Zapalili smo svijeću Vjere i svjetla u Međugorju

Zajednica Vjere i svjetla „Tratinčice Majke M. Terezije“ sudjelovala je u osnivanju Zajednice Vjere i Svjetla u Međugorju, paljenjem svijeće s logom Vjere i Svjetla, koju je naša Nikolina s majkom Kajom Žalac i koordinatoricom naše Zajednice, Tonkom Odobašić, predala Ivanu i njegovoj majci Jasni Vasilj iz Udruge „Susret“. Na ovom milosnom događaju sudjelovala je i s. Marija Klara Klarić sa s. Rastislavom Ralbovsky, uz goste iz Zagreba i Vinkovaca. Evo izvještaja Paule Tomić:

„U nedjelju, 29. studenog 2015., na đačkoj sv. Misi u 9,30 sati u Međugorju, na Prvu nedjelju Došašća, kada se pali prva adventska svijeća, zapaljena je i prva svijeća Zajednice „Vjera i svjetlo“ koja simbolično označava početak života jednog novog i drugačijeg zajedništva. To je zajedništvo malenih – zajedništvo srdaca koja se okupljaju oko osoba s invaliditetom, želeći u hodu s njima, u hodu služenja, molitve, druženja, slavlja… pomoći im da se osjete prihvaćenima i vrijednima u Crkvi i društvu.

Sv. Misu je predslavio župnik fra Marinko Šakota, koji je vrlo spontano i jednostavno otvorio i svoje srce za ovu inicijativu, nekako spontano proisteklu iz aktivnosti Udruge za pomoć osoba s invaliditetom „Susret“ iz Čitluka te Međunarodnih hodočašća za osobe s invaliditetom koji se zadnje četiri godine u župi uspješno organiziraju.

Misno slavlje svojom animacijom pjevanja upotpunio je Tamburaški orkestar iz Šurmanaca te župni dječji zbor Golubići Mira, a djeca iz Udruge „Susret“ zajedno s volonterima i prijateljima dirljivo su učestvovala u misnim čitanjima, molitvi vjernika, prinosu darova… sve uz pomoć iskusnijih „starih“ članova Zajednice „Vjera i svijetlo“ koji su došli iz Zagreba, Đakova i Vinkovaca kako bi s nama podijelili svoja iskustva rada i uveli nas u karizmu, poziv i rad ove Međunarodne zajednice „Vjera i svjetlo“.

U prepunoj crkvi nitko od prisutnih nije ostao ravnodušan, a to su pokazale i mnoge suzne oči dirnute patnjom i čistoćom koje osobe s invaliditetom i njihove obitelji nose u sebi i svom životu.

Nakon sv. Mise program se nastavio u žutoj dvorani. Gosti iz Hrvatske predstavili su zainteresiranim župljanima rad i život Zajednice, pjesme s pokretima, te pozvali sve one koji žele biti prijatelji osoba s invaliditetom da se uključe u rad Zajednice. Sve skupa se završilo druženjem uz pjesmu i zakusku koju su pripremile obitelji učenika OŠ iz Bijakovića i župljani.“

U galeriji slika možete pogledati nekoliko fotografija s ovog radosnog događaja.

 

Posjet osoba s invaliditetom i pratitelja iz Međugorja i Mostara (10/2015)

Gosti s invaliditetom i pratitelji iz Međugorja u gostima Vjeri i svjetlu i Radionici svetoga Josipa u Đakovu, 8. – 11. listopada 2015.

U četvrtak, 8. listopada 2015. u Đakovo je pred samostan Milosrdnih sestara Svetoga Križa stigao autobus gostiju iz Međugorja i Mostara. U posjet zajednici Vjera i svjetlo i Terapijskoj radionici svetog Josipa u Đakovu stigli su članovi Udruge „Susret“ iz Međugorja i Udruge „Vedri osmijeh“ iz Mostara za osobe s invaliditetom, a vodila ih je gđa Jasna Vasilj, predsjednica Udruge „Susret“, sa suprugom, uz duhovnu pratnju s. Melanije Šakota. U Đakovu su bili smješteni dijelom u Samostanu, a dijelom po obiteljima, oko čega su se, kao i cijele organizacije primanja gostiju svesrdno zauzele s. Rastislava Ralbovsky i s. Marija Klara Klarić sa vrijednom ekipom volontera.

