Službeno priznanje zajednice Vjera i svjetlo Kapljice dobrote iz Slavonskog Broda

Prije par godina pri jednom posjetu Međugorju, dvije sestre u Kristu, Nikolina Barić i Kristina Terihaj, ostaju oduševljene s upoznavanjem zajednice Vjera i svjetlo i sestrom Rastislavom koja je donijela svjetlo u našu domovinu. Rađa im se ideja da bi mogli u Slav. Brodu osnovati takvu zajednicu što i čine. Okupljaju volontere, prijatelje, obitelji koje imaju osobe s posebnim potrebama i naša zajednica Vjere i svjetla pod imenom Kapljice dobrote u desetom mjesecu, 2013. god. počinje sa druženjem. Svake prve nedjelje u mjesecu sastajemo se u prostorima crkve Sv. Nikole Tavelića u brodskom naselju Jelas, gdje uz našega duhovnika župnika vlč. Matu Matasovića, održavamo susrete. Nakon misnog slavlja, družimo se uz oživljavanja Evanđelja, razgovore s roditeljima uz približavanja samoj Ljubavi odnosno Kristu. Crtamo, pišemo, igramo se i za kraj uvijek slavimo.
11011484_820825531326987_7768044529717470105_n
12916750_991792754234651_592346761266708867_o
Tri godine hodočastimo Međugorju na Međunarodnom susretu invalida, posjetili smo Trsatsku Gospu. Upoznajemo druge zajednice iz Đakova, Županje, Vinkovaca, Otoka… Obavezno smo na slavlju svetog Nikole u Đakovu. Posjetili smo zoološki vrt u Ruščici pokraj Slavonskog Broda. Više puta smo se šetali po našem lijepo gradu uz odlazak na sladoled, kolače. Naša zajednica je prije dvije godine počela i s radionicom gdje izrađujemo krunice, narukvice i druge ukrasne predmete. Prikazujemo naše uratke po crkvenim godovima našega grada gdje budemo darivani novcima koji nam služe za odlazak na putovanja.
13394072_1033130766767516_269839072611904434_n
Našu zajednicu smo predstavili u Župi Sv. Antuna Padovanskog u Podvinju, Župi Sv. Duha u Malom Parizu i župi Sv. Nikole Tavelića u Županji.
Na dan 20.11. 2016. godine, naša srca su ispunjena radošću jer nakon tri godina postajemo i službeno priznata zajednica Vjera i svjetlo, Kapljice dobrote iz Slavonskog Broda. Misno slavlje je otpočelo u 15 sati pod vodstvom brodskog dekana vlč. Ivana Lenića uz suslavljenje fra Ilije Jerkovića i našeg duhovnika vlč. Matu Matasovića. Predstavili smo se, službeno upalili svijeću kao simbol svjetla koje se neće ugasiti nego će se sve više rasplamsavati šireći plamen s jedne svijeće na drugu. Nastavili smo druženje u okrjepu i glazbu.
15123402_1442977059053368_7754263972898130214_o
15123255_1442977109053363_2957199243525276397_o
15181332_1442978159053258_1164791263575255360_n
Bogu hvala na svim dragim ljudima sestri Rastislavi, sestri Klari, Tonki Odobašić, sestri Mariji, zajednici iz Đakova, Zvonku iz Zagreba, svećenicima koji su jučer uljepšali naše priznanje i obogatili nas svojom ljubavlju, svojim svjetlom koje se svakodnevno sve više širi.
      12186480_910616602352267_15427431136619950_o
921194_936604116420182_8483330419836070038_o
Rafaela Janković

Duhovni kamp u Oazi Kraljice mira u Krku

U predivnom prostoru „Oaze Kraljice mira“ župe Krk, od 24. do 30. srpnja, održan je naš nacionalni duhovni kamp koji je okupio 30 članova Vjere i Svjetla iz raznih krajeva Lijepe naše. Cijeli kamp se odvijao pod geslom „U zagrljaju milosrđa“, a preko kateheza koje su nosile naziv „U školi milosrđa“, oživljavanje Evanđelja – posebno prispodoba iz Lukinog evanđelja,  te radionica i igraonica, htjeli smo približiti pojam milosrđa, osvijestiti koliko je Božje milosrđe prisutno u našim životima te pojasniti što znači poziv „Budite milosrdni kao Otac“ koji nam je papa Franjo u ovoj Godini milosrđa posebno uputio.

