Brinuti o sebi dok se posvećujem drugima – Božji i ljudski put
Ovu duhovnu obnovu pratili su mnogi darovi: predana grupa ljudi koja je pripremala cijeli projekt, 3 predivna svećenika za nas i među nama cijelo vrijeme: Vlč. Josip Bošnjaković voditelj ovih duhovih vježbi, vlč. Danijel Tigandžin i fra Krunoslav Albert, veliki broj prijatelja na raspolaganju našim Iskricama, kreativnost na djelu u glazboterapiji vođenoj rukom i srcem naše prijateljice Irene Bačić, 4 predivne mame koje su vodile male grupe dijeljenja radosti i teškoća; 1 posebna grupa očeva, talentirana glazbena ekipa: Luka, Zvonko, očevi Mirko i Mirko, i vlč. Danijel; velikodušni i ljubazni domaćini u Taboru…..i toliko toga još skrivenog, ali ljekovitog što se događalo u našim srcima.
Dijelić toga podijelila je mama Marina:
„Tabor – kuća susreta, Vjera i svjetlo – mjesto ljubavi i nade. Dugo očekivana duhovna obnova za roditelje Vjere i svjetla u pitoresknom mjestu nadomak velegrada održana je od 14.-16-veljače 2025. Tako veliko skrito u malenom, tako čudesno skrito u krhkom, tako Božje skrito u svakom od nas. Tri dana susreta, Božje riječi, duhovnih nagovora, pogleda, zagrljaja, suza radosnica i oslobođenja, tri dana iskrenosti, nježnosti, vjere, svjedočenja. Tri smo dana bili na vrelu Božje ljubavi i prijateljske blizine. Osjećali smo poput svetog Josipa koji je brinuo za obitelj, radovali smo se poput Elizabete koja je čekala prijateljicu Mariju, razumjeli smo svetu Anu koja je svoje dijete posvetila Bogu, u nama je bilo Marijino srce, otišle smo doma kao misionarke ljubavi. To su bile male grupe, mjesta susreta roditelja u radosti i žalosti, u nadi i beskonačnoj vjeri. Govorili su oni kojima je govoriti teško, plesali su oni koji su mislili da plesati ne znaju, razgibavali su se i oni koji još hodati ne znaju. Čudesno! Sve je moguće, u Bogu je sve moguće! Naša djeca nas mijenjaju, mi zajedno možemo promijeniti svijet. Onaj maleni dio u kojem živimo. Tako se započinje. A onda se širi u valovima od jednog do drugog. Sve ima smisla, slučajnost ne postoji. Svatko je od nas bio pozvan na ovu duhovnu obnovu zato jer Bog ima za nas poseban plan. Gledati, slušati, vidjeti i čuti, osjećati i željeti…letjeti, trčati, pjevati, sve je moguće. Naša nas djeca oslobađaju svih okova ljudske nezgrapnosti. Njihova čista ljubav u nama vidi ono najsvetije, Božje prisustvo. Kakav Božji dar, ta naša krhka, a istodobno snažna djeca! Oni mogu srušiti sve okove i bedeme i naučiti nas biti blizu, tu, jedni za druge. Nisi sam, nisi sama! Znam, osjećam…
Hvala svima koji su se pobrinuli za organizaciju, svima koji su vodili i dali se na raspolaganje. Neka vas dobri Bog velikodušno nagradi. Na koncu sam često čula mame koje govore. „Ma kada ćemo opet doći? Tako sam potrebna ovakvih susreta!“. Na Božju providnost…“
Zahvalna mama Marina