihovih prijatelja te ostalih vjernika uživalo je u duhovno – kulturnom programu koji su pripravili članovi pojedinih zajednica sa svojim voditeljima. U programu su sudjelovali i učenici OŠ Vladimira Nazora i domaći KUD Filipovčice. Školska dvorana je odjekivala radošću.

Vrhunac susreta je bilo svečano koncelebrirano misno slavlje u 16,00 sati koje predvodio nadbiskupijski povjerenik za osobe s invaliditetom vlč. Alojz Kovaček, a koncelebrirali su domaći župnik vlč. Ivan Petričević  i p. Ilija Sudar, župnik Župe sv. Vinka Pallottija iz Vinkovaca.

Evanđelje je pročitao p. Ilija Sudar, a scenski ga je prikazala Zajednica Živi potočić iz Otoka.

Pozivajući se na Evanđelje vlč. Kovaček je govorio služenju i ljubavi. Podsjeća kako dvojica braće, Jakov i Ivan, traže od Isusa da im udijeli nešto što ne mogu dobiti. Traže moć. I ostali to isto žele, žele pokazati tko je moćniji. Nitko ne želi služiti jer je služenje ponižavajuće. Tako misle ljudi.

” Zaboravljamo da je ljubav davanje i primanje. Ne možemo dati ako nismo primili. A da bi se to dogodilo, moramo služiti. Svi vi koji ovdje sudjelujete i koji ste ovo pripremali puno ste dali. U svojem služenju obogatili ste druge i sebe. Svi moramo služiti. Toliko je ljudi koji žele biti moćni, a zaboravljaju da u Kraljevstvu Božjem vlada samo ljubav.  Isus pita: ‘Možete li piti čašu koju ja pijem?’ Ako čovjek može dijeliti s Isusom svoj život, onda može sjediti uz njega. . . Tko može prihvatiti križ, svjedočiti za Isusa, taj će zaslužiti mjesto uz Gospodina. . .

Da bi se cijelo društvo promijenilo, svi moramo služiti. ‘Sin čovječji nije došao da bude služen, nego da služi,’ između ostaloga naglasio je propovjednik.

Članovi zajednica su uz svoje voditelje čitali zazive molitve vjernika, a nakon toga uslijedio je prinos darova: Biblija, križ, kruh, lijekovi, štap, vino i voda.

Misno slavlje uveličao je Zbor mladih Župe sv. Vinka Pallottija iz Vinkovaca.

Na kraju je vlč. Kovaček  još jednom zahvalio domaćinima na gostoprimstvu, a ravnateljica Škole Katica Novoselac je odgovorila: ” U svojoj velikodušnosti sam ustupila ovaj  prostor, a sada vidim da je to sitnica u odnosu na ono što ste vi nama pružili. Natjerat ćete nas na razmišljanje. Hvala vam!”

Nakon misnog slavlja nastavljeno je druženje uz  blagovanje koje su pripravili župljani Župe Komletinci.

Mira Bošnjaković

Pismo Jeana Vaniera (svibanj 2018.)

Svibanj 2018.

U svojim prijašnjim pismima, često sam dijelio s vama moje čuđenje prema pticama, ali ovog puta ću govoriti o cvijeću. Sada, kad je rani svibanj, imamo sunce i lijepo vrijeme. Svakog dana, prošetam u svojem malom vrtu, gledajući prema dolje jer moram paziti gdje hodam: ovo znači da primjećujem jaglace. Bili su tu već u prosincu, ali sada imamo pravi festival jaglaca. Zamislite sve te dugine boje. Naravno, ima mnogo bijele, žute, vrlo tamno plave, svjetlo ljubičaste i onda ponekad crvenkasto-purpurne, s vrlo svjetlim žutim srcem. To je gozba! Dodatno, dobar dio tratine je pokriven tratinčicama – stotinama njih. Njihove latice su širom otvorene poput ruku, što me podsjeti na Boga s njegovim rukama široko otvorenim za svako ljudsko biće, iz čiste ljubavi za svakoga.

Nekad davno, prezirao sam maslačke, smatrajući da su dobri samo za hrpu komposta i za ništa drugo. Sad na njih drugačije gledam. S njihovim žutim očima, i tim jestivim lišćem, koje se može dodati visoko kvalitetnim salatama, izgledaju kao da zrače.

