23. veljače 2024. se osamnaestero nas iz hrvatske provincije Vjere i svjetla, iz raznih krajeva Hrvatske, autima zaputilo u Kančevce na „duhovne vaje“, na koje smo bili pozvani od naše sestrinske zajednice Vere in luči. Kako su se mnogi od nas povezali na putovanju u Rim u rujnu 2023. i neka nova prijateljstva su sklopljena, veselili smo se što ćemo ta prijateljstva moći dalje graditi i kroz ta tri dana. Kako nam je bilo:

„Bilo je lijepo družiti se sa svima vama“ kaže Dragec, a njegova prijateljica u pratnji gospođa Katica: „meni je puno toga bilo predivno: prvo zajedništvo – da smo svi kao braća i sestre i da je svatko mogao prepoznati u čemu je dobar. Najviše sam osjetila Božju Ljubav i da smo svi bili istog duha  i imala sam osjećaj kao da sam u raju.“ Sanjina mama Zorica mi piše: „Puno Ljubavi sam osjetila. I da su sva djeca voljena.“

Prijateljica Suzana piše: „Bilo je prekrasno, očaralo me i samo mjesto gdje se nalazi duhovni centar. Ljudi zaduženi za organizaciju bili su toliko topli i pristupačni, a zasigurno su bili umorni i pod stresom. I svi sudionici su bili divni, prijateljski. Ipak, najveći dojam na mene je ostavio pater Jurij, toliko jednostavan a dubok u svojim razmatranjima. Hvala svima koji su nam omogućili ovaj susret, a posebno dobrom Ocu nebeskom.“

Na kraju ću samo ponoviti da nam je ova duhovna obnova u duhu Vjere i svjetla, sa našom 10 godina starijom braćom i sestrama iz Slovenije, od koji smo oduvijek učili o ljubavi, dijeljenju, zajedništvu i vjeri, baš trebala. Lijepo je biti zajedno na putu, sve bliže Bogu. Dirnula me briga oko nas iz Hrvatske, slušalice i mikrofon za simultano prevođenje za koje su se organizatori pobrinuli, duhovnici koji su nam za ispovijed bili na raspolaganju, pjesme koje smo pjevali i na slovenskom i na hrvatskom, predivni ljudi iz slovenske provincije: lučke, njihovi roditelji i prijatelji s kojima smo u malim grupama dijelili naše radosti i tuge……toliko smo toga jedni od drugih primili! Dragi lučkarji, lijepo je što postojite, a još ljepše što ste naši prijatelji!

Dijana Stanić, zajedno sa Katicom, Dragecom i Zoricom iz zajednice Marije Bistrice i Suzanom iz zajednice Daruvara. Hvala dragom Janezu Vrhovniku na predivnim fotografijama

KRALJEVSVO NEBESKO PRIPADA MALENIMA

U nacionalnom marijanskom svetištu Majke Božje Bistričke u Mariji Bistrici,  14. listopada 2023. na zahvalnom se hodočašću okupilo oko 700 članova hrvatske provincije Vjere i svjetla i njihovih gostiju, članova slovenske Vjere i svjetla, članova sestrinske zajednice L’Arche – Korablja iz Hrvatske i Barka iz Slovenije,  brat Ulrich iz Taizea, te međunarodna dokoordinatorica Angela Grassi.

Bogatim programom  proslavljena je 30. obljetnica osnutka Zajednice  u Hrvatskoj.  Kruna događaja bilo je misno slavlje koje je predslavio  apostolski nuncij mons. Giorgio Lingua, dok je  biskup sisački, mons.Vlado Košić  u svojoj propovijedi  uputio poruku okupljenim članovima Vjere i svjetla te ostalim hodočasnicima.

