Provincijski susret 24.6.-26.6.2022.

24.6.-26.6.2022. svi predstavnici naših hrvatskih zajednica ‘Vjere i svjetla’ okupili su se u ovom lijepom dvorištu samostana sestara na Vrhovcu.

Avantura našeg ‘zajedničarenja’ je započela mnogim susretima i zagrljajima, toplim riječima dobrodošlice.

Okupljeni na ovom provincijskom susretu kontakt osoba i koordinatora, pokojeg roditelja i djeteta s posebnim potrebama, ubrzo stvaramo ozračje nesvakidašnje ‘škole ljubavi’ i međusobnog prihvaćanja onakvih kakvi jesmo, u različitosti kao dar jedni drugima bez potrebe da budemo ljepši, bolji, pametniji… Ovdje zaista možeš biti kakav jesi, ni veći, ni manji, niti drugačiji nego kakav si u Božjim očima i kao takvi se prihvaćamo. Jer što mi znamo što je za drugog najbolje i što se u drugome još može rascvjetati u Božjem, a ne mojem planu. A rascvjetava se u radosti prihvaćanja. U toj slobodi zajedno izgrađujemo civilizaciju ljubavi, o kojoj nam je govorila naša prijateljica iz zajednice Vjere i svjetla Svetog Jeronima, inače profesorica i vrsna teologinja Andreja Filić.

No u ovoj zajednici titule nisu važne, već jedini kriterij po kojem nas i sam Bog vrednuje su Isusove riječi iz Mateja 25,40: ‘Zaista, kažem vam, što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’ I to je glavni temelj i srž ‘civilizacije ljubavi’. Po toj riječi se Isus poistovjećuje sa svakim od najmanjih, bilo da je to krhka osoba na križu ili Marija i Ivan ispod križa koji mogu predstavljati roditelja i prijatelja zajednice Vjere i svjetlo. Mi možemo u strpljivoj ljubavi prihvaćanja i podrške postati mjesto nade i jedinstva u župi i društvu. Možemo ostati u srži Evanđelja i znak ljubavi u svijetu koji više ne razumije što je ljubav, a što nije. Naše zajednice roditelja, prijatelja i osobe s posebnim potrebama imaju sve potrebne komponente da umiješane s kvascem Božje riječi postaju svjetlo i snaga uskrslog Krista jer njegova snaga se očituje u našoj malenosti. To je snaga Duha Svetoga koja ohrabruje, ljubi i ispunja naša srca radošću. To je velika i nedokučiva tajna čak i našim teolozima i mnogim učenim intelektualcima. Ali Bogu se tako svidjelo, da baš mi maleni i jednostavni živimo kroz patnju i križ tako duboko i iskreno zajedništvo i okusimo toliko radosti na našim susretima.

U nastavku možete naći par zanimljivih crtica sa susreta…

Kad te Marija dotakne, sve se mijenja a ti dijete postaješ…
Može li Isus imati tvoje lice, lice jednoga od njegove najmanje braće, upitala je naša Angela, prijateljica zadužena za našu provinciju, a stigla je čak iz Milana.

Neki su se slikali s našom ‘svetom obitelji’ koja nam je uprizorila Evanđelje, kad su Marija i Josip izgubili Isusa i tri dana ga tražili žalosni i zabrinuti. No na kraju su ga pronašli i sretno se svi izgrlili.

A mladi Isus ostao u hramu raspravljati s učiteljima…

Naša sestra Mariagracija je molila za vrijeme mise da ostanemo povezani u prijateljstvu.

A naši dosadašnji i budući provincijski i nacionalni koordinatori i naše blagajnice u ljubavi se daruju i dalje si uz podršku pomažu i surađuju.

Molitveni kutak i Marijin plašt pod kojim je ovaj susret bio tako blagoslovljen i plodonosan.

Hit majice našeg Ratka-legende, koji slika ove zebrice u svim bojama.

I još nekoliko fotkica

 

Pripremila: Sonja