Službene stranice zajednice Vjera i svjetlo
Zajednica Vjere i svjetla „Tratinčice Majke M. Terezije“ sudjelovala je u osnivanju Zajednice Vjere i Svjetla u Međugorju, paljenjem svijeće s logom Vjere i Svjetla, koju je naša Nikolina s majkom Kajom Žalac i koordinatoricom naše Zajednice, Tonkom Odobašić, predala Ivanu i njegovoj majci Jasni Vasilj iz Udruge „Susret“. Na ovom milosnom događaju sudjelovala je i s. Marija Klara Klarić sa s. Rastislavom Ralbovsky, uz goste iz Zagreba i Vinkovaca. Evo izvještaja Paule Tomić:
„U nedjelju, 29. studenog 2015., na đačkoj sv. Misi u 9,30 sati u Međugorju, na Prvu nedjelju Došašća, kada se pali prva adventska svijeća, zapaljena je i prva svijeća Zajednice „Vjera i svjetlo“ koja simbolično označava početak života jednog novog i drugačijeg zajedništva. To je zajedništvo malenih – zajedništvo srdaca koja se okupljaju oko osoba s invaliditetom, želeći u hodu s njima, u hodu služenja, molitve, druženja, slavlja… pomoći im da se osjete prihvaćenima i vrijednima u Crkvi i društvu.
Sv. Misu je predslavio župnik fra Marinko Šakota, koji je vrlo spontano i jednostavno otvorio i svoje srce za ovu inicijativu, nekako spontano proisteklu iz aktivnosti Udruge za pomoć osoba s invaliditetom „Susret“ iz Čitluka te Međunarodnih hodočašća za osobe s invaliditetom koji se zadnje četiri godine u župi uspješno organiziraju.
Misno slavlje svojom animacijom pjevanja upotpunio je Tamburaški orkestar iz Šurmanaca te župni dječji zbor Golubići Mira, a djeca iz Udruge „Susret“ zajedno s volonterima i prijateljima dirljivo su učestvovala u misnim čitanjima, molitvi vjernika, prinosu darova… sve uz pomoć iskusnijih „starih“ članova Zajednice „Vjera i svijetlo“ koji su došli iz Zagreba, Đakova i Vinkovaca kako bi s nama podijelili svoja iskustva rada i uveli nas u karizmu, poziv i rad ove Međunarodne zajednice „Vjera i svjetlo“.
U prepunoj crkvi nitko od prisutnih nije ostao ravnodušan, a to su pokazale i mnoge suzne oči dirnute patnjom i čistoćom koje osobe s invaliditetom i njihove obitelji nose u sebi i svom životu.
Nakon sv. Mise program se nastavio u žutoj dvorani. Gosti iz Hrvatske predstavili su zainteresiranim župljanima rad i život Zajednice, pjesme s pokretima, te pozvali sve one koji žele biti prijatelji osoba s invaliditetom da se uključe u rad Zajednice. Sve skupa se završilo druženjem uz pjesmu i zakusku koju su pripremile obitelji učenika OŠ iz Bijakovića i župljani.“
U galeriji slika možete pogledati nekoliko fotografija s ovog radosnog događaja.