201805 cvijet

Naša zemlja je poput majke, gdje život teče i tiho izvire van.

Nakon mojih zdravstvenih problema od prošlog listopada, uvelike uživam u tišini. Ujutro, ostajem u svojoj sobi na prvom katu svoje isposničke ćelije; posvećujem svoje vrijeme molitvi, čitajući Bibliju i također Pagolinu knjigu o Isusu. Naravno, tišina nije sama po sebi kraj – to je želja i plod susreta s Bogom dobrote, koje otkriva Isus i njegovo Evanđelje. Volim provoditi vrijeme s njime koji voli svako ljudsko biće, svakoga s njegovom različitom kulturom, dobi, religijom, povijesti, krhkošću i snagom. On je Bog života koji čezne da svako ljudsko biće procvjeta i u potpunosti živi, posebno oni koji su najslabiji i najviše odbačeni.

Ponekad, na mali način, osjećam ranu u Božjem srcu: ranjeno svim podjelama, mržnjama, nasiljem i strahovima kao i ogromnim siromaštvom i nepravdom. Ali, u isto vrijeme, ima tako mnogo, mnogo ljudi koji rade na putu jedinstva, mira i pravde.

Svugdje ima dobrih ljudi.

Moji jutarnji susreti s Bogom su vrlo nježni, osjećam se sretno u svom novom životu. Osjećam veliku pomoć i podršku od Odile, od La Ferme, moje zajednice i nekoliko susreta koje mogu imati poslijepodne.

Moje zdravlje je dobro koliko može biti, a doktor mi je rekao da mi je srce dobro sve dok ništa ne radim. Tako da čekam na budućnost živeći sadašnji trenutak koliko god mogu. Više ne držim konferencije niti duhovne obnove, ali mogu raditi male projekte: na primjer, napraviti video od 4,5 minute o tome što sam učio u Vjeri i svjetlu i Arci.

201805 JV2

U osnovi, ono što sam naučio je bilo o ljepoti i važnosti ljudske obitelji širom svijeta, i o ljepoti svake osobe. Svake sa svojom iskonskom nevinošću skrivenom u dubinama njenog bića, ali isto često ranjenom životom: a to se onda pretvara u ljutnju, agresiju, depresiju i gubitak samopouzdanja. Za svakoga od nas, ova iskonska nevinost čeka da bude probuđena, tako da svatko otkrije smisao svojeg života. Nije li to cilj naših zajednica: da budemo transformirani prisutnošću onih koji su pretrpjeli poniženje.

Naravno, barem jednom tjedno, dijelim obrok i ugodnu večer u Arci. To je bila moja radost, moja sreća tijekom tako mnogo godina. Ljudi u mojoj kući su tako jednostavni i mudri, i tako živi. Sretan sam što sam dio njihove obitelji.

Na novinarskoj konferenciji nakon svog povratka iz Bangladeša, papa Franjo je odgovorio na pitanje novinara o tome što je važnije: evangelizacija ili dijalog? Odgovorio je da to dvoje ne bismo smjeli stavljati u suprotnost. Kod evangelizacije se ne radi o prozelitiranju već o svjedočenju načina na koji živimo evanđelje. Živi kao Dobri Samaritanac, oprosti 70 puta 7, voli svoje neprijatelje itd. Dijalog je istinsko susretanje druge osobe kakva jest, istinsko slušanje te osobe. Živjeti evanđelje, dobra vijest za siromašne, jest srce svega.

201805 papa

Hvala svakome od vas za vaša pisma za moje zdravlje,

ali prije svega, hvala za vaše molitve.

Ja molim i osjećam se u zajedništvu

sa svakime od vas.

Jean

Ranija Jeanova pisma možete naći OVDJE.