Osvrćući se na čitanja dana, biskup Košić  je naglasio po Marijinom pristanku  „ Fiat secundum verbum tuum!”, „Neka mi bude po Riječi tvojoj!”, Bog postao jedan od nas, postao je čovjek koji se veseli i koji plače, koji je zdrav, ali i bolestan, koji je moćan, ali i slab. Bog je poželio proživjeti ljudski život, nama u svemu jednak osim u grijehu. Posebno je, međutim, Gospodin imao samilosti i poklanjao svoju nježnost i blizinu onima koji su pred njim očitovali svoju slabost i molili ga za pomoć. Tako je liječio mnoge bolesnike, ali tražio je da ispovijede svoju vjeru. Svojom ljubavlju prema nemoćnima, On je želio pokazati ne samo Božju svemoć, nego još više probuditi u njima vjeru u Njega, ali i sebe same, da im podigne samopouzdanje i pokaže njihovo dostojanstvo i vrijednost pred svima koji su ih već bili odbacili.”, naglasio je biskup Košić koji se kao dugogodišnji prijatelj zajednice prije 10 godina osobno založio da se jedna zajednica Vjere i svjetla osnuje i u njegovoj biskupiji.

Osobe s teškoćama iz zajednice Noa u Županji, zajedno sa svojim prijateljima su oživjeli Evanđelje Lk 11,27-28. 

I u drugim dijelovima misnog slavlja mnogi su članovi zajednice, sa i bez teškoća, kao i mnogi roditelji bili uključeni i radosno sudjelovali u ministriranju, pjevanju i sviranju, praćenju pjesme gestama, u molitvi vjernika i  prinosu darova, a duhovnici zajednica su koncelebrirali.

Na kraju svete mise mons. Giorgio  Lingua, izaslanik Svetog Oca u Hrvatskoj,  uputio je članovima Zajednice završnu riječ i zasebno blagoslovio osobe s teškoćama, roditelje i prijatelje:

„Pozdravljam vas riječima Pape Franje, kada se prije dvije godine susreo s vašim predstavnicima u Vatikanu povodom 50. obljetnice hodočašća u Lurd koje se smatra početkom vaše avanture. Papa Franjo je tada rekao: „Od tog trenutka Duh Sveti je pratio hod vaše udruge i rođene su mnoge zajednice Vjere i svjetla u mnogim zemljama na pet kontinenata donoseći poruku ljubavi i prihvaćanja. Ta poruka je srce Evanđelja. Podsjeća nas da je svaka osoba, pa i ona najmanja i najranjivija ljubljena od Boga i  ima svoje mjesto u Crkvi i u svijetu. To je evanđelje malenosti, kako nas podsjeća sveti Pavao kada piše Korinćanima; „Gledajte braćo, sebe pozvane: lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta, prezrene izabra Bog i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom” (1 Kor 1, 26-29). ” Zato vi svi, članovi Vjere i svjetla zajedno sa svojim roditeljima i prijateljima koji vas prate nosite poruku koja je srce Evanđelja: Kraljevstvo Nebesko pripada malenima. Upamtite jednu stvar: Isus na križu je bio poput mnogih od vas, bio je kao netko tko pati fizički i duhovno. Zamislite, više nije mogao govoriti, više nije mogao hodati, bio je prikovan, više nije propovijedao, više nije činio čudesa, ali još uvijek je postojala jedna stvar koju je mogao činiti i činio je. Koja? Voljeti! Jer voljeti uvijek možemo, čak i kada nas okolnosti sprječavaju u mnogim stvarima. Nitko i  ništa nas ne može spriječiti da volimo. Svi uvijek mogu voljeti, zapravo to je Isus posljednjim šapatom rekao: „ Oče, oprosti im jer ne znaju što čine.” Dok je umirao, nastavio je voljeti. S ovim mislima vas, dakle, blagoslivljam.

Blagoslivljam svakog od vas koji ste pozvani da darujete ono što jeste i što imate sjećajući se da ništa nije malo što je učinjeno iz ljubavi.

Blagoslivljam vas, roditelje koji ste pozvani isticati unutarnju ljepotu svoje djece, poput Boga koji ne gleda na vanjštinu nego na srce.

Blagoslivljam vas dragi prijatelji koji ste pozvani da budete blizu onima koji trpe pokazujući da u njima otkrivate Božju prisutnost i njegovu ljubav. Po vašoj ljubavi svi moraju susresti ljubav Božju. Sve vas blagoslivljam u ime Oca i Sina i Duha Svetoga !”

Proslava se nastavila  ručkom i zajedništvom u ozračju uskrsne radosti koja je toliko karakteristična za zajednice Vjere i svjetla.   