Svakog smo dana slavili svetu misu, živo i veselo kao što to obično biva u našim zajednicama. Navečer smo vani, pod vedrim nebom i okruženi prirodom, zajedno molili Krunicu Božjega milosrđa, prenoseći svijeću od kućice do kućice i pjevajući.

Lijepo vrijeme i prave ljetne temperature osigurale su nam svakodnevni odlazak na kupanje. U četvrtak smo pak otišli na izlet turističkom polupodmornicom koja je krenula iz krčke luke i omogućila nam da izbliza susretnemo jato riba ali i otkrijemo „skriveno blago“ našega podmorja. Bio je to izlet koji ćemo dugo pamtiti!

U petak smo posjetili Svetište Majke Božje Goričke u kojem je krčki biskup Ivica Petanjak 1. siječnja 2016. otvorio Sveta vrata milosrđa. Tamo nas je dočekao vlč. Marinko Barbiš, rektor svetišta, sa svojim ljubimcem bernardincem Benom. Nakon što smo izmolili molitve potrebne za dobivanje potpunog oprosta i prošli kroz Sveta vrata, slavili smo svetu misu i naravno, oživjeli Evanđelje onako kako to samo naši prijatelji znaju.

Večeri su bile ispunjene pjesmom, plesom, radosnim druženjem. Kroz to zajedništvo, ali i preko mnogih koji su se brinuli da našem malom kampu ništa ne nedostaje, osjetili smo obilje Božje dobrote, ljubavi i zagrljaj Nebeskog Oca.

Osim kuharica iz GP Krk-a koje su nam pripremale ručak te, naravno, našeg vrhunskog šefa kuhinje Robija i pomoćne kuharice Božene, svojim kulinarskim specijalitetima počastili su nas i Miljenka i Anton Katunar koji su nam priredili roštilj te picajol Mario Bajčić koji nam je slasne pizze ispekao u krušnoj peći u Oazi.

Bili smo posebno zahvalni svećenicima: Božidaru Volariću, Ivici Kordiću, o. Dominiku Magdaleniću, Antonu Valkoviću i Antunu Zecu koji su nas htjeli upoznati, posjetili nas u kampu, družili se s nama i predvodili nam slavlje svete Euharistije. Posljednjeg dana posjetio nas je i pred odlazak blagoslovio biskup Ivica te tako dodatno razveselio sve prisutne.

Zahvalni smo i svim obrtnicima i  vrijednim rukama domaćica i članova krčke zajednice koji su nas posjećivali, brinuli se da imamo potreban prijevoz i opskrbljivali nas hranom, voćem, kolačima, sladoledom…. Njihova preobilna dobrota omogućila nam je da i sami iskažemo milosrđe i podijelimo primljeno s prijateljima koji su siromašniji ili zbog bolesti nisu mogli sudjelovati na kampu.

U petak smo navečer imali oproštajno slavlje uz otkrivanje tajnih prijatelja – onih za koje smo kroz ovih tjedan dana posebno molili, ali i iskazivali im znakove ljubavi i pažnje – te podjelu diploma. Uistinu, kroz ovaj se kamp jasno vidjelo kako svatko ima posebne talente koje mu je Bog udijelio i koji donose radost cijeloj zajednici. Zato je bilo važno da svatko dobije diplomu: netko za najboljeg pjevača ili pjevačicu, netko za sviranje, netko za glumu, jedni za kulinarska umijeća, drugi za predvođenje molitve, brižnost, posluživanje ili pak pranje suđa, pravljenje frizura, najljepši osmijeh…

Radosna i nasmijana lica, opipljiva sreća i zajedništvo pa i tuga zbog završetka kampa i želja za ponovnim druženjem, potisnula je i nadvladala svaki osjećaj umora. Zagrljaj Oca i zagrljaj naših posebnih prijatelja – ti zagrljaji milosrđa – još mame osmijeh na naša lica i prizivaju neka sljedeća radosna okupljanja.