U petak 9. listopada kad su se svi okupili, uputili su se prema Državnoj ergeli lipicanaca u Đakovu gdje su uz stručno vodstvo razgledali staje s konjima koji se dresiraju za utrke, ples i sudjelovanje na različitim svečanostima. Potom su se uputili prema velebnoj Strossmayerovoj katedrali gdje ih je dočekao vlč. Davor Senjan, župni vikar i proveo kroz katedralu. Prije ručka gosti su počašćeni sladoledom u obližnjoj slastičarnici.

Poslije ručka uslijedio je susret zajednice Vjera i svjetlo iz Đakova koja se zove Tratinčice majke Terezije Scherer. Zajednici su u goste došli osim Međugoraca i Mostaraca na susret i predstavnici iz drugih zajednica na teritoriju naše Nadbiskupije. Susret je započeo svečanim euharistijskim slavljem koje je predslavio vlč. Alojz Kovaček, povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom Đakovačko-osječke nadbiskupije. Pjevanje i sviranje su animirale kandidatice i novakinje sestara Svetoga Križa, a članovi Vjere i svjetla su oživljavali evanđelje. Navezujući se na čitanje, vlč. Kovaček progovorio je kako je Bog izabrao ono što je slabo u očima svijeta da posrami mudre i jake (usp. 1Kor 1,27). Rekao je da Bog spašava po svojoj volji suprotno logici svijeta.
01Misa

Nakon svete mise svi su iz samostanske crkve prešli u dvoranu Florentini. Susret je dalje vodila koordinatorica Tratinčica majke Terezije Scherer, Tonka Odobašić. Sve je pozdravila te su izmolili molitvu Vjere i svjetla i zapjevali himnu ove zajednice, „Bog te ljubi“. Uslijedilo je predstavljanje svih zajednica iz Nadbiskupije i gostiju iz Međugorja i Mostara. Svatko je na karti Hrvatske i Bosne i Hercegovine stavio svoj cvijet. Predstavnice Udruga iz Čitluka i Mostara predstavile su rad svojih Udruga i izrazile želju da se taj rad nadopuni osnivanjem zajednice Vjera i svjetlo, koje bi takvom zalaganju dale jaču duhovnu dimenziju svojstvenu tom međunarodnom pokretu. Na ovom dijelu susreta nazočili su i predsjednik mjesne zajednice Bijakovića, gosp. Mile Ostojić i mjesne zajednice Međugorja, gosp. Dragan Vasilj, te su i oni uputili riječi zadovoljstva ovim posjetom i potvrdili spremnost da i nadalje primaju na besplatan smještaj i hranu osobe s invaliditetom koje dolaze na međunarodni susret takvih osoba u Međugorje.

02Susret

Nakon toga s. Rastislava Ralbovsky, duhovna asistentica zajednice, progovorila je o temi mjeseca, „Rukom u ruci s redovničkim zajednicama“, točnije govorilo se o vrijednosti molitve. To je bila prigoda da progovori o vezi samostana sestara Svetoga Križa sa zajednicom u Đakovu, o radu Radionice svetoga Josipa, te o svim događanjima u kojima članovi zajednice i sestre surađuju. O važnosti molitve dalje je progovorila voditeljica Tonka i pozvala da progovori o svojoj molitvi redovnica (s. Rastislava), svećenik (župnik, vlč. Tomislav Ćorluka) i laik (Tihomila Viljetić). Ovaj dio susreta zaključila je s. Rastislava molitvom.