U organizaciji Građanskog društva Moji Vinkovci organizirana je u nedjelju 20. prosinca, u hotelu Kunjevci, kao 115. Društveni ugodnik, sedma Božićna košarica pjesme i prijateljstva. Sudjelovali su članovi i prijatelji zajednice “Vjera i svjetlo”, Mladi Crvenog križa i glazbenik Joža Mikulčić. Priredbu su donacijama podržali domaćini stola. Voditeljica programa bila je Tihomila Viljetić, koordinatorica zajednice “Vjera i svjetlo” iz Vinkovaca – Srce sv. Vinka Palottija, uz pripomoć dvoje pomagača. Na početku se zahvalila donatorima: Vlasta i Drago Bistrović, Helena i Josip Kuharić, Snježana i Nikola Kristić, Marija i Ivan Kristić, Janja Mišić Rudelić, Katarina i Tomislav Pandurović, Tihomila i Stipa Viljetić, Branka i Martin Grgurovac, Željka i Ante Gale, Iva i Mirela Ivković, Joža Mikulčić, Nada Kelava, Vera Tustonjić. Slavlje su kao gosti uveličali velečasni nadbiskupijski povjerenik Alojz Kovaček i članica Biskupijskog povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom vinkovačke regije Lidija Martinković te Vinka Pavelić kao izaslanica svoje župe. Tihomila Viljetić zahvalila se Rajku Kuprešakoviću i njegovom osoblju koji su im bili na raspolaganju. Nastupio je i Zbor mladih župe sv. Vinka Pallottija koji ih prate već 12 godina na svim priredbama kao i na svim božićnim košaricama. Nazočnima su se obratili Martin Grgurovac, izvršni predsjednik GDMV o čijim projektima je govorio i od kojih je izdvojio upravo Božićnu košaricu na kojoj će GD ustrajati, zatim prof. Ante Gale, dopredsjednik GDMV i jedan od većih pokrovitelja priredbe, a u ime Tehničkog učilišta sve prisutne pozdravila je prof. Mirela Milković. Duhovni pastir zajednice “Vjera i svjetlo” pater Ilija Sudar, župnik župe sv. Vinka Pallottija, koji je rekao kako trebamo biti sretni što možemo činiti dobro onima koji nam ne mogu istom mjerom uzvratiti. Gosti su bili i velečasni Alojz Kovaček, gospođa Lidija Martinković kao članica istog Povjerenstva za Vinkovačku regiju te Hrvoje Vujadinović, voditelj Zbora sv. Vinko Pallotti, koji kaže kako im je drago što prate aktivnosti zajednice “Vjera i svjetlo”, posebno kad u dječjim očima vide radost nakon njihovih nastupa. Prvu pjesmu otpjevao je Alen Ferbežar koji rado pjeva na ovim susretima. Glavni pokrovitelj je bilo Tehničko učilište Vinkovci. Gosti su bile i dvije zajednice Vjera i svjetlo koje djeluju u Vinkovcima, jedna u župi Sv. Ćirila i Metoda, a druga pri župi Presvetog Srca Isusovog. Gospođa Darinka Đukić, koja je nekada bila voditelj zajednice, koja djeluje u župi Presvetog Srca Isusovog u Vinkovcima, a sada je na privremenom radu u Njemačkoj, organizirala je s Hrvatskim klubom u Neuerburgu poklone za svu djecu (50 vrećica) čime su učinili veliku radost djeci i osobama s intelektualnim teškoćama.
U galeriji slika možete pogledati kako je bilo na ovom lijepom druženju.
A. Smajić
This gallery contains 28 photos.
This gallery contains 9 photos.
Gosti s invaliditetom i pratitelji iz Međugorja u gostima Vjeri i svjetlu i Radionici svetoga Josipa u Đakovu, 8. – 11. listopada 2015.
U četvrtak, 8. listopada 2015. u Đakovo je pred samostan Milosrdnih sestara Svetoga Križa stigao autobus gostiju iz Međugorja i Mostara. U posjet zajednici Vjera i svjetlo i Terapijskoj radionici svetog Josipa u Đakovu stigli su članovi Udruge „Susret“ iz Međugorja i Udruge „Vedri osmijeh“ iz Mostara za osobe s invaliditetom, a vodila ih je gđa Jasna Vasilj, predsjednica Udruge „Susret“, sa suprugom, uz duhovnu pratnju s. Melanije Šakota. U Đakovu su bili smješteni dijelom u Samostanu, a dijelom po obiteljima, oko čega su se, kao i cijele organizacije primanja gostiju svesrdno zauzele s. Rastislava Ralbovsky i s. Marija Klara Klarić sa vrijednom ekipom volontera.
U petak 9. listopada kad su se svi okupili, uputili su se prema Državnoj ergeli lipicanaca u Đakovu gdje su uz stručno vodstvo razgledali staje s konjima koji se dresiraju za utrke, ples i sudjelovanje na različitim svečanostima. Potom su se uputili prema velebnoj Strossmayerovoj katedrali gdje ih je dočekao vlč. Davor Senjan, župni vikar i proveo kroz katedralu. Prije ručka gosti su počašćeni sladoledom u obližnjoj slastičarnici.
