U sjećanje na pok. Štefaniju Šunc

Nedugo nas je napustila…
U sjećanje na Štefaniju Šunc, moju dragu prijateljicu i članicu “Vjere i Svjetla”
Ako se može tako reći bila je pravi cvijetak Hrvatskoga zagorja, rođena ispod gore Ivančice, jako je voljela svoj rodni kraj i uvijek mu se rado vraćala s ljubavlju.
Svaki put kada smo zajedno išli u Mariju Bistricu ona je duhom bila tamo u svom rodnom kraju.
Poznale smo se dugi niz godina i živjele smo zajedno sa našom djecom pravi duh “Vjere i Svijetla”…četvrto vrijeme. Osim susreta u zajednici, izleta i Svete mise na koju je često dolazila u moju župu, posjećivale smo se doma, išli smo svi skupa na ćevape, kavice i tako bi proslavili koji sretan događaj, uvijek u radosti i ljubavi zajedničkog susreta.
Njezin sin Darko bio mi je blizak kao moje dijete, a ona je puno voljela moju djecu, kao i oni nju.
Bila je tiha, mirna i samozatajna i nikada nisi mogao znati koliko je njoj samoj teško.
Draga prijateljice hvala ti na svemu, na svoj podršci kroz sve ove godine, na ljubavi za mene i moju djecu.
Počivala u Miru Božjem i neka ti je laka ova Hrvatska gruda koju si toliko voljela.
Zahvalna mama Nevenka, Filip,Luka,Denis i Darko, te svi članovi zajednice “Betlehem” iz župe “Majke Božje Lurdske” iz Zagreba

XIV. REGIONALNI SURET ViS VINKOVAČKE REGIJE

Pod geslom “Ljubav je velikodušna” u nedjelju, 21. listopada 2018., u župi Začeća Blažene Djevice Marije u Komletincima, a u prostoru OŠ Vladimira Nazora, održan je 14. regionalni susret Zajednice Vjera i Svjetlo Vinkovačke regije. Regiju čine Vinkovački, Vukovarski i Otočki dekanat. Sudjelovale su zajednice: Srce sv. Vinka Pallottija, Vinkovci; Sv. Terezija,Vinkovci; Marijine zvjezdice, sv. Ćirila i Metoda Vinkovci; Srce Isusovo, Vinkovci; Lađica,  Vukovar; Živi potočić, Otok; Udruga Bubamara, Vinkovci; Udruga gluhih i nagluhih osoba, Vinkovci; Dom za starije osobe s mentalnim poteškoćama, Nuštar.

Nakon okupljanja oko 14,00 sati okupljene je pozdravila regionalna koordinatorica Vjere i Svjetla gospođa Tihomila Viljetić, a pozdravne riječi uputili su i domaćini susreta domaći župnik vlč. Ivan Petričević i ravnateljica Škole gospođa Katica Novoselac.

Preko tristo okupljenih članova Zajednice i njihovih prijatelja te ostalih vjernika uživalo je u duhovno – kulturnom programu koji su pripravili članovi pojedinih zajednica sa svojim voditeljima. U programu su sudjelovali i učenici OŠ Vladimira Nazora i domaći KUD Filipovčice. Školska dvorana je odjekivala radošću.

Vrhunac susreta je bilo svečano koncelebrirano misno slavlje u 16,00 sati koje predvodio nadbiskupijski povjerenik za osobe s invaliditetom vlč. Alojz Kovaček, a koncelebrirali su domaći župnik vlč. Ivan Petričević  i p. Ilija Sudar, župnik Župe sv. Vinka Pallottija iz Vinkovaca.

Evanđelje je pročitao p. Ilija Sudar, a scenski ga je prikazala Zajednica Živi potočić iz Otoka.

Pozivajući se na Evanđelje vlč. Kovaček je govorio služenju i ljubavi. Podsjeća kako dvojica braće, Jakov i Ivan, traže od Isusa da im udijeli nešto što ne mogu dobiti. Traže moć. I ostali to isto žele, žele pokazati tko je moćniji. Nitko ne želi služiti jer je služenje ponižavajuće. Tako misle ljudi.