Uslijedilo je slavlje uz pizze i kolače. Susretu se priključio i nadbiskup, mons. Đuro Hranić, koji je pozdravio gotovo svakog nazočnog ponaosob. Potom se susreo s predsjednicima mjesnih zajednica Bijakovići i Međugorje, s predsjednicama Udruga „Susret“ i „Vedri osmjeh“, kao i s predstavnicima obitelji Međugorja koji primaju na besplatan smještaj osobe s invaliditetom, te sa strane domaćina sa s. Rastislavom Ralbovsky i Tonkom Odobašić.

Picture-SAMSUNG 269

Picture-SAMSUNG 276

Susret je imao za cilj upoznati goste s radom na ovom pastoralnom području u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji i tako im pomoći u osnivanju zajednice Vjera i svjetlo u njihovom kraju. Nakon susreta nadbiskup Đuro je goste pozvao u Nadbiskupski dom gdje su se još neformalno družili.

03Volonteri

 

04 gosti

 

U subotu, 10. listopada, nakon okupljanja, gosti su se autobusom prvo zaputili u grad-heroj Vukovar. U pastoralnom centru „Sveti Bono“ dočekali su ih članovi zajednice Vjera i svjetlo koji imaju ime „Lađica“. Koordinatorica Marija Turkalj prikazala je kratki film o stradanjima Vukovara, a potom su se članovi predstavili lijepim igrokazom o kralju koji je tražiio nasljednika i pjesmom. Zapjevali su i gosti iz Međugorja. Potom ih je gđa Turkalj odvela u vojarnu koja je ujedno i muzej naoružanja koje se koristilo u obrani Vukovara. Nakon razgledanja uputili su se na vukovarsko memorijalno groblje gdje su se poklonili žrtvama i pomolili. Gosti su bili žalosni što nisu imali više vremena da sve detaljno pregledaju, no program je predviđao drugačije.

05Vukovar

Iz Vukovara, gosti su se zaputili prema Vinkovcima gdje ih je dočekala koordinatorica zajednice „Srce sv. Vinka Pallottija“, Tihomila Viljetić. Oni su gostima priredili ručak. Nakon ručka, a i za vrijeme ručka zasvirali su tamburaši. Bila je to velika radost posebno za osobe s invaliditetom. Ustali su i zaplesali te će mnoga fotografija osvanuti na facebooku s ovog druženja. Na kraju, prije polaska, domaćica Tihomila pozvala je goste da se u crkvi svi zajedno poklone Isusu.

06Vinkovci

Uslijedilo je Ivankovo. U Ivankovu u pastoralnom centru pozdravio je goste koordinator Mladen Perković i župnik i duhovnik vlč. Stjepan Krekman sa članovima zajednice „Sv. Ivan Krstitelj“. Sada su gosti mogli čuti i vidjeti više pjesama s gestama koje se pjevaju u zajednicama Vjere i svjetla. I ovdje su gosti mogli vidjeti lijepi igrokaz o vrijednostima koje u životu treba njegovati. Uslijedila je sveta misa sa župljanima Ivankova u kojoj su aktivno svojim čitanjem sudjelovali i gosti. Iz Ivankova gosti su se uputili u Đakovo na večeru.

07Ivankovo

U nedjelju, 11. listopada, u goste su došli i mladi iz Frame Međugorje zajedno sa svojim voditeljem i župnim vikarom fra Stankom Ćosić. Fra Stanko je predslavio jutarnju svetu misu u katedrali, a pjevanje su animirali framaši iz Međugorja pjesmama uz tamburice. Na misi su bili članovi udruga „Susret“ i „Vedri osmijeh“ sa svojim domaćinima iz Đakova. Poslije svete mise rastali su se, sada već prijatelji, i Međugorci su krenuli svojim kućama.
Tonka Odobašić

Slijedi još nekoliko fotografija druženja s dragim gostima:

12072737_689146474554264_3280132563440201600_n 12096293_689146441220934_9106739535643358762_n 12096272_689146507887594_3853864192108225040_n 12105984_689145941220984_3733839822219934722_n 12122492_689146407887604_1787632645101035680_n 12111954_689147051220873_3697861845406475352_n 12141680_689146557887589_9150256044446676217_n 12144926_689146384554273_6194696900621275832_n

Duhovni kamp u Glavotoku 2015.