Poslije ručka uslijedio je susret zajednice Vjera i svjetlo iz Đakova koja se zove Tratinčice majke Terezije Scherer. Zajednici su u goste došli osim Međugoraca i Mostaraca na susret i predstavnici iz drugih zajednica na teritoriju naše Nadbiskupije. Susret je započeo svečanim euharistijskim slavljem koje je predslavio vlč. Alojz Kovaček, povjerenik za pastoral osoba s invaliditetom Đakovačko-osječke nadbiskupije. Pjevanje i sviranje su animirale kandidatice i novakinje sestara Svetoga Križa, a članovi Vjere i svjetla su oživljavali evanđelje. Navezujući se na čitanje, vlč. Kovaček progovorio je kako je Bog izabrao ono što je slabo u očima svijeta da posrami mudre i jake (usp. 1Kor 1,27). Rekao je da Bog spašava po svojoj volji suprotno logici svijeta.
Nakon svete mise svi su iz samostanske crkve prešli u dvoranu Florentini. Susret je dalje vodila koordinatorica Tratinčica majke Terezije Scherer, Tonka Odobašić. Sve je pozdravila te su izmolili molitvu Vjere i svjetla i zapjevali himnu ove zajednice, „Bog te ljubi“. Uslijedilo je predstavljanje svih zajednica iz Nadbiskupije i gostiju iz Međugorja i Mostara. Svatko je na karti Hrvatske i Bosne i Hercegovine stavio svoj cvijet. Predstavnice Udruga iz Čitluka i Mostara predstavile su rad svojih Udruga i izrazile želju da se taj rad nadopuni osnivanjem zajednice Vjera i svjetlo, koje bi takvom zalaganju dale jaču duhovnu dimenziju svojstvenu tom međunarodnom pokretu. Na ovom dijelu susreta nazočili su i predsjednik mjesne zajednice Bijakovića, gosp. Mile Ostojić i mjesne zajednice Međugorja, gosp. Dragan Vasilj, te su i oni uputili riječi zadovoljstva ovim posjetom i potvrdili spremnost da i nadalje primaju na besplatan smještaj i hranu osobe s invaliditetom koje dolaze na međunarodni susret takvih osoba u Međugorje.
Nakon toga s. Rastislava Ralbovsky, duhovna asistentica zajednice, progovorila je o temi mjeseca, „Rukom u ruci s redovničkim zajednicama“, točnije govorilo se o vrijednosti molitve. To je bila prigoda da progovori o vezi samostana sestara Svetoga Križa sa zajednicom u Đakovu, o radu Radionice svetoga Josipa, te o svim događanjima u kojima članovi zajednice i sestre surađuju. O važnosti molitve dalje je progovorila voditeljica Tonka i pozvala da progovori o svojoj molitvi redovnica (s. Rastislava), svećenik (župnik, vlč. Tomislav Ćorluka) i laik (Tihomila Viljetić). Ovaj dio susreta zaključila je s. Rastislava molitvom.
Uslijedilo je slavlje uz pizze i kolače. Susretu se priključio i nadbiskup, mons. Đuro Hranić, koji je pozdravio gotovo svakog nazočnog ponaosob. Potom se susreo s predsjednicima mjesnih zajednica Bijakovići i Međugorje, s predsjednicama Udruga „Susret“ i „Vedri osmjeh“, kao i s predstavnicima obitelji Međugorja koji primaju na besplatan smještaj osobe s invaliditetom, te sa strane domaćina sa s. Rastislavom Ralbovsky i Tonkom Odobašić.
Susret je imao za cilj upoznati goste s radom na ovom pastoralnom području u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji i tako im pomoći u osnivanju zajednice Vjera i svjetlo u njihovom kraju. Nakon susreta nadbiskup Đuro je goste pozvao u Nadbiskupski dom gdje su se još neformalno družili.
