Pismo Jeana Vaniera (travanj 2016.)

Pismo od Jeana

Ljudi mi često kažu da vrijeme brže prolazi kad si star. Ja to mogu potvrditi! Čini mi se kao da je jučer bio 1. travnja, a već je iznenada mjesec gotov. Kamo je to vrijeme nestalo? Teško mi je vjerovati da imam već 87 godina. Dobrog sam zdravlja i um me dobro služi unatoč neobičnoj rupi koja se dogodi kad tražim neku riječ! Moje noge trebaju pola sata do sat vježbe svakog dana. Brinem se o njima jer radi se o tome da ću ih ili koristiti ili me neće služiti. Da, ja starim i sve se više divim prirodi kako se odijeva u proljetnu odjeću, u odjeću svoje mladosti. Nevjerojatno je vidjeti cvijeće koje se probija iz zemlje, maslačci, tratinčice, jagorčevine, šafrani, tulipani, kao i svo mekano lišće koje se pojavljuje i pokriva drveće. I štoviše, imamo prekrasan sjaj sunca. Proljeće je poput transformacije, novo rođenje. Život! Život se obnavlja, nova nada za svakoga od nas. Zima je prošla, a nakon noći dolazi svjetlost. Zar nije Uskrsno vrijeme? Prijelaz – uskrsnuće, obnavljanje – tako da svaki od nas može biti obnovljen u Duhu.

Proljeće je također trenutak, kada u našoj zajednici ovdje u Trosly-u idemo na hodočašće. Ove godine smo imali četiri grupe na različitim lokacijama. Ja sam bio jedan od 40-oro hodočasnika koji su putovali u Lisieux. Išli smo autobusom i proveli pet prekrasnih dana živeći u istom hostelu za hodočasnike, zajedno blagujući.

Loic i drugi iz njegove kuće, Les Fougeres su bili tamo, isto kao i Patrick i Andre iz mojeg doma,  Le Val Fleuri, i mnogi drugi. Ovo hodočašće mi je učinilo mnogo dobroga.

U Lisieux-u sam ponovno otkrio Terezu. Mala Tereza i mali način kojeg je otvorila za nas – što znači živjeti u vjeri, vjerovati u milost. Umrla je u dobi od 24 godine. Moj Bože, kakav je nevjerojatan napredak napravila tijekom svog života! A preko nje, Bog je činio čuda u obnavljanju Crkve i vjere, ljubavi i pouzdanja u Isusa. Ona je spoznala da je život u zajednici težak. U svojoj autobiografiji Tereza se sjeća svojih poteškoća s jednom od sestara u svojem Karmelićanskom samostanu: “imala je dar da me u svemu nervira: njene geste, riječi i karakter, sve se činilo vrlo neprivlačno.” Ali ona ne ostaje u tom lošem osjećaju, već nastavlja činiti ono što bi činila osobi koju voli najviše. Često joj upućuje svoj “najprijateljskiji osmijeh”. Tereza me uči, ne samo kako živjeti s Isusom, već i kako živjeti život zajednice i smiješiti se onima koji mi se, povremeno, mogu činiti nesimpatični. Tereza je svoj Karmel nazivala “blagoslovljena arka”.

Bilo je to mjesto njezinog produbljivanja, u kojem je otkrila da, kad je hodala u ljubavi, bila je kod kuće. Naše zajednice Arke su mala mjesta gdje i mi, također, možemo rasti u ljubavi i svetosti. Postoje veze između Tereze i Arke. Moja baka, koja se također zvala Tereza, dijelila je istog duhovnog vođu: oca Pichona. U jednom od njegovih pisama, dobri svećenik je govorio o svoje dvije “male Tereze”. Mislim da Tereza bdije nad nama. Tijekom hodočašća smo naravno otišli na izlet na obalu. Patrick je otišao na kupanje, drugim riječima, izuo je cipele i ušao u vodu!