Dio slika s duhovnog kampa se nalazi u GALERIJI 1 i GALERIJI 2, a ako netko želi pogledati veliku fotogaleriju s još puno slika, možete je naći na sljedećem linku: https://drive.google.com/open?id=0BytasITUH-U4WUJJRFl0SjFEMHc

Irena Žužić

Pismo Jeana Vaniera (travanj 2016.)

Pismo od Jeana

Ljudi mi često kažu da vrijeme brže prolazi kad si star. Ja to mogu potvrditi! Čini mi se kao da je jučer bio 1. travnja, a već je iznenada mjesec gotov. Kamo je to vrijeme nestalo? Teško mi je vjerovati da imam već 87 godina. Dobrog sam zdravlja i um me dobro služi unatoč neobičnoj rupi koja se dogodi kad tražim neku riječ! Moje noge trebaju pola sata do sat vježbe svakog dana. Brinem se o njima jer radi se o tome da ću ih ili koristiti ili me neće služiti. Da, ja starim i sve se više divim prirodi kako se odijeva u proljetnu odjeću, u odjeću svoje mladosti. Nevjerojatno je vidjeti cvijeće koje se probija iz zemlje, maslačci, tratinčice, jagorčevine, šafrani, tulipani, kao i svo mekano lišće koje se pojavljuje i pokriva drveće. I štoviše, imamo prekrasan sjaj sunca. Proljeće je poput transformacije, novo rođenje. Život! Život se obnavlja, nova nada za svakoga od nas. Zima je prošla, a nakon noći dolazi svjetlost. Zar nije Uskrsno vrijeme? Prijelaz – uskrsnuće, obnavljanje – tako da svaki od nas može biti obnovljen u Duhu.

Proljeće je također trenutak, kada u našoj zajednici ovdje u Trosly-u idemo na hodočašće. Ove godine smo imali četiri grupe na različitim lokacijama. Ja sam bio jedan od 40-oro hodočasnika koji su putovali u Lisieux. Išli smo autobusom i proveli pet prekrasnih dana živeći u istom hostelu za hodočasnike, zajedno blagujući.

Loic i drugi iz njegove kuće, Les Fougeres su bili tamo, isto kao i Patrick i Andre iz mojeg doma,  Le Val Fleuri, i mnogi drugi. Ovo hodočašće mi je učinilo mnogo dobroga.

U Lisieux-u sam ponovno otkrio Terezu. Mala Tereza i mali način kojeg je otvorila za nas – što znači živjeti u vjeri, vjerovati u milost. Umrla je u dobi od 24 godine. Moj Bože, kakav je nevjerojatan napredak napravila tijekom svog života! A preko nje, Bog je činio čuda u obnavljanju Crkve i vjere, ljubavi i pouzdanja u Isusa. Ona je spoznala da je život u zajednici težak. U svojoj autobiografiji Tereza se sjeća svojih poteškoća s jednom od sestara u svojem Karmelićanskom samostanu: “imala je dar da me u svemu nervira: njene geste, riječi i karakter, sve se činilo vrlo neprivlačno.” Ali ona ne ostaje u tom lošem osjećaju, već nastavlja činiti ono što bi činila osobi koju voli najviše. Često joj upućuje svoj “najprijateljskiji osmijeh”. Tereza me uči, ne samo kako živjeti s Isusom, već i kako živjeti život zajednice i smiješiti se onima koji mi se, povremeno, mogu činiti nesimpatični. Tereza je svoj Karmel nazivala “blagoslovljena arka”.

Bilo je to mjesto njezinog produbljivanja, u kojem je otkrila da, kad je hodala u ljubavi, bila je kod kuće. Naše zajednice Arke su mala mjesta gdje i mi, također, možemo rasti u ljubavi i svetosti. Postoje veze između Tereze i Arke. Moja baka, koja se također zvala Tereza, dijelila je istog duhovnog vođu: oca Pichona. U jednom od njegovih pisama, dobri svećenik je govorio o svoje dvije “male Tereze”. Mislim da Tereza bdije nad nama. Tijekom hodočašća smo naravno otišli na izlet na obalu. Patrick je otišao na kupanje, drugim riječima, izuo je cipele i ušao u vodu!