Duhovni susret članova zajednice Vjera i Svjetlo “Betlehem”

U nedjelju na Duhove, okupili smo se svi skupa u samostanu “Betlehem” kod Družbe sestara Služavki Maloga Isusa na Kraljevcu u Zagrebu. Imali smo Svetu misu uz predvođenje našega dragoga župnika iz Majke Božje Lurdske  Nikice Ajdučića.
Časne sestre ugodno su nas iznenadile i počastile programom vezanim uz otvorenje izložbe njihovog utemeljitelja vrhbosanskog nadbiskupa Sluge Božjega Josipa Stadlera. On je utemeljio njihovu Družbu sa svrhom da vode skrb za siromašnu i napuštenu djecu, za starije osobe i za siromahe. Predivan program i recital o životu i radu toga divnog i skromnog čovjeka koji je volio mlade i pomagao sirotinji, sagradio je vrhbosansku prvostolnicu u Sarajevu i bogoslovno sjemenište, a u Travniku isto tako sjemenište i gimnaziju za školovanje mladih budućih naraštaja.
Duh Sveti koji oživljuje sve što je mrtvo, koji je naš Branitelj i preko kojega mi unosimo radost i živimo jedni za druge, te širimo dalje Božju riječ i istinu bio je prisutan na ovom divnom susretu punom ljubavi i Božje blizine…
Živjeli mi svi i do sljedećeg susreta ostanimo zajedno u istini, ljubavi i zajedništvu jedni sa drugima!!!
Zahvalna mama Nevenka
Slike sa susreta možete vidjeti OVDJE

Službeno priznanje zajednice “Živi potočić” u Otoku

U nedjelju 27. svibnja 2018., na večernjoj svetoj misi u župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog u Otoku, župna Zajednica ViS “Živi Potočić” proslavila je svoj četvrti rođendan i svoje službeno priznanje. Svečanosti su nazočile zajednice ViS “Noa” iz Županje i “Srce sv. Vinka Pallottija” iz Vinkovaca.

Misno slavlje vodio je domaći župnik i duhovni voditelj Zajednice “Živi potočić” preč Antun Knežević. Prije početka misnog slavlja pozdravio je Tihomilu Viljetić, članicu nadbiskupijskog povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom, voditeljicu ViS vinkovačke regije i koordinatoricu Zajednice “Srce sv. Vinka Pallottija”, te Lidiju i Zorana Zadro, regionalne koordinatore i voditelje Zajednice ViS “Noa” iz Županje i zaželio im dobrodošlicu u Župu Otok.

U homiliji je župnik govorio o otajstvu Presvetog Trojstva. Napomenuo je da je Presveto Trojstvo jedna od onih najvećih tajni koje svojim razumom ne možemo dokučiti, a ipak je naš svakodnevni život tijesno povezan s njim.

“Svaku molitvu, pa evo i ovu misu smo započeli  ‘U ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga!’ Sve što činimo na svetoj misi nije ništa drugo nego naš dijalog s Ocem, dijalog koji ostvarujemo po Isusu Kristu, i koji je potpomognut Duhom Svetim. Naš život počinje i završava u ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga. Trojstvo je trojedini Bog, a tri božanske osobe uvijek su uz nas. Ono što posebno obilježava Trojstvo jest zajedništvo u ljubavi. Vjera u Presveto Trojstvo nas potiče da pokušamo barem malo ostvariti zajedništvo ljubavi s onima s kojima živimo i koje susrećemo. Uostalom ova naša Zajednica “Vjera i Svjetlo” je oblik te ljubavi prema onima koji su u potrebi, koji trebaju našu toplinu, našu ruku, našu ljubav, a koji će nam to višestruko vratiti. Kad jednom  stanemo pred Boga oči u oči, neće nas Bog pitati jesmo li razumjeli otajstvo Trojstva, nego jesmo li ljubili bližnje,” između ostaloga naglasio je župnik.

Nakon popričesne pjesme vicekoordinator Zoran Zadro pozdravio je sve nazočne vjernike i zajednice Vjere i Svjetla i upoznao ih sa značajkama te zajednice. Govoreći o Zajednici naglasio je: “Nakon četiri godine praćenja Zajednice “Živi potočić” iz ove župe sljedeći je korak priznanje Zajednice, tj. svečani ulazak u veliku obitelj “Vjere i Svjetla”. Poslanje Zajednice je okupljanje osoba s intelektualnim teškoćama, njihovih roditelja i članova obitelji te prijatelja. Osobe s intelektualnim teškoćama imaju važnu ulogu u ljudskoj zajednici, društvu i Crkvi. Kako bi mogle razvijati svoje darove i napredovati, davati i primati, potrebna je njihova integracija u svjetovnu i crkvenu zajednicu. . .