U poslijepodnevnim satima scenski je prikazan nastanak Vjere i svjetla u Hrvatskoj i rast tijekom 30 godina koji su pripremile 4 zagrebačke zajednice. Prva hrvatska zajednica, nastala uz podršku slovenske Vjere i svjetla, ukrcala se na brod, a tijekom godina nizale su se zajednice i ukrcavali njihovi predstavnici sve dok nije postala prepuna,  uz Isusovu inicijativu i vodstvo, a  pod Marijinim plaštem koji se na kraju raširio i poput Duha svetog prolebdio iznad glava svih prisutnih članova.

Jedna majka, jedna osoba s teškoćama

te dvoje mladih prijatelja

svjedočili su što za njih znači biti dijelom jedne zajednice Vjera i svjetlo: to znači živjeti u zajednici punoj ljubavi, izaći iz izolacije, biti prihvaćen, znati da nisi sam, moći biti ono što jesi, moći biti svoj, otvoren i smiren, razvijati samopouzdanje, aktivirati svoje potencijale, ne gledati samo ono što ne možemo, nego vidjeti ono što možemo, živjeti jednostavnost, otkrivati duhovnu ljepotu osoba s teškoćama, zajedno živjeti Božju blizinu i ljubav, razvijati zauzetost za bližnje i u zajednici ljudi koji su ispunjeni predivnim darovima živjeti kao velika obitelj.

Provincijski duhovnik Vjere i svjetla, vlč. Robert Jugović posvjedočio je kako je kao mlada osoba, zbog neznanja kako da im pristupi i straha da ih ne povrijedi, imao predrasuda prema osobama s teškoćama, što se s godinama promijenilo, osobito otkako je župnik u Županji i duhovnik  zajednice Noa. Za njega je Vjera i svjetlo jedno srce, srce koje kuca, srce koje se veseli i srce koje uvijek želi biti u blizini drugoga, a isto vrijedi za sve zajednice Vjere i svjetla. Ohrabrio je sve one koji daju svoju ljubav, cijelog sebe za svoje zajednice da ne posustanu pred teškoćama i razočarenjima koja su prolazne stvari, jer ono što ostaje jest zajedništvo, poput ovoga kojem danas svjedočimo.

Progovorio je i o problemu nedostatka svećenikove prisutnosti u pojedinim zajednicama: „ Molite za svoje svećenike. Poput mene u mladenaštvu, često u susretu s vama čujem kako mnogi od njih imaju još uvijek predrasude. Boje se biti s vama: što ću tamo raditi, što ću učiniti? Ne znaju da zapravo samo tražite njihovu blizinu, prisutnost i blagoslov kojega na svakog od vas mogu zazvati. Znam da je mnogim zajednicama poteškoća – imati duhovnika. Moja zadaća je da na tu nakanu prikazujem misu, pa i današnje euharistijsko slavlje  sam na tu nakanu prikazao: da svaka zajednica bude blagoslovljena duhovnikom koji neće imati predrasude, nego će doći, vidjeti i ostati. Evo, u tom duhu moleći za vaše duhovnike, molimo i za mnoge one koji žele, a možda su neodlučni u vašim župnim ili redovničkim zajednicama, da dođu u zajednicu, da budu svjetlo, a onda sigurno i znak vjere. Dok govorim o svećenicima, duhovnicima, zamjena u tim trenucima kad nema svećenika često su redovnice, pa im iskreno i od srca zahvaljujem.”

Što smo osjećali međusobno s braćom iz Slovenije možda je najbolje izrazio jedan od prisutnih članova slovenske Vjere i svjetla: „ Bili smo među potpunim „strancima”, a ipak smo se osjećali istinski kao kod kuće i bezuvjetno prihvaćeni. Vjera i svjetlo velik je dar od Boga cijelome svijetu.”

Angela Grassi, kao međunarodna dokoordinatorica koja prati našu provinciju, u radosti ovog slavlja prenijela je svima riječi suutemeljiteljice Marie-Hélène Mathieu koje je ona uputila članovima Vjere i svjetla: „Sve što činite u životu  pretvorite u slavlje, u radost!”

Potaknuti ovim riječima, neka sve one naše nesavršenosti i malenosti, ranjenosti i slabosti u Kristu budu mjesto susreta i ljubavi, a prema tome i radosti!