Mislim da svi znate da će izići film o Arci, odnosno o nekim ljudima u Arci, kojeg je snimio Randall Wright, veliki engleski tv producent. Film traje sat i 40 minuta i zove se “Idioti” po uzoru na knjigu od Dostojevskog – “Idiot” kako bi pokazao da su ovi ljudi proroci. Film će biti prikazan na filmskom festivalu u Torontu u rujnu. Vidio sam ga i stvarno je izvanredan. Vjerujem da će prikazati kako su mnogi ljudi u našim zajednicama Arke i Vjere i svjetla proroci.

A Loic, koji je s nama došao na hodočašće u Lisieux, jedan je od tih proroka. U dobi od 60 godina on pomalo stari! On je mali osnivač Vjere i svjetla. 1967. godine, on i njegov brat Tadija, s njihovim roditeljima, nisu bili dobrodošli u hotelu u Lurdu. Njegovi roditelji, Camille i Gerard, bili su time jako povrijeđeni i govorili su o tome Marie-Helene Mathieu. S njom smo pokrenuli hodočašće 1971. godine. Danas ima oko 1.500 zajednica širom svijeta. Da, naš mali osnivač je ostario, ali i dalje ima svoje lijepe plave oči i onaj način kako te gleda, tako prodorno, tako jasno. Uskoro ćemo u njegovom domu imati lijepo slavlje za njegov rođendan, ne preveliko, jer se lako umori.

Ovih dana zaranjam u djela Josepha Wresinskog, divnog i neobičnog svećenika. Živio je u siromašnom predgrađu Pariza, i tada je postao svećenik za one najsiromašnije od ljudi. Osnovao je udrugu “Aide a Toute Detresse” (“Pomoć za one koji su najviše isključeni”) koji je kasnije prerastao u međunarodni pokret ATD Četvrti svijet. Htio je biti blizu siromašnima i promicati vrijednost ljudi koji su najviše isključeni, onih koji su bez kulture i obrazovanja. Dolazio je nekoliko puta u Arku razgovarati s nama. Govorio je da su oni najisključeniji “spasitelji svijeta”. Oni mogu živjeti samo ako se mi usudimo susresti ih i ući s njima u odnos. Oni, koji su najviše isključeni, uče nas kako ljubiti. Volim njegove knjige, posebno “Siromašni su Crkva”. Za mene je to bilo kao signalno svjetlo. Otac  Joseph je poput pape Franje, zove nas na margine našeg društva kako bismo susreli siromašne, da im dopustimo da nas evangeliziraju i da primimo njihovu mudrost.

Prošlo je 20 godina otkad je redovnike u samostanu Thibirine u Alžiru otela grupa nasilnih Islamista u ratu s vladinim snagama. Ti redovnici su bili ubijeni. Mnogi od vas su vjerojatno vidjeli film “O Bogovima i Ljudima”. Redovnici su bili duboko povezani sa svojim susjedima muslimanima. Jedan od redovnika je čak bio njihov liječnik. I muslimani su željeli živjeti svoju vjeru i život molitve izvan političkog konteksta nasilja. Upravo sam pročitao knjigu koja u meni jako odzvanja prema tekstu Christiana de Cherge-a, priora samostana: Mistične ljestve kršćansko-muslimanskog dijaloga za opće-društveni projekt. Christian je, na svoj način, bio prorok. On je za mene pravo svjetlo. On me uvijek vodi dalje, u život s Bogom i istinsko bratstvo s muslimanima. Od svojeg početka, Arka je imala sreću da je postala ekumenska i međureligijska. To implicira da svatko od nas treba produbiti našu vlastitu religijsku vjeru i naći mogućnosti da susretne našu braću i sestre iz drugih Crkava i religija. Osnovna stvar za svakog od nas jest da pustimo da Bog živi u nama sve više i više kako bismo u svakoj osobi vidjeli dijete Božje.

Osjećam se u zajedništvu sa svim zajednicama Arke i Vjere i svjetla. Naš svijet je tako težak. Moramo moliti da padnu zidovi između grupa i ljudi i da svatko od nas raste u ljubavi i slobodi da može otkriti istinsku solidarnost između ljudskih bića.

Da, hajdemo moliti da rastemo u većoj ljubavi za Boga i svu našu braću i sestre.

Želim vas lijepo ljeto!

U zajedništvu sa svima vama!