Poštovani župniče, sestre i braćo u Kristu – župljani ove župe sv. Antuna Padovanskog, dragi naši prijatelji iz zajednice “Živi potočić” sada primite svjetlo priznanja vaše Zajednice iz ruku osobe koja je prva zapalila svjetlo “Vjere i Svjetla” u vašoj župi i vašem gradu, gospođe Tihomile Viljetić. . . i križ Gospodina našega Isusa Krista, jer nitko s radošću i osmijehom ne nosi križ života kao osobe iz srca “Vjere i Svjetla”. Neka vas ovaj križ uvijek podsjeća na današnji dan i uvijek bude mjesto molitve na vašim susretima. . . i cvijeće čije boje neka vas uvijek podsjećaju na radost Uskrsa kojemu se nadamo i koji će sigurno doći. . .

Iskreno vam čestitam na priznanju Zajednice uz riječi utemeljitelja “Vjere i Svjetla”  Jeana Vaniera: ‘Duboko je iskustvo spoznati da smo u svojoj slomljenosti i malenosti voljeni i nošeni Božjom rukom,’ ” završio je vicekoordinator.

Svijeću je primila koordinatorica “Živog potočića” Martina Pandža, a križ osoba s invaliditetom Marinka Lukić.

Na kraju je voditeljica i koordinatorica Martina Pandža zahvalila svima koji su pomogli da se ovo slavlje realizira.

Poslije misnog slavlja u kripti crkve nastavljeno je druženje uz zajedničko blagovanje.

Mira Bošnjaković

Slike sa slavlja možete vidjeti OVDJE

Zajednica “Živi potočić” Otok proslavila svoj blagdan

Blagdan Svijećnice je dan Gospodinovog prikazanja u hramu gdje je starac Šimun prozvao Isusa “Svjetlost na prosvjetljenje naroda” i dan onih kojima je Svjetlo Gospodnje najpotrebnije, a to su osobe s invaliditetom. Stoga Svijećnica i jest Dan Zajednice Vjera i Svjetlo.

DSC08954

Zajednica Vjera i Svjetlo Župe sv. Antuna Padovanskog iz Otoka “Živi potočić” je i ove godine primjereno proslavila svoj Dan. zajednica nije brojčano osobito velika, ali je svojim djelovanjem vrlo prepoznata u Župi.

DSC08959

Na blagdan Svijećnice svi članovi Zajednice i njihovi prijatelji nazoče misnom slavlju, a svoj doprinos slavlju redovito daju scenskim prikazom Evanđelja.

???????????????????????????????

Misno slavlje slavio je župnik i duhovnik Zajednice preč Antun Knežević, a suslavio je vlč. Tomislav Vlahović, svećenik iz Zadarske nadbiskupije.

U prigodnoj homiliji duhovnik je, između ostaloga, rekao:” Blagdan prikazanja Gospodinovog u hramu posljednji je blagdan božićnog kruga, pun je simbolike svjetla. Kad je dijete Isus bio prikazan u hramu, starac ga je Šimun prozvao ‘Svjetlost na prosvjetljenje naroda’. Od toga usklika evo i drugog naziva za taj blagdan – Svijećnica.

Ne možemo ni pomisliti koliko je svjetlost važna u Božjem djelovanju prema čovjeku. Prvo što je Bog na svijetu stvorio bila je upravo svjetlost. ‘I reče Bog: neka bude svjetlost! I bi svjetlost. I vidje Bog da je svjetlost dobra: i rastavi Bog svjetlost od tame. Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro – dan prvi’.

I Isusov je nastup okupan svjetlošću. Mudraci s Istoka su vidjeli zvijezdu novorođenoga Kralja te su došli da mu se poklone. Ivan svečano proglašava: ‘Svjetlo istinsko, koje prosvjetljuje svakog čovjeka, dođe na svijet!’ Isus je ‘Svjetlost na prosvjetljenje naroda’, svjetlost koja prosvjetljuje. Upravo je zbog toga i došao na svijet da nas prosvijetli. Samo je Isus istinsko Svjetlo, samo on može prosvijetliti tminu naše noći. Samo je on istinska Božja snaga. Samo je u njemu, i po njemu spasenje.

Dao Gospodin da njegovom milošću zavrijedimo ugledati svjetlost vječnu u nebeskom Jeruzalemu, kojemu neće trebati ni sunca, ni mjeseca jer će ga osvjetljavati uskrsli Jaganjac!”  naglasio je duhovnik.