U subotu, 10. listopada, nakon okupljanja, gosti su se autobusom prvo zaputili u grad-heroj Vukovar. U pastoralnom centru „Sveti Bono“ dočekali su ih članovi zajednice Vjera i svjetlo koji imaju ime „Lađica“. Koordinatorica Marija Turkalj prikazala je kratki film o stradanjima Vukovara, a potom su se članovi predstavili lijepim igrokazom o kralju koji je tražiio nasljednika i pjesmom. Zapjevali su i gosti iz Međugorja. Potom ih je gđa Turkalj odvela u vojarnu koja je ujedno i muzej naoružanja koje se koristilo u obrani Vukovara. Nakon razgledanja uputili su se na vukovarsko memorijalno groblje gdje su se poklonili žrtvama i pomolili. Gosti su bili žalosni što nisu imali više vremena da sve detaljno pregledaju, no program je predviđao drugačije.
Iz Vukovara, gosti su se zaputili prema Vinkovcima gdje ih je dočekala koordinatorica zajednice „Srce sv. Vinka Pallottija“, Tihomila Viljetić. Oni su gostima priredili ručak. Nakon ručka, a i za vrijeme ručka zasvirali su tamburaši. Bila je to velika radost posebno za osobe s invaliditetom. Ustali su i zaplesali te će mnoga fotografija osvanuti na facebooku s ovog druženja. Na kraju, prije polaska, domaćica Tihomila pozvala je goste da se u crkvi svi zajedno poklone Isusu.
Uslijedilo je Ivankovo. U Ivankovu u pastoralnom centru pozdravio je goste koordinator Mladen Perković i župnik i duhovnik vlč. Stjepan Krekman sa članovima zajednice „Sv. Ivan Krstitelj“. Sada su gosti mogli čuti i vidjeti više pjesama s gestama koje se pjevaju u zajednicama Vjere i svjetla. I ovdje su gosti mogli vidjeti lijepi igrokaz o vrijednostima koje u životu treba njegovati. Uslijedila je sveta misa sa župljanima Ivankova u kojoj su aktivno svojim čitanjem sudjelovali i gosti. Iz Ivankova gosti su se uputili u Đakovo na večeru.
U nedjelju, 11. listopada, u goste su došli i mladi iz Frame Međugorje zajedno sa svojim voditeljem i župnim vikarom fra Stankom Ćosić. Fra Stanko je predslavio jutarnju svetu misu u katedrali, a pjevanje su animirali framaši iz Međugorja pjesmama uz tamburice. Na misi su bili članovi udruga „Susret“ i „Vedri osmijeh“ sa svojim domaćinima iz Đakova. Poslije svete mise rastali su se, sada već prijatelji, i Međugorci su krenuli svojim kućama.
Tonka Odobašić
Slijedi još nekoliko fotografija druženja s dragim gostima:
This gallery contains 20 photos.
Kiša…….. buđenjem nas je dočekala…….
Protekli dani bili su toliko vrući da smo svi nekako čekali kada će zahladnjeti, ali danas nam kiša nije trebala. Fra Ilija Jurišić, voditelj “Zlatnog cekina”, pri jednoj posjeti našoj zajednici “Vjera i svjetlo” u Slavonskom Brodu obećao je da će nas pozvati da posjetimo njegovu župu u Bosni u samostanu Sv. Marka Evanđelista gdje je on kapelan.
I tako u iščekivanju dočekali smo taj dan. Mislili smo da će nam kiša pokvariti susret, ali dogodilo se upravo suprotno. Odazvalo se i više nego smo planirali i volontera i djece, naših prijatelja. U 9 sati pođosmo put Plehana. Većina nas je po prvi puta išla i osjećali smo uzbuđenje. Vožnje oko pola sata i dođosmo u Plehan. Predivni samostan… veliki, još u izgradnji, ali se vidi da će biti prelijepa crkva, moderna lađa koja će primati puno vjernika.
U sklopu ovoga vjerskog objekta nalazi se i kapela Sv. Ive, koja je u potpunosti uređena. Kako se približavalo vrijeme Sv. Mise, vjernici su sve više pristizali tako da je crkva bila popunjena.