Mislim da svi znate da će izići film o Arci, odnosno o nekim ljudima u Arci, kojeg je snimio Randall Wright, veliki engleski tv producent. Film traje sat i 40 minuta i zove se “Idioti” po uzoru na knjigu od Dostojevskog – “Idiot” kako bi pokazao da su ovi ljudi proroci. Film će biti prikazan na filmskom festivalu u Torontu u rujnu. Vidio sam ga i stvarno je izvanredan. Vjerujem da će prikazati kako su mnogi ljudi u našim zajednicama Arke i Vjere i svjetla proroci.

A Loic, koji je s nama došao na hodočašće u Lisieux, jedan je od tih proroka. U dobi od 60 godina on pomalo stari! On je mali osnivač Vjere i svjetla. 1967. godine, on i njegov brat Tadija, s njihovim roditeljima, nisu bili dobrodošli u hotelu u Lurdu. Njegovi roditelji, Camille i Gerard, bili su time jako povrijeđeni i govorili su o tome Marie-Helene Mathieu. S njom smo pokrenuli hodočašće 1971. godine. Danas ima oko 1.500 zajednica širom svijeta. Da, naš mali osnivač je ostario, ali i dalje ima svoje lijepe plave oči i onaj način kako te gleda, tako prodorno, tako jasno. Uskoro ćemo u njegovom domu imati lijepo slavlje za njegov rođendan, ne preveliko, jer se lako umori.

Ovih dana zaranjam u djela Josepha Wresinskog, divnog i neobičnog svećenika. Živio je u siromašnom predgrađu Pariza, i tada je postao svećenik za one najsiromašnije od ljudi. Osnovao je udrugu “Aide a Toute Detresse” (“Pomoć za one koji su najviše isključeni”) koji je kasnije prerastao u međunarodni pokret ATD Četvrti svijet. Htio je biti blizu siromašnima i promicati vrijednost ljudi koji su najviše isključeni, onih koji su bez kulture i obrazovanja. Dolazio je nekoliko puta u Arku razgovarati s nama. Govorio je da su oni najisključeniji “spasitelji svijeta”. Oni mogu živjeti samo ako se mi usudimo susresti ih i ući s njima u odnos. Oni, koji su najviše isključeni, uče nas kako ljubiti. Volim njegove knjige, posebno “Siromašni su Crkva”. Za mene je to bilo kao signalno svjetlo. Otac  Joseph je poput pape Franje, zove nas na margine našeg društva kako bismo susreli siromašne, da im dopustimo da nas evangeliziraju i da primimo njihovu mudrost.

Prošlo je 20 godina otkad je redovnike u samostanu Thibirine u Alžiru otela grupa nasilnih Islamista u ratu s vladinim snagama. Ti redovnici su bili ubijeni. Mnogi od vas su vjerojatno vidjeli film “O Bogovima i Ljudima”. Redovnici su bili duboko povezani sa svojim susjedima muslimanima. Jedan od redovnika je čak bio njihov liječnik. I muslimani su željeli živjeti svoju vjeru i život molitve izvan političkog konteksta nasilja. Upravo sam pročitao knjigu koja u meni jako odzvanja prema tekstu Christiana de Cherge-a, priora samostana: Mistične ljestve kršćansko-muslimanskog dijaloga za opće-društveni projekt. Christian je, na svoj način, bio prorok. On je za mene pravo svjetlo. On me uvijek vodi dalje, u život s Bogom i istinsko bratstvo s muslimanima. Od svojeg početka, Arka je imala sreću da je postala ekumenska i međureligijska. To implicira da svatko od nas treba produbiti našu vlastitu religijsku vjeru i naći mogućnosti da susretne našu braću i sestre iz drugih Crkava i religija. Osnovna stvar za svakog od nas jest da pustimo da Bog živi u nama sve više i više kako bismo u svakoj osobi vidjeli dijete Božje.