Jean

 

Ostala pisma Jeana Vaniera možete naći ovdje.

Prva zajednica u Bosni i Hercegovini slavi godinu dana postojanja

Podmilačje – U subotu 5. ožujka okupila se mala četa vjerosvjetlovaca iz Đakova i zaputila se u Bosnu i Hercegovinu, u župu Podmilačje. Stigoše u večernjim satima. Dočekali su ih prijatelji iz Bistrice, Jajca, Podmilačja i pogostili. Posebno su ih počastili prigodom da obuku njihovu narodnu nošnju.

DSC09477

Sutradan su se zaputili na podnevnu misu i početak susreta zajednice koja slavi godinu dana postojanja što je posebno na svetoj misi naglasio njihov župnik i duhovnik fra Ilija Stipić. Susreti se redovito odvijaju u dvorani filijale Bistrica. Ova mlada zajednica ima 8 djece koja redovito dolaze na susrete i 8 roditelja (majki). Tu je i desetak prijatelja.

DSC09569

Prije početka susreta župnik i duhovnik fra Ilija Stipić pozdravio je nazočne i iskazao im svoju podršku naglašavajući da je sa djelovanjem ove zajednice upoznat i kardinal Vinko Puljić u Sarajevu.

Susret je započela Željka Klarić, osoba za kontakt. Nakon molitve Vjere i svjetla i „prognoze“ uslijedila je riječ mjeseca koju je imala jedna od članica koordinacije. Progovorila je o zajednici kao jednom tijelu i jednom duhu te o korizmi. Potom su se dotakli Povelje Vjere i svjetla. Kako je korizma predstavili su simbole korizme i oživjeli 6 postaja križnoga puta. Na kraju su „stablo“ koje su dobili na prvome susretu od Đakovčana ukrasili ponovno svojim listovima potvrđujući svoju vjernost zajednici.

DSC09606

Pred kraj susreta svjedočili su jedno dijete, roditelj i prijateljica. Prijateljica je rekla da je u zajednicu došla na nagovor voditeljice Željke koja joj je kuma. Rekla je: “Nisam ni slutila koliko ću pomoći sama sebi i kako će moje slobodno vrijeme biti iskorišteno na pravi način. Imam troje djece, ne radim nigdje i većinu svog vremena sam provodila u kući. Od kad sam počela biti prijatelj u zajednici moj život je ispunjeniji. Jedva čekam kada će novi susret da se vidim sa svojim prijateljima. Već mi je postalo normalno kada Ivona dođe i kaže mi “tete”, grli me i ljubi. Ili kada mi Ana šalje poljupce. To je znak da se volimo…”

Uslijedila je gozba/slavlje i zajedničko fotografiranje.

DSC09629

Tako u malenosti svoje djece počinje živjeti i djelovati još jedna zajednica.

Tonka Odobašić

Susret zajednice Kapljice dobrote – Slavonski Brod (03/2016)

U nedjelju 6. 3. 2015., naše Kapljice dobrote okupile su se kao i svake prve nedjelje u mjesecu da bi svoj dio ovoga svetoga dana podarile osobama s posebnim potrebama, našoj djeci.
Okupljanje je započelo oko 14 sati kada smo se u zajedništvu s roditeljima pripremali za Svetu misu. Čitači, ministranti, priprema oltara. Misu je vodio vlč. Marko. U Evanđelju smo čuli prispodobu o dva brata… razvratniku koji se vraća ocu i onoga koji je slušao oca, ali nije poznavao ljubav, pa smo se svi pitali koji je bolji, a tko lošiji.
sb 1-3-2016
Po završetku Sv. mise okupili smo se u krug da bi izrekli molitvu Vjere i svjetla, ali i svoje molitve za blagoslov naše zajednice u kojoj se sve više osjećamo kao braća i sestre.
Bilo je tu i novih članova s kojim smo se upoznavali i zaželjeli im dobrodošlicu u našu Bogom danu zajednicu.
sb 2-3-2016
Potom smo se podijelili u dvije grupe. Jedna grupa je imala razgovor s roditeljima gdje smo im pokušavali što više približiti Krista u nošenju teškog križa bolesti. Druga grupa se družila s djecom… crtali su i razgovarali o svojim problemima.
sb 3-3-2016
Susret je nastavljen kroz slavljenje, čašćenje među sobom i zahvaljivanjem Bogu na svemu što nam daje. Još jedna nedjelja je ostavila radostan trag u našim srcima od nas volontera, preko djece do njihovih majki i očeva kojima je najviše ljubav potrebna.
sb 4-3-2016