Zrinka Zubić

Pozvani smo po imenu

     Po imenu, iz zajednice “Vjera i svjetlo” bili smo pozvani da se podružimo od

29.08.-03.09.2023.

Imali smo Božju milost da Dražen, Iva, Ivan, Zorislav, Matea, Mia, Antun, Frane, roditelji i prijatelji: Slavica i Nikola, Ondina, Krešimir, Ivica, Janja, Željka, Ivanka i Adelgisa podijele svoje povjerenje, zajedništvo, radost prijateljstva, ljubav, svoje teškoće i nade, slavlja, molitve, Euharistije.

Svaki dan je bio trenutak koji je prošao i nikada se neće vratiti.

Posjetili smo franjevački samostan u Livnu, razgledali crkvenu sakralnu kulturnu postavu, likovnu galeriju, etno muzej.

Planinarili smo na izvor rječice Bistrice. Kupali se u Buškom jezeru.

Posjetili smo eko selo Grabovica, šetali smo, molili, pjevali u predivnom perivoju oko samostana.

Zahvaljivali smo Isusu na svemu i gledamo pozitivno na život.

Sve smo predali u ruke Isusu, Mariji, sv. Iliji, sv. Tereziji Avilskoj u kapelici da ustrajemo u Vjeri u Dobrome, u Svjetlu.

Molili smo za snagu Duha Svetoga da nas prati gdje smo

Pozvani po Imenu

na duhovni rast

na obraćenje srca i misli

zajedno na putu života.

     U dnevne kateheze uvodili su nas Zvonko, Irena, Sara i Lovro, a duhovno podržali i vodili svete mise otac Jakov i braća Karmelićani.

Imali smo drage goste u subotu – djeca, roditelji i prijatelji udruge “Nada” iz Tomislavgrada. Zajedno smo proslavili svetu misu i nastavili druženje, stekli drage nove prijatelje.

Najljepše mjesto na svijetu na kojem ste bili svi VI koje VOLIMO bile su naše MISLI, MOLITVE i SRCE.

Odlučili smo raditi nešto novo,

nešto lijepo – ZAGRLITI ŽIVOT

prepustiti se Božjoj providnosti

EVO ME – POZVANI SMO PO IMENU

Adelgisa

Karmel, sv. Ilije / Buško jezero

Izvještaj s provincijskog susreta održanog 10.-12.03.2023. u Vinkovcima

Božja volja je čovjekova dobrobit: činiti dobro drugome i raditi za dobro drugoga. Prisjetili smo se zašto trebamo vršiti Božje zapovijedi. A to bi bilo baš za dobrobit nas samih. Svi ljudski propisi i sve vjerske norme, služe samo za to da budu na dobrobit čovjeku. Postajem li bolji ili bolja jer vršim zapovijedi? Potičem li time da drugi budu bolji?

Isus nam je to pokazao dok je bio svjesno pristran onim najvećim grješnicima, onima koji su ga najviše trebali. I poziva nas ne samo da podnosimo svoje neprijatelje i da im ne činimo isto zlo koje su možda oni nama činili, već ide i korak dalje: a to je da ih ljubimo. Primjer možemo vidjeti u zapovijedi „Ne ukradi“. Puni smisao bio bi „podaj svoje drugome!“, tek tada se ta zapovijed zapravo izvršava. Pravi suputnici možemo postati samo ako smo spremni postati i supatnici.

Njemu nedostaje upravo ono što mu Isus odgovara: „To čini i živjet ćeš.“ Zakonoznanac je iskušavao Isusa. Jesmo li i mi oduševljeni dobrom ili zlom? Da li te dobrota drugoga čini boljim ili lošijim? Ako je Zapovijed ljubavi ključ za sretan život, zašto je tako teško malo više se još oko toga potruditi?

I svećenik i levit svjesno zaobilaze unesrećenog i u centar svoje odluke stavljaju sebe, dok Samarijanac razmišlja što će biti s drugim ako nešto uradi ili ne uradi.

Ova duhovna obnova nas je sve snažno potaknula na preispitivanje vlastitih odnosa prema drugima, na raznim razinama.

Napisala: Marija Loots

Fotografije: Irena Žužić