Osjećam se u zajedništvu sa svim zajednicama Arke i Vjere i svjetla. Naš svijet je tako težak. Moramo moliti da padnu zidovi između grupa i ljudi i da svatko od nas raste u ljubavi i slobodi da može otkriti istinsku solidarnost između ljudskih bića.

Da, hajdemo moliti da rastemo u većoj ljubavi za Boga i svu našu braću i sestre.

Želim vas lijepo ljeto!

U zajedništvu sa svima vama!

Jean

 

Ostala pisma Jeana Vaniera možete naći ovdje.

Najava za 5. Međunarodno hodočašće za osobe s invaliditetom u Međugorju

5. Međunarodno hodočašće za osobe s invaliditetom održat će se u Međugorju od 9. do 12. lipnja 2016., pod geslom „U Marijinoj školi“. Koordinator je fra Marinko Šakota. Posebnost je da župljani župe Međugorje darivaju hodočasnicima besplatan smještaj i hranu.

Prijave će se primati od 1.  do 31. svibnja 2016. na e-mail adresu:
gospina.skola@gmail.com

logo međugorje

 

Zapalili smo svijeću Vjere i svjetla u Međugorju

Zajednica Vjere i svjetla „Tratinčice Majke M. Terezije“ sudjelovala je u osnivanju Zajednice Vjere i Svjetla u Međugorju, paljenjem svijeće s logom Vjere i Svjetla, koju je naša Nikolina s majkom Kajom Žalac i koordinatoricom naše Zajednice, Tonkom Odobašić, predala Ivanu i njegovoj majci Jasni Vasilj iz Udruge „Susret“. Na ovom milosnom događaju sudjelovala je i s. Marija Klara Klarić sa s. Rastislavom Ralbovsky, uz goste iz Zagreba i Vinkovaca. Evo izvještaja Paule Tomić:

„U nedjelju, 29. studenog 2015., na đačkoj sv. Misi u 9,30 sati u Međugorju, na Prvu nedjelju Došašća, kada se pali prva adventska svijeća, zapaljena je i prva svijeća Zajednice „Vjera i svjetlo“ koja simbolično označava početak života jednog novog i drugačijeg zajedništva. To je zajedništvo malenih – zajedništvo srdaca koja se okupljaju oko osoba s invaliditetom, želeći u hodu s njima, u hodu služenja, molitve, druženja, slavlja… pomoći im da se osjete prihvaćenima i vrijednima u Crkvi i društvu.

Sv. Misu je predslavio župnik fra Marinko Šakota, koji je vrlo spontano i jednostavno otvorio i svoje srce za ovu inicijativu, nekako spontano proisteklu iz aktivnosti Udruge za pomoć osoba s invaliditetom „Susret“ iz Čitluka te Međunarodnih hodočašća za osobe s invaliditetom koji se zadnje četiri godine u župi uspješno organiziraju.

Misno slavlje svojom animacijom pjevanja upotpunio je Tamburaški orkestar iz Šurmanaca te župni dječji zbor Golubići Mira, a djeca iz Udruge „Susret“ zajedno s volonterima i prijateljima dirljivo su učestvovala u misnim čitanjima, molitvi vjernika, prinosu darova… sve uz pomoć iskusnijih „starih“ članova Zajednice „Vjera i svijetlo“ koji su došli iz Zagreba, Đakova i Vinkovaca kako bi s nama podijelili svoja iskustva rada i uveli nas u karizmu, poziv i rad ove Međunarodne zajednice „Vjera i svjetlo“.

U prepunoj crkvi nitko od prisutnih nije ostao ravnodušan, a to su pokazale i mnoge suzne oči dirnute patnjom i čistoćom koje osobe s invaliditetom i njihove obitelji nose u sebi i svom životu.

Nakon sv. Mise program se nastavio u žutoj dvorani. Gosti iz Hrvatske predstavili su zainteresiranim župljanima rad i život Zajednice, pjesme s pokretima, te pozvali sve one koji žele biti prijatelji osoba s invaliditetom da se uključe u rad Zajednice. Sve skupa se završilo druženjem uz pjesmu i zakusku koju su pripremile obitelji učenika OŠ iz Bijakovića i župljani.“

U galeriji slika možete pogledati nekoliko fotografija s ovog radosnog događaja.