Od 9.-15. kolovoza 2015. članovi  Vjere i svjetla iz cijele hrvatske provincije družili su se u duhovnom kampu u mjestu Glavotok na otoku Krku, u samostanu sv. Marije kod franjevaca trećoredaca glagoljaša.

Mama Marija i Ivana vrijedno su bilježile događaje fotoaparatom i obogatile našu galeriju fotografija, a mama Nevenka sažela je nakon povratka iz kampa svoje dojmove koje vam ovdje donosimo…

Dnevnik jedne mame… i o “duhovnom kampu” Vjera i svjetlo u Glavotoku na Krku u samostanu “Svete Marije”!

Ne mogu vjerovati, već sam 15 godina član zajednice Vjera i svjetlo. Kako su brzo prošle te godine. Bila sam na ljetovanju u Poredju prije 14 godina i sada ove 2015. godine u Glavotoku na Krku.

Što je bilo između nemoguće je napisati, trebalo je to proživjeti, ali sve ide nekako uz Božju pomoć i Marijinu svakako!

To ti je kao Vjera i svjetlo, Bog je naša vjera, a Marija je svjetlo koje nas vodi prema Bogu, da ne zalutamo.

Došla sam jako umorna na kamp, ravno s posla, to mi je bilo kao da sam pala s Marsa, pa odmah hrabro dalje, skupiti snagu i nositi se sa svim izazovima, svim sudbinama i poteškoćama nas samih i svih oko sebe.

Treba biti jak, treba imati veliku duhovnu snagu da to sve možeš izdržati i ostati na nogama i podijeliti sve sa svima, nije to lako!

Na kampu je bilo zanimljivo druženje, molitva i plivanje.

Družili smo se također s našim prijateljima iz zajednica Vjera i svijetlo s Krka i iz Rijeke koji su nas posjetili. Nova poznanstva i susreti su nam jako važni. Susreli smo mnogo poznatih i nekih novih lica!

Ah da, skoro zaboravih, jedno popodne poslije spavanja ja kažem Filipu idemo na plivanje, a on kaže: ne na pjevanje! Da, bilo je puno i pjesme i veselja i dobrih želja.

Što poželjeti više nego živi bili i vidjeli se dogodine!

Uz Božji Blagoslov svima,

Mama Nevenka i anđelek Filip…”najplivač kampa”… Živjeli!!!

Međugorje – 4. hodočašće osoba s invaliditetom (06/2015)

U lipnju ove godine zajednice Vjere i svjetla (Betlehem, Dva srca, Sv.Mihael) hodočastile su Gospi u Međugorje. Na sljedećem LINKU možete pogledati super filmić s fotografijama, animacijama i prigodnom glazbom s tog susreta.

Autor je Tihomir Đurković, član koordinacijske skupine zajednice Dva srca Valpovo. Hvala puno Tihomiru što nam prikazao kako je bilo ove godine u Međugorju :)

Na susretu je također bila i Marie-Hélène Mathieu koja je dala interview za list Glasnik mira. U spomenutom broju možete također naći i lijepi izvještaj naše Tihomile Viljetić.

Izvještaj s proslave 40 godina Vjere i svjetla u Italiji

Dragi prijatelji i članovi Zajednica Vjera i svjetlo hrvatske provincije,

kada me Zvonko nazvao prije možda dva mjeseca i rekao “ideš u Italiju i povedi jednu osobu (s intelektualnim teškoćama), idemo u Rim na audijenciju kod Pape, potom u Assisi na proslavu 40. godišnjice Pokreta Vjera i svjetlo u Italiji“ nisam postavljala puno pitanja. Srce mi je htjelo iskočiti od radosti. Što se više približavao termin našeg polaska moja radost je sve više rasla. Radovala sam se kao malo dijete iako me u zadnje vrijeme putovanja pomalo i umaraju. Sada mi je jasno zašto sam bila tako uzbuđena, Gospodin mi je unaprijed dao tu radost kako ne bih odustala od puta.