Kao što to redovito biva, nakon misnog slavlja uslijedilo je zajedničko blagovanje kao agape u kojemu se uvijek osjeti radost dijeljenja.

Mira Bošnjaković

???????????????????????????????

Pismo Jeana Vaniera (siječanj 2018.)

Siječanj 2018.

Od 10. studenog, vratio sam se u svoju malu kuću pored La Ferme, kod kapele zajednice Arka u Trosly-u. Priznajem da sam sretan, moj život je tih i fizički sam dobro, usprkos velikom umoru. Kako je moje srce još slabo, čekam da ojača. Odile Ceyrac i Christine McGrievy, voditeljica moje zajednice Arke u Trosly-u, bile su mi velika podrška i nastavljaju bdjeti nadamnom tijekom ovog razdoblja oporavka koji je produžen do kraja veljače.

Provodim svoja jutra u svojoj sobi na prvom katu odmarajući, moleći i čitajući. Pronalazim puno radosti u promatranju ptica kroz svoj prozor. Velika vrana često zauzme poziciju na vrhu drveta nedaleko kuće. Gleda sve s velikom zabrinutošću. Ona je poput vođe bande! Neke druge manje ptice kovitlaju se na desno i na lijevo u najvećoj brzini. A neke sitne male ptice također sjede na drvetu. Zovu se carići i veličanstvene su. Ima također sjenica te jata vrabaca koji čini se putuju u skupinama od dvanaest. Isto tako drugi dolaze i odlaze, poput malih grlica. Samo zamislite da sam jučer vidio čak dvije ptice koje kao da su nosile crveni šešir. Izgledale su poput klauna. Ne znam što su radile, ali većinu vremena su izgledale tako smiješno. A početkom siječnja u Trosly-u, tratinčice su se počele pojavljivati u mojem malom vrtu! Da li to znači da stiže proljeće?

201801 ptica

Morao sam otkazati sve duhovne obnove i konferencije koje sam trebao održati u La Ferme i drugdje. Antony Paoli, voditelj La Ferme, koji mi je također pružio veliku podršku, održao je duhovne obnove u La Ferme pozivajući neke divne ljude da me zamijene. Milost Arke i Evanđelja nastavlja se naviještati i vrlo sam sretan zbog toga.

201801 društvo

U listopadu, kad sam još bio u bolnici, osjećao sam da počinje nova faza u mojem životu, život više predan molitvi, tišini, čitanju, samoći i manjem broju susreta. Mislio sam da će ovo biti dobar završetak nakon vrlo aktivnog života s Arkom i Vjerom i svjetlom. Sad imam dojam da to nije kraj nego početak. Početak čega? Samo Bog zna, a Bog je pun iznenađenja! Tako da čekam nešto novo. Svaki dan je novi dan za bolje upoznati Boga, voljeti Isusa bolje i raditi za Kraljevstvo Božje i za mir u našem siromašnom svijetu.

Otkrio sam da ne znam kako moliti, ali uvijek su mi bili rekli da je htjeti moliti već molitva i ja to jako mnogo želim. Želim upoznati Isusa bolje. Jednog dana, pitao sam sestru kontemplativku kako ona moli. Ona je rekla, „ja čekam na Isusa!“.

I tako, čekam s velikom željom, nadom i strpljenjem; želio bih ga bolje upoznati i biti više ujedinjen s njegovim srcem koje voli svaku osobu. Naučiti voljeti kako Bog voli svaku osobu u našoj velikoj obitelji širom svijeta, svakoga sa njegovim ranama, kulturom, patnjama, religijom, očekivanjima, nadama, izmučenostima.

U međuvremenu čitam dvije knjige: Isus, povijesno približavanje koju je napisao José Antonio Pagola i Isus i razvlaštenici koju je napisao Howard Thurman (samo na engleskom).

Prvi je teolog i povjesničar vrlo velike širine, koji jako dobro poznaje Izrael iz Isusovog vremena. Kako je Isus navijestio radosnu vijest Galilejcima u vrijeme kad su bili strašno progonjeni od Rimljana, tiranizirani od Heroda, potlačeni od voditelja Hrama i zlostavljani od bogatih ljudi koji su ih prisiljavali na plaćanje sve većih poreza? Isus je išao tim siromašnim ljudima i rekao im „Kraljevstvo Božje je s vama!“ Obnovio ih je otkrivajući im da ih Bog ljubi i da sreća dolazi iz ljubavi prema svakoj osobi s nježnošću i suosjećanjem.

Drugi autor, Howard Thurman je crni američki pastor, unuk jednog roba. On govori o svojem pogaženom i napaćenom narodu. Kako oni mogu razumjeti i poznavati religiju bijelih koji su ih progonili?

I tako razmišljam o tim robovima gaženim uvijek i uvijek iznova i tih Galilejaca kojima je Isus govorio, svijetu patnje.

Danas ima tako mnogo ljudi koji pate i koji se pitaju: gdje je moj Bog? Moja molitva ide prema svim onim ljudima koji su preplavljeni patnjom u svijetu gdje ima tako puno imigranata, izbjeglica, osoba progutanih usamljenošću, ili su u zatvoru. Za sve te ljude, ja nudim ovo novo razdoblje mojeg vlastitog – zapravo udobnog – života. Neka kraljevstvo Božje dođe! To kraljevstvo ljubavi gdje svaka osoba otkriva da ih Bog ljubi i zove njih da vole druge.

Na početku godine, imali smo zadovoljstvo ugostiti Naylu Tabbara, ženu koja je osnovala Adyan s ocem Fadi Daou-em. Adyan je centar u Beirutu koji pomaže muslimanima da upoznaju kršćansku vjeru i kršćanima da upoznaju islam. Došla je u La Ferme održati govor o zajedištvu. Bila je to vrlo lijepa konferencija. Ona je sunitska muslimanka, s velikom željom da pomogne kršćanima i muslimanima da se bolje upoznaju i da otkriju svačiju vrijednost.

Često mislim na nju i sve te muslimane i kršćane koji rade za zajedništvo i međusobno razmijevanje. Ima tako puno ljudi koji stvaraju razdvojenost, ali na sreću postoje drugi koji žele raditi za dijalog i istinski susret.

Imao sam radost dijeljenja divne Božićne večere sa svojim domom, le Val Fleuri, gdje u skladu s tradicijom svake godine, palim svjetlo na Božićnom pudingu – što nije uvijek cijenjeno u Francuskoj.

201801 puding

Htio bih otpjevati veliko hvala svakome od vas, mojoj braći i sestrama iz zajednica Arke i Vjere i svjetla i mnogim drugim prijateljima koji su mi poslali Božićne čestitke i želje za dobro zdravlje, te za svetu i sretnu novu godinu.

Hvala vam, hvala vam: ajme, ne mogu odgovoriti svakome od vas kako bih želio, ali znam da je svaka primljena čestitka ili pismo odmah pretvorena u trenutak zajedništva, prijateljstva i molitve.

Da, hvala Bogu za naše velike obitelji širom svijeta koje je on podigao i dao ih nama.

 

Držim vas u svojem srcu i molitvama,

Jean

 

 

 

Zajednica “Živi potočić” Iz Otoka na Božićnom sajmu

U subotu, 16. prosinca 2017., Zajednica ViS “Živi Potočić” iz Župe sv. Antuna Padovanskog sudjelovala je na božićnom sajmu održanom na središnjem trgu Grada Otoka, a u organizaciji Otočke Razvojne agencije.

???????????????????????????????

Zajednica je na svojem štandu nudila božićne ukrase koje su prethodno izradili sami članovi Zajednice i njihovi prijatelji.  Naime, u subotu, 18. studenoga, Zajednica se okupila i uz pomoć svojih prijatelja održala radionicu izrade božićnih ukrasa. Doista se imalo što vidjeti!  Svoje uratke su prvo ponudili župljanima poslije svetih misa u prvu nedjelju Došašća. Kako je preteklo uradaka, uključili su se u božićni sajam i skrenuli na sebe veliku pozornost posjetitelja sajma. Bili su, čak, i lijepo nagrađeni za svoj trud.

Budući da smo zajednica svjetla, pripala nam je i ove godine čast zapaliti treću  svijeću na velikom adventskom vijencu u gradskom parku. Ne treba ni spominjati kolika je to bila radost za sve članove Zajednice. Pa radujmo se nadolazećem Božiću!

IMG_0338

IMG_0342

Sretan i blagoslovljen Božić velikoj obitelji Vjere i Svjetla!

Mira Bošnjaković