 

Posjet osoba s invaliditetom i pratitelja iz Međugorja i Mostara (10/2015)

Gosti s invaliditetom i pratitelji iz Međugorja u gostima Vjeri i svjetlu i Radionici svetoga Josipa u Đakovu, 8. – 11. listopada 2015.

U četvrtak, 8. listopada 2015. u Đakovo je pred samostan Milosrdnih sestara Svetoga Križa stigao autobus gostiju iz Međugorja i Mostara. U posjet zajednici Vjera i svjetlo i Terapijskoj radionici svetog Josipa u Đakovu stigli su članovi Udruge „Susret“ iz Međugorja i Udruge „Vedri osmijeh“ iz Mostara za osobe s invaliditetom, a vodila ih je gđa Jasna Vasilj, predsjednica Udruge „Susret“, sa suprugom, uz duhovnu pratnju s. Melanije Šakota. U Đakovu su bili smješteni dijelom u Samostanu, a dijelom po obiteljima, oko čega su se, kao i cijele organizacije primanja gostiju svesrdno zauzele s. Rastislava Ralbovsky i s. Marija Klara Klarić sa vrijednom ekipom volontera.

U petak 9. listopada kad su se svi okupili, uputili su se prema Državnoj ergeli lipicanaca u Đakovu gdje su uz stručno vodstvo razgledali staje s konjima koji se dresiraju za utrke, ples i sudjelovanje na različitim svečanostima. Potom su se uputili prema velebnoj Strossmayerovoj katedrali gdje ih je dočekao vlč. Davor Senjan, župni vikar i proveo kroz katedralu. Prije ručka gosti su počašćeni sladoledom u obližnjoj slastičarnici.

Poslije ručka uslijedio je susret zajednice Vjera i svjetlo iz Đakova koja se zove Tratinčice majke Terezije Scherer. Zajednici su u goste došli osim Međugoraca i Mostaraca na susret i predstavnici iz drugih zajednica na teritoriju naše Nadbiskupije. Susret je započeo svečanim euharistijskim slavljem koje je predslavio vlč. Alojz Kovaček, povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom Đakovačko-osječke nadbiskupije. Pjevanje i sviranje su animirale kandidatice i novakinje sestara Svetoga Križa, a članovi Vjere i svjetla su oživljavali evanđelje. Navezujući se na čitanje, vlč. Kovaček progovorio je kako je Bog izabrao ono što je slabo u očima svijeta da posrami mudre i jake (usp. 1Kor 1,27). Rekao je da Bog spašava po svojoj volji suprotno logici svijeta.
01Misa

Nakon svete mise svi su iz samostanske crkve prešli u dvoranu Florentini. Susret je dalje vodila koordinatorica Tratinčica majke Terezije Scherer, Tonka Odobašić. Sve je pozdravila te su izmolili molitvu Vjere i svjetla i zapjevali himnu ove zajednice, „Bog te ljubi“. Uslijedilo je predstavljanje svih zajednica iz Nadbiskupije i gostiju iz Međugorja i Mostara. Svatko je na karti Hrvatske i Bosne i Hercegovine stavio svoj cvijet. Predstavnice Udruga iz Čitluka i Mostara predstavile su rad svojih Udruga i izrazile želju da se taj rad nadopuni osnivanjem zajednice Vjera i svjetlo, koje bi takvom zalaganju dale jaču duhovnu dimenziju svojstvenu tom međunarodnom pokretu. Na ovom dijelu susreta nazočili su i predsjednik mjesne zajednice Bijakovića, gosp. Mile Ostojić i mjesne zajednice Međugorja, gosp. Dragan Vasilj, te su i oni uputili riječi zadovoljstva ovim posjetom i potvrdili spremnost da i nadalje primaju na besplatan smještaj i hranu osobe s invaliditetom koje dolaze na međunarodni susret takvih osoba u Međugorje.