Putovali smo kombijem nas sedam i to: provincijski koordinator Zvonko Vnučec, prijatelj Antonio Mock, Isusova mala sestra Maria Grazia iz Zagreba te draga prijateljica Lucija i njena mama Mariana Magdalenić iz Zadra, a ja sam bila u pratnji moje kumice Josipe Malatestinić  (iz Ustanove Mala Terezija) iz Vinkovaca.

Naše putovanje do Zagreba započelo je 22. lipnja 2015. godine, a 23. lipnja 2015. rano ujutro smo krenuli za Rim. Dobrotom Isusovih malih sestara u Zagrebu, Rimu i Assisu ovaj put ostat će u našim srcima kao dar od Boga. Od srca im hvala za toliku ljubav, otvorenost za darivanje onoga što imaju, krov nad glavom, hranu, tumačenje i prevođenje jer smo razumjeli samo ono što nam je naša draga mala sestra Maria Grazia prevela, a vjerujte silno se trudila da nam što više prevede.

Naš dragi prijatelj Antonio je profesor povijesti i zemljopisa i sve nam je lijepo tumačio što vidimo, a znanja ima na pretek.  U šali sam rekla, toliko smo toga čuli da nam je nastala zbrka u glavi, te ćemo morati ponoviti putovanje kako bi utvrdili gradivo. Najviše se zanimala i moram priznati najviše znala naša najmlađa  prijateljica Lucija.

Radost koju smo doživjeli s Josipom dok je iščekivala susret s Papom, zarazila je sve nas, a i cijelu kuću Malih sestara u Rimu. Sve je grlila, ljubila i vikala Pape, Pape, Pape. Naravno, kad se probudila u Rimu, dok je otvorila oči rekla mi je gestama “sanjala sam Papu, grlio me i ljubio i za to vrijeme plakao”. Susret s Papom ostat će zauvijek u srcu, još uvijek mislim da sanjam. Josipa mu je uručila majicu s našeg susreta osoba s invaliditetom Đakovačko-osječke nadbiskupije s ispisanim motom “U njega gledajte i razveselite se” (Ps 34,2-9), sličicu našeg blaženog Alojzija Stepinca, kako bi ga podsjetili da čekamo njegovo proglašenje svetim i nećete vjerovati najbolje od svega Josipa mu je poklonila malu minijaturnu kutijicu bombona tik-tak. Vrištala je od sreće, plakala je ona i  ja i sve nas je dirnula svojim emocijama.

Obišli smo našim malim kombijem Rim. Posjetili smo crkvu Sv. Pavla te nakon ručka, kojeg je s velikom ljubavlju pripremila naša mala sestra Mira iz Hrvatske, otputovali smo za Asiss gdje smo također odsjeli kod Malih sestara. Naša kuće domaćica bila je s. Noel, predivna, srdačna i vesela sestrica, koja se uklopila u naš program kao da je oduvijek s nama.

U četvrtak smo se uključili u program proslave 40. god. Vjere i svjetla u Italiji. Program proslave održavao se u crkvi Gospe od anđela (Porcijunkula) i ispred crkve, gdje su nas domaćini iz tri talijanske provincije, sve pozdravili. Bilo je lijepo vidjeti toliko raznolikih zastava, a na svakoj lađica Vjere i svjetla, toliko radosti, ljubavi, zagrljaja, poljubaca, smijeha i naravno pjesme “Gradimo prijateljstvo”.

Sam program odvijao se u prekrasnom i klimatiziranom “Teatru- kazalištu” gdje smo svi mogli biti ugodno smješteni i pratiti program koji je bio u stilu naših zajednica. Mnogo toga su prošli kroz ovih 40 godina i puno dirljivih svjedočanstava su nam ispričali i prikazali.

Važni gosti bili su: Marie-Hélène Mathieu,  Ghislain du Chéné, Lucia Casella, koji su nas osobno i srdačno pozdravili, zanimali se kako je u Hrvatskoj, sve pozdravljaju i sve vas grle i ljube.