Evanđeoski odlomak ove nedjelje je baš Evanđelje po Marku. Tko među nama treba biti prvi… mislim da nam je svima jasno da prvi kod Boga je onaj koji se ponizi, onaj koji služi, a to su upravo naša djeca koja su samim svojim bolestima ponižena i puno puta izrugivana od svijeta. Njihove majke, očevi ili svi oni bližnji koji se bave tom djecom koji im služe… i oni su prvi u očima Božjim, a ne kako svijet misli… lijepi, pametni, bogati… Radost je zasjala u našim srcima jer služenje je mudrost, služenje je radost, služenje je istina, put i život, a to je naš Bog, naš Isus Krist. Završetak Sv. Mise donosi nam i blagoslov s Presvetim Oltarskim Sakramentom tako da su nam srca pjevala od radosti služenja.
Fra Ilija nas je ugodno ugostio i nakon Sv. Mise s pizzom, kolačima, sokovima, a mi smo u zahvalnost otpjevali par pjesama s naših susreta. Radosni, nahranjeni Božjim blagoslovom, duhovnom hranom kao i tjelesnom okrjepom pođosmo svojim domovima zahvalni Bogu što smo mi ti koji imamo radost života, a to je služenje.
U svibnju ove godine zajednica Marijine iskrice iz Virovitice proslavila je svoj 10. rođendan. Iako je od tada prošlo već nekoliko mjeseci, za dobre vijesti nikad nije kasno 🙂
Kako se zajednica razvijala i kako se lijepo slavilo možete pročitati u nastavku teksta i pogledati na fotografijama…
10. rođendan zajednice “Marijine iskrice” u župi svetog Roka, u Virovitici
17. svibnja 2015. zajednica “Marijine iskrice” proslavila je svoj 10. rođendan.
Nas nekoliko i fra Robert Perišić tadašnji župnik župe sv. Rok, željeli smo jednu zajednicu Vjere i svjetla i izrazili smo tu želju na Nacionalnom hodočašću Vjere i svjetla u Mariju Bistricu, u svibnju 2004.godine. Devet mjeseci nakon toga, u veljači 2005., došli su nam prijatelji iz zajednice “Sv. Jeronim” u Zagrebu i predstavili su pokret Vjera i svjetlo u crkvi Sveti Rok. Odmah je bilo zainteresiranih 40tak ljudi i zajednica je rođena. Kako je sve nekako počelo sa hodočašćem u Marijino svetište, zajednicu smo nazvali “Marijine iskrice”. Od samog početka smo imali veliku podršku Melanije Kopić – tadašnje regionalne koordinatorice Vjere i svjetla i zajednice “Svetog Mihaela” iz Donjeg Miholjca. Zato nas je silno razveselilo kada su nam došli predstavnici te zajednice na naše slavlje.
20.2.2007. godine priznati smo kao zajednica Vjere i svjetla, što znači da smo dio te velike međunarodne obitelji, te da vjerno živimo naše poslanje unutar Povelje i konstitucije pokreta.
2009. godine rodila se zajednica u Kloštru Podravskom i njima smo kao najbliža zajednica pomagali da zažive duh Vjere i svjetla. Zajedno smo slavili Svijećnicu, i odlazili na godišnja hodočašća. Uskoro (2011.) nam se pridružila i novorođena zajednica u Koprivnici.
S tim dvijema zajednicama gradimo već sada dugogodišnje prijateljstvo, tako da su nas i njihovi predstavnici na našoj proslavi silno razveselili.
Kroz sve godine imali smo zahvaljujući velikodušnosti i otvorenom srcu naših fratara, svog duhovnika, imali smo često prisustvo mladih iz Frame i drugih mladih ljudi, a imali smo i povjerenje i prihvaćanje većine župljana. Na tome smo zahvalni.
17.5.2015. je naš susret započeo duhovnim programom u 9 sati, u kojem smo imali osvrt na proteklih 10 godina, razgovor u malim grupama i zajedničku molitvu. U 10:30 smo sudjelovali na župnoj misi, na kraju koje smo pripremili kratki igrokaz o “Napuklom vrču” i znak pažnje za naše župljane – čaj prijateljstva. Onda je slijedila igra u samostanskom dvorištu uz roštiljadu. Zajedno smo u 13 sati ručali pa je slijedila torta i naravno fešta. Kad su se prijatelji iz Donjeg Miholjca udružili se našima, samo je odjednom nastalo svatovsko ozračje. Da, veseliti se znamo od sveg srca! Bilo je radosno i ispunjeno Božjom prisutnošću.
Dijana Stanić