Najava za 5. Međunarodno hodočašće za osobe s invaliditetom u Međugorju

5. Međunarodno hodočašće za osobe s invaliditetom održat će se u Međugorju od 9. do 12. lipnja 2016., pod geslom „U Marijinoj školi“. Koordinator je fra Marinko Šakota. Posebnost je da župljani župe Međugorje darivaju hodočasnicima besplatan smještaj i hranu.

Prijave će se primati od 1.  do 31. svibnja 2016. na e-mail adresu:
gospina.skola@gmail.com

logo međugorje

 

Zapalili smo svijeću Vjere i svjetla u Međugorju

Zajednica Vjere i svjetla „Tratinčice Majke M. Terezije“ sudjelovala je u osnivanju Zajednice Vjere i Svjetla u Međugorju, paljenjem svijeće s logom Vjere i Svjetla, koju je naša Nikolina s majkom Kajom Žalac i koordinatoricom naše Zajednice, Tonkom Odobašić, predala Ivanu i njegovoj majci Jasni Vasilj iz Udruge „Susret“. Na ovom milosnom događaju sudjelovala je i s. Marija Klara Klarić sa s. Rastislavom Ralbovsky, uz goste iz Zagreba i Vinkovaca. Evo izvještaja Paule Tomić:

„U nedjelju, 29. studenog 2015., na đačkoj sv. Misi u 9,30 sati u Međugorju, na Prvu nedjelju Došašća, kada se pali prva adventska svijeća, zapaljena je i prva svijeća Zajednice „Vjera i svjetlo“ koja simbolično označava početak života jednog novog i drugačijeg zajedništva. To je zajedništvo malenih – zajedništvo srdaca koja se okupljaju oko osoba s invaliditetom, želeći u hodu s njima, u hodu služenja, molitve, druženja, slavlja… pomoći im da se osjete prihvaćenima i vrijednima u Crkvi i društvu.

Sv. Misu je predslavio župnik fra Marinko Šakota, koji je vrlo spontano i jednostavno otvorio i svoje srce za ovu inicijativu, nekako spontano proisteklu iz aktivnosti Udruge za pomoć osoba s invaliditetom „Susret“ iz Čitluka te Međunarodnih hodočašća za osobe s invaliditetom koji se zadnje četiri godine u župi uspješno organiziraju.

Misno slavlje svojom animacijom pjevanja upotpunio je Tamburaški orkestar iz Šurmanaca te župni dječji zbor Golubići Mira, a djeca iz Udruge „Susret“ zajedno s volonterima i prijateljima dirljivo su učestvovala u misnim čitanjima, molitvi vjernika, prinosu darova… sve uz pomoć iskusnijih „starih“ članova Zajednice „Vjera i svijetlo“ koji su došli iz Zagreba, Đakova i Vinkovaca kako bi s nama podijelili svoja iskustva rada i uveli nas u karizmu, poziv i rad ove Međunarodne zajednice „Vjera i svjetlo“.

U prepunoj crkvi nitko od prisutnih nije ostao ravnodušan, a to su pokazale i mnoge suzne oči dirnute patnjom i čistoćom koje osobe s invaliditetom i njihove obitelji nose u sebi i svom životu.

Nakon sv. Mise program se nastavio u žutoj dvorani. Gosti iz Hrvatske predstavili su zainteresiranim župljanima rad i život Zajednice, pjesme s pokretima, te pozvali sve one koji žele biti prijatelji osoba s invaliditetom da se uključe u rad Zajednice. Sve skupa se završilo druženjem uz pjesmu i zakusku koju su pripremile obitelji učenika OŠ iz Bijakovića i župljani.“

U galeriji slika možete pogledati nekoliko fotografija s ovog radosnog događaja.