U petak poslije podne obišli smo Assisi i znamenitosti, crkve i samostane u kojima su živjeli sv. Franjo, sv. Damjan i sv. Klara. Predivna mjesta za posjetiti, milosni trenuci,  ali voljeli bi da je bilo malo više vremena za molitvu i meditaciju na tim svetim mjestima.

U večernjim satima bila je procesija sa svijećama oko katedrale i sveta misa. Biskup je rekao kako je često stajao na oltaru i gledao prepunu katedralu, ali da nikada nije bilo toliko radosti kao sada. Tako je zaista i bilo. Sjela sam kraj jednog mladića po imenu Massimo, cijelo vrijeme me grlio, ljubio i vikao „Mia, Mia“. Mislila sam da me želi  zvati imenom jer sam mu rekla da se zovem Tihomila, ali sestra Maria Grazia mi je pojasnila da „Mia“ na talijanskom znači „moja, moja, moja“. Prelijepo svjedočanstvo prijateljstva i ljubavi.

Program je bio zaista predivan. U sklopu programa predstavile su se gostujuće zajednice iz Grčke, Cipra pa i mi Hrvati. Pitali smo se što ćemo uzeti za predstavljanje i odlučili se za jednu našu pjesmu s pokretima “Bog te ljubi i ja te ljubim i tako bi to trebalo bit.”. Naravno da nisu ništa riječima razumjeli , ali gestama jesu. Sve smo ih digli na noge, svi su nas radosno pratili pokretima. Potom smo uz dvojicu gitarista Zvonka i Antonija zapjevali slavonsku pjesmu “Seoska sam lola “. Naravno, kako mene slavonska glazba odmah ponese, podigla sam ruke u zrak i bilo je po šokački “i ju iju ju”. Neki od nas su pjevali, neki s ponosom mahali našom hrvatskom provincijskom zastavom. Sve je to bilo radosno i prelijepo pa su nas sutradan svi, po tom našem predstavljaju prepoznavali i radosno pozdravljali. Bogu hvala na tome.

U subotu ujutro imali smo završno slavlje, svetu misu u crkvi Gospe od anđela gdje nas je sve pozdravio domaći biskup i održao dirljivu propovijed. Nakon misnog slavlja svi smo se izljubili  i krenuli svatko svojim putem.

Upoznali smo mnogo dragih prijatelja, a kako je to već u našim zajednicama ne moraš znati jezike, ni talijanski, ni francuski, ni engleski već je dovoljan jezik LjUBAVI da se svi razumijemo.

Poslije ručka krenuli smo kući, ali naš Zvonko i Antonio pripremili su iznenađenje zahvale našoj maloj sestri te smo svratili u Padovu. Mala sestra Maria Grazia prvi je put bila u Padovi i to je uistinu bila velika radost za nju, ali i za sve nas. Posjetili smo crkvu našeg sv. Leopolda Mandića te crkvu sv. Antuna. Lijepo je bilo vidjeti toliko divnih umjetnina, upoznati povijest svih tih crkava i svetaca da nam je srce bilo prepuno.

Nakon razgledavanja sjeli smo u svoju kuću putujuću-kombi i istog trenutka počela je padati kiša, pljusak, nevrijeme. Vozeći se cijelim putem nam se pokazivala prelijepa duga kao vrata za ulaz u obećanu zemlju. Osjećala sam to kao pozdrav s neba i poruka Gospodinova “sklopio sam savez s tobom-vama”.

Može li biti ljepši završetak našeg putovanja?.

Sve vas od srca pozdravljam u ime mojih suputnika i moje osobno i želim svima ugodno ljeto, dobro se odmorite. Lijep provod svima koji će boraviti na Krku u “ljetnom kampu” i poručujem: zabavite se, molite, pjevajte, radujte se, radujte se, radujte se  jer radost je plod ljubavi Božje.

Voli vas vaša Tihomila Viljetić iz Vinkovaca

Fotkice možete pogledati u galeriji slika.