Pismo Jeana Vaniera (siječanj 2018.)

Siječanj 2018.

Od 10. studenog, vratio sam se u svoju malu kuću pored La Ferme, kod kapele zajednice Arka u Trosly-u. Priznajem da sam sretan, moj život je tih i fizički sam dobro, usprkos velikom umoru. Kako je moje srce još slabo, čekam da ojača. Odile Ceyrac i Christine McGrievy, voditeljica moje zajednice Arke u Trosly-u, bile su mi velika podrška i nastavljaju bdjeti nadamnom tijekom ovog razdoblja oporavka koji je produžen do kraja veljače.

Provodim svoja jutra u svojoj sobi na prvom katu odmarajući, moleći i čitajući. Pronalazim puno radosti u promatranju ptica kroz svoj prozor. Velika vrana često zauzme poziciju na vrhu drveta nedaleko kuće. Gleda sve s velikom zabrinutošću. Ona je poput vođe bande! Neke druge manje ptice kovitlaju se na desno i na lijevo u najvećoj brzini. A neke sitne male ptice također sjede na drvetu. Zovu se carići i veličanstvene su. Ima također sjenica te jata vrabaca koji čini se putuju u skupinama od dvanaest. Isto tako drugi dolaze i odlaze, poput malih grlica. Samo zamislite da sam jučer vidio čak dvije ptice koje kao da su nosile crveni šešir. Izgledale su poput klauna. Ne znam što su radile, ali većinu vremena su izgledale tako smiješno. A početkom siječnja u Trosly-u, tratinčice su se počele pojavljivati u mojem malom vrtu! Da li to znači da stiže proljeće?

201801 ptica

Morao sam otkazati sve duhovne obnove i konferencije koje sam trebao održati u La Ferme i drugdje. Antony Paoli, voditelj La Ferme, koji mi je također pružio veliku podršku, održao je duhovne obnove u La Ferme pozivajući neke divne ljude da me zamijene. Milost Arke i Evanđelja nastavlja se naviještati i vrlo sam sretan zbog toga.

201801 društvo

U listopadu, kad sam još bio u bolnici, osjećao sam da počinje nova faza u mojem životu, život više predan molitvi, tišini, čitanju, samoći i manjem broju susreta. Mislio sam da će ovo biti dobar završetak nakon vrlo aktivnog života s Arkom i Vjerom i svjetlom. Sad imam dojam da to nije kraj nego početak. Početak čega? Samo Bog zna, a Bog je pun iznenađenja! Tako da čekam nešto novo. Svaki dan je novi dan za bolje upoznati Boga, voljeti Isusa bolje i raditi za Kraljevstvo Božje i za