02Susret

Nakon toga s. Rastislava Ralbovsky, duhovna asistentica zajednice, progovorila je o temi mjeseca, „Rukom u ruci s redovničkim zajednicama“, točnije govorilo se o vrijednosti molitve. To je bila prigoda da progovori o vezi samostana sestara Svetoga Križa sa zajednicom u Đakovu, o radu Radionice svetoga Josipa, te o svim događanjima u kojima članovi zajednice i sestre surađuju. O važnosti molitve dalje je progovorila voditeljica Tonka i pozvala da progovori o svojoj molitvi redovnica (s. Rastislava), svećenik (župnik, vlč. Tomislav Ćorluka) i laik (Tihomila Viljetić). Ovaj dio susreta zaključila je s. Rastislava molitvom.

Uslijedilo je slavlje uz pizze i kolače. Susretu se priključio i nadbiskup, mons. Đuro Hranić, koji je pozdravio gotovo svakog nazočnog ponaosob. Potom se susreo s predsjednicima mjesnih zajednica Bijakovići i Međugorje, s predsjednicama Udruga „Susret“ i „Vedri osmjeh“, kao i s predstavnicima obitelji Međugorja koji primaju na besplatan smještaj osobe s invaliditetom, te sa strane domaćina sa s. Rastislavom Ralbovsky i Tonkom Odobašić.

Picture-SAMSUNG 269

Picture-SAMSUNG 276

Susret je imao za cilj upoznati goste s radom na ovom pastoralnom području u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji i tako im pomoći u osnivanju zajednice Vjera i svjetlo u njihovom kraju. Nakon susreta nadbiskup Đuro je goste pozvao u Nadbiskupski dom gdje su se još neformalno družili.

03Volonteri

 

04 gosti

 

U subotu, 10. listopada, nakon okupljanja, gosti su se autobusom prvo zaputili u grad-heroj Vukovar. U pastoralnom centru „Sveti Bono“ dočekali su ih članovi zajednice Vjera i svjetlo koji imaju ime „Lađica“. Koordinatorica Marija Turkalj prikazala je kratki film o stradanjima Vukovara, a potom su se članovi predstavili lijepim igrokazom o kralju koji je tražiio nasljednika i pjesmom. Zapjevali su i gosti iz Međugorja. Potom ih je gđa Turkalj odvela u vojarnu koja je ujedno i muzej naoružanja koje se koristilo u obrani Vukovara. Nakon razgledanja uputili su se na vukovarsko memorijalno groblje gdje su se poklonili žrtvama i pomolili. Gosti su bili žalosni što nisu imali više vremena da sve detaljno pregledaju, no program je predviđao drugačije.

05Vukovar

Iz Vukovara, gosti su se zaputili prema Vinkovcima gdje ih je dočekala koordinatorica zajednice „Srce sv. Vinka Pallottija“, Tihomila Viljetić. Oni su gostima priredili ručak. Nakon ručka, a i za vrijeme ručka zasvirali su tamburaši. Bila je to velika radost posebno za osobe s invaliditetom. Ustali su i zaplesali te će mnoga fotografija osvanuti na facebooku s ovog druženja. Na kraju, prije polaska, domaćica Tihomila pozvala je goste da se u crkvi svi zajedno poklone Isusu.

06Vinkovci

Uslijedilo je Ivankovo. U Ivankovu u pastoralnom centru pozdravio je goste koordinator Mladen Perković i župnik i duhovnik vlč. Stjepan Krekman sa članovima zajednice „Sv. Ivan Krstitelj“. Sada su gosti mogli čuti i vidjeti više pjesama s gestama koje se pjevaju u zajednicama Vjere i svjetla. I ovdje su gosti mogli vidjeti lijepi igrokaz o vrijednostima koje u životu treba njegovati. Uslijedila je sveta misa sa župljanima Ivankova u kojoj su aktivno svojim čitanjem sudjelovali i gosti. Iz Ivankova gosti su se uputili u Đakovo na večeru.