” Zaboravljamo da je ljubav davanje i primanje. Ne možemo dati ako nismo primili. A da bi se to dogodilo, moramo služiti. Svi vi koji ovdje sudjelujete i koji ste ovo pripremali puno ste dali. U svojem služenju obogatili ste druge i sebe. Svi moramo služiti. Toliko je ljudi koji žele biti moćni, a zaboravljaju da u Kraljevstvu Božjem vlada samo ljubav.  Isus pita: ‘Možete li piti čašu koju ja pijem?’ Ako čovjek može dijeliti s Isusom svoj život, onda može sjediti uz njega. . . Tko može prihvatiti križ, svjedočiti za Isusa, taj će zaslužiti mjesto uz Gospodina. . .

Da bi se cijelo društvo promijenilo, svi moramo služiti. ‘Sin čovječji nije došao da bude služen, nego da služi,’ između ostaloga naglasio je propovjednik.

Članovi zajednica su uz svoje voditelje čitali zazive molitve vjernika, a nakon toga uslijedio je prinos darova: Biblija, križ, kruh, lijekovi, štap, vino i voda.

Misno slavlje uveličao je Zbor mladih Župe sv. Vinka Pallottija iz Vinkovaca.

Na kraju je vlč. Kovaček  još jednom zahvalio domaćinima na gostoprimstvu, a ravnateljica Škole Katica Novoselac je odgovorila: ” U svojoj velikodušnosti sam ustupila ovaj  prostor, a sada vidim da je to sitnica u odnosu na ono što ste vi nama pružili. Natjerat ćete nas na razmišljanje. Hvala vam!”

Nakon misnog slavlja nastavljeno je druženje uz  blagovanje koje su pripravili župljani Župe Komletinci.

Mira Bošnjaković

Pismo Jeana Vaniera (svibanj 2018.)

Svibanj 2018.

U svojim prijašnjim pismima, često sam dijelio s vama moje čuđenje prema pticama, ali ovog puta ću govoriti o cvijeću. Sada, kad je rani svibanj, imamo sunce i lijepo vrijeme. Svakog dana, prošetam u svojem malom vrtu, gledajući prema dolje jer moram paziti gdje hodam: ovo znači da primjećujem jaglace. Bili su tu već u prosincu, ali sada imamo pravi festival jaglaca. Zamislite sve te dugine boje. Naravno, ima mnogo bijele, žute, vrlo tamno plave, svjetlo ljubičaste i onda ponekad crvenkasto-purpurne, s vrlo svjetlim žutim srcem. To je gozba! Dodatno, dobar dio tratine je pokriven tratinčicama – stotinama njih. Njihove latice su širom otvorene poput ruku, što me podsjeti na Boga s njegovim rukama široko otvorenim za svako ljudsko biće, iz čiste ljubavi za svakoga.

Nekad davno, prezirao sam maslačke, smatrajući da su dobri samo za hrpu komposta i za ništa drugo. Sad na njih drugačije gledam. S njihovim žutim očima, i tim jestivim lišćem, koje se može dodati visoko kvalitetnim salatama, izgledaju kao da zrače.

201805 cvijet

Naša zemlja je poput majke, gdje život teče i tiho izvire van.

Nakon mojih zdravstvenih problema od prošlog listopada, uvelike uživam u tišini. Ujutro, ostajem u svojoj sobi na prvom katu svoje isposničke ćelije; posvećujem svoje vrijeme molitvi, čitajući Bibliju i također Pagolinu knjigu o Isusu. Naravno, tišina nije sama po sebi kraj – to je želja i plod susreta s Bogom dobrote, koje otkriva Isus i njegovo Evanđelje. Volim provoditi vrijeme s njime koji voli svako ljudsko biće, svakoga s njegovom različitom kulturom, dobi, religijom, povijesti, krhkošću i snagom. On je Bog života koji čezne da svako ljudsko biće procvjeta i u potpunosti živi, posebno oni koji su najslabiji i najviše odbačeni.

Ponekad, na mali način, osjećam ranu u Božjem srcu: ranjeno svim podjelama, mržnjama, nasiljem i strahovima kao i ogromnim siromaštvom i nepravdom. Ali, u isto vrijeme, ima tako mnogo, mnogo ljudi koji rade na putu jedinstva, mira i pravde.

Svugdje ima dobrih ljudi.

Moji jutarnji susreti s Bogom su vrlo nježni, osjećam se sretno u svom novom životu. Osjećam veliku pomoć i podršku od Odile, od La Ferme, moje zajednice i nekoliko susreta koje mogu imati poslijepodne.

Moje zdravlje je dobro koliko može biti, a doktor mi je rekao da mi je srce dobro sve dok ništa ne radim. Tako da čekam na budućnost živeći sadašnji trenutak koliko god mogu. Više ne držim konferencije niti duhovne obnove, ali mogu raditi male projekte: na primjer, napraviti video od 4,5 minute o tome što sam učio u Vjeri i svjetlu i Arci.

201805 JV2

U osnovi, ono što sam naučio je bilo o ljepoti i važnosti ljudske obitelji širom svijeta, i o ljepoti svake osobe. Svake sa svojom iskonskom nevinošću skrivenom u dubinama njenog bića, ali isto često ranjenom životom: a to se onda pretvara u ljutnju, agresiju, depresiju i gubitak samopouzdanja. Za svakoga od nas, ova iskonska nevinost čeka da bude probuđena, tako da svatko otkrije smisao svojeg života. Nije li to cilj naših zajednica: da budemo transformirani prisutnošću onih koji su pretrpjeli poniženje.

Naravno, barem jednom tjedno, dijelim obrok i ugodnu večer u Arci. To je bila moja radost, moja sreća tijekom tako mnogo godina. Ljudi u mojoj kući su tako jednostavni i mudri, i tako živi. Sretan sam što sam dio njihove obitelji.

Na novinarskoj konferenciji nakon svog povratka iz Bangladeša, papa Franjo je odgovorio na pitanje novinara o tome što je važnije: evangelizacija ili dijalog? Odgovorio je da to dvoje ne bismo smjeli stavljati u suprotnost. Kod evangelizacije se ne radi o prozelitiranju već o svjedočenju načina na koji živimo evanđelje. Živi kao Dobri Samaritanac, oprosti 70 puta 7, voli svoje neprijatelje itd. Dijalog je istinsko susretanje druge osobe kakva jest, istinsko slušanje te osobe. Živjeti evanđelje, dobra vijest za siromašne, jest srce svega.

201805 papa

Hvala svakome od vas za vaša pisma za moje zdravlje,

ali prije svega, hvala za vaše molitve.

Ja molim i osjećam se u zajedništvu

sa svakime od vas.

Jean

Ranija Jeanova pisma možete naći OVDJE.

Hodočašće virovitičke zajednice Vjere i svjetla u Voćin

Naša zajednica je u subotu 2.6.2018. hodočastila našoj Gospi u Voćin. Nakon zajedničke mise koju je predvodio fra Rozo, duhovnik zajednice, slijedilo je zajedničko druženje i piknik u lijepom okruženju naše voćinske crkve. Svatko je pridonio lijepom i veselom zajedništvu hranom, pićem, veseljem, pjesmom, prijateljstvom i bratskom ljubavlju. Hvala domaćinima na srdačnom dočeku!

 

20180602_110204

Duhovni susret članova zajednice Vjera i Svjetlo “Betlehem”

U nedjelju na Duhove, okupili smo se svi skupa u samostanu “Betlehem” kod Družbe sestara Služavki Maloga Isusa na Kraljevcu u Zagrebu. Imali smo Svetu misu uz predvođenje našega dragoga župnika iz Majke Božje Lurdske  Nikice Ajdučića.
Časne sestre ugodno su nas iznenadile i počastile programom vezanim uz otvorenje izložbe njihovog utemeljitelja vrhbosanskog nadbiskupa Sluge Božjega Josipa Stadlera. On je utemeljio njihovu Družbu sa svrhom da vode skrb za siromašnu i napuštenu djecu, za starije osobe i za siromahe. Predivan program i recital o životu i radu toga divnog i skromnog čovjeka koji je volio mlade i pomagao sirotinji, sagradio je vrhbosansku prvostolnicu u Sarajevu i bogoslovno sjemenište, a u Travniku isto tako sjemenište i gimnaziju za školovanje mladih budućih naraštaja.
Duh Sveti koji oživljuje sve što je mrtvo, koji je naš Branitelj i preko kojega mi unosimo radost i živimo jedni za druge, te širimo dalje Božju riječ i istinu bio je prisutan na ovom divnom susretu punom ljubavi i Božje blizine…
Živjeli mi svi i do sljedećeg susreta ostanimo zajedno u istini, ljubavi i zajedništvu jedni sa drugima!!!
Zahvalna mama Nevenka
Slike sa susreta možete vidjeti OVDJE

Službeno priznanje zajednice “Živi potočić” u Otoku

U nedjelju 27. svibnja 2018., na večernjoj svetoj misi u župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog u Otoku, župna Zajednica ViS “Živi Potočić” proslavila je svoj četvrti rođendan i svoje službeno priznanje. Svečanosti su nazočile zajednice ViS “Noa” iz Županje i “Srce sv. Vinka Pallottija” iz Vinkovaca.

Misno slavlje vodio je domaći župnik i duhovni voditelj Zajednice “Živi potočić” preč Antun Knežević. Prije početka misnog slavlja pozdravio je Tihomilu Viljetić, članicu nadbiskupijskog povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom, voditeljicu ViS vinkovačke regije i koordinatoricu Zajednice “Srce sv. Vinka Pallottija”, te Lidiju i Zorana Zadro, regionalne koordinatore i voditelje Zajednice ViS “Noa” iz Županje i zaželio im dobrodošlicu u Župu Otok.

U homiliji je župnik govorio o otajstvu Presvetog Trojstva. Napomenuo je da je Presveto Trojstvo jedna od onih najvećih tajni koje svojim razumom ne možemo dokučiti, a ipak je naš svakodnevni život tijesno povezan s njim.

“Svaku molitvu, pa evo i ovu misu smo započeli  ‘U ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga!’ Sve što činimo na svetoj misi nije ništa drugo nego naš dijalog s Ocem, dijalog koji ostvarujemo po Isusu Kristu, i koji je potpomognut Duhom Svetim. Naš život počinje i završava u ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga. Trojstvo je trojedini Bog, a tri božanske osobe uvijek su uz nas. Ono što posebno obilježava Trojstvo jest zajedništvo u ljubavi. Vjera u Presveto Trojstvo nas potiče da pokušamo barem malo ostvariti zajedništvo ljubavi s onima s kojima živimo i koje susrećemo. Uostalom ova naša Zajednica “Vjera i Svjetlo” je oblik te ljubavi prema onima koji su u potrebi, koji trebaju našu toplinu, našu ruku, našu ljubav, a koji će nam to višestruko vratiti. Kad jednom  stanemo pred Boga oči u oči, neće nas Bog pitati jesmo li razumjeli otajstvo Trojstva, nego jesmo li ljubili bližnje,” između ostaloga naglasio je župnik.

Nakon popričesne pjesme vicekoordinator Zoran Zadro pozdravio je sve nazočne vjernike i zajednice Vjere i Svjetla i upoznao ih sa značajkama te zajednice. Govoreći o Zajednici naglasio je: “Nakon četiri godine praćenja Zajednice “Živi potočić” iz ove župe sljedeći je korak priznanje Zajednice, tj. svečani ulazak u veliku obitelj “Vjere i Svjetla”. Poslanje Zajednice je okupljanje osoba s intelektualnim teškoćama, njihovih roditelja i članova obitelji te prijatelja. Osobe s intelektualnim teškoćama imaju važnu ulogu u ljudskoj zajednici, društvu i Crkvi. Kako bi mogle razvijati svoje darove i napredovati, davati i primati, potrebna je njihova integracija u svjetovnu i crkvenu zajednicu. . .

Poštovani župniče, sestre i braćo u Kristu – župljani ove župe sv. Antuna Padovanskog, dragi naši prijatelji iz zajednice “Živi potočić” sada primite svjetlo priznanja vaše Zajednice iz ruku osobe koja je prva zapalila svjetlo “Vjere i Svjetla” u vašoj župi i vašem gradu, gospođe Tihomile Viljetić. . . i križ Gospodina našega Isusa Krista, jer nitko s radošću i osmijehom ne nosi križ života kao osobe iz srca “Vjere i Svjetla”. Neka vas ovaj križ uvijek podsjeća na današnji dan i uvijek bude mjesto molitve na vašim susretima. . . i cvijeće čije boje neka vas uvijek podsjećaju na radost Uskrsa kojemu se nadamo i koji će sigurno doći. . .

Iskreno vam čestitam na priznanju Zajednice uz riječi utemeljitelja “Vjere i Svjetla”  Jeana Vaniera: ‘Duboko je iskustvo spoznati da smo u svojoj slomljenosti i malenosti voljeni i nošeni Božjom rukom,’ ” završio je vicekoordinator.

Svijeću je primila koordinatorica “Živog potočića” Martina Pandža, a križ osoba s invaliditetom Marinka Lukić.

Na kraju je voditeljica i koordinatorica Martina Pandža zahvalila svima koji su pomogli da se ovo slavlje realizira.

Poslije misnog slavlja u kripti crkve nastavljeno je druženje uz zajedničko blagovanje.

Mira Bošnjaković

Slike sa slavlja možete vidjeti OVDJE