07Ivankovo

U nedjelju, 11. listopada, u goste su došli i mladi iz Frame Međugorje zajedno sa svojim voditeljem i župnim vikarom fra Stankom Ćosić. Fra Stanko je predslavio jutarnju svetu misu u katedrali, a pjevanje su animirali framaši iz Međugorja pjesmama uz tamburice. Na misi su bili članovi udruga „Susret“ i „Vedri osmijeh“ sa svojim domaćinima iz Đakova. Poslije svete mise rastali su se, sada već prijatelji, i Međugorci su krenuli svojim kućama.
Tonka Odobašić

Slijedi još nekoliko fotografija druženja s dragim gostima:

12072737_689146474554264_3280132563440201600_n 12096293_689146441220934_9106739535643358762_n 12096272_689146507887594_3853864192108225040_n 12105984_689145941220984_3733839822219934722_n 12122492_689146407887604_1787632645101035680_n 12111954_689147051220873_3697861845406475352_n 12141680_689146557887589_9150256044446676217_n 12144926_689146384554273_6194696900621275832_n

Duhovni kamp u Glavotoku 2015.

Od 9.-15. kolovoza 2015. članovi  Vjere i svjetla iz cijele hrvatske provincije družili su se u duhovnom kampu u mjestu Glavotok na otoku Krku, u samostanu sv. Marije kod franjevaca trećoredaca glagoljaša.

Mama Marija i Ivana vrijedno su bilježile događaje fotoaparatom i obogatile našu galeriju fotografija, a mama Nevenka sažela je nakon povratka iz kampa svoje dojmove koje vam ovdje donosimo…

Dnevnik jedne mame… i o “duhovnom kampu” Vjera i svjetlo u Glavotoku na Krku u samostanu “Svete Marije”!

Ne mogu vjerovati, već sam 15 godina član zajednice Vjera i svjetlo. Kako su brzo prošle te godine. Bila sam na ljetovanju u Poredju prije 14 godina i sada ove 2015. godine u Glavotoku na Krku.

Što je bilo između nemoguće je napisati, trebalo je to proživjeti, ali sve ide nekako uz Božju pomoć i Marijinu svakako!

To ti je kao Vjera i svjetlo, Bog je naša vjera, a Marija je svjetlo koje nas vodi prema Bogu, da ne zalutamo.

Došla sam jako umorna na kamp, ravno s posla, to mi je bilo kao da sam pala s Marsa, pa odmah hrabro dalje, skupiti snagu i nositi se sa svim izazovima, svim sudbinama i poteškoćama nas samih i svih oko sebe.

Treba biti jak, treba imati veliku duhovnu snagu da to sve možeš izdržati i ostati na nogama i podijeliti sve sa svima, nije to lako!

Na kampu je bilo zanimljivo druženje, molitva i plivanje.

Družili smo se također s našim prijateljima iz zajednica Vjera i svijetlo s Krka i iz Rijeke koji su nas posjetili. Nova poznanstva i susreti su nam jako važni. Susreli smo mnogo poznatih i nekih novih lica!

Ah da, skoro zaboravih, jedno popodne poslije spavanja ja kažem Filipu idemo na plivanje, a on kaže: ne na pjevanje! Da, bilo je puno i pjesme i veselja i dobrih želja.

Što poželjeti više nego živi bili i vidjeli se dogodine!

Uz Božji Blagoslov svima,

Mama Nevenka i anđelek Filip…”najplivač kampa”… Živjeli!!!

Međugorje – 4. hodočašće osoba s invaliditetom (06/2015)

U lipnju ove godine zajednice Vjere i svjetla (Betlehem, Dva srca, Sv.Mihael) hodočastile su Gospi u Međugorje. Na sljedećem LINKU možete pogledati super filmić s fotografijama, animacijama i prigodnom glazbom s tog susreta.

Autor je Tihomir Đurković, član koordinacijske skupine zajednice Dva srca Valpovo. Hvala puno Tihomiru što nam prikazao kako je bilo ove godine u Međugorju :)

Na susretu je također bila i Marie-Hélène Mathieu koja je dala interview za list Glasnik mira. U spomenutom broju možete također naći i lijepi izvještaj naše Tihomile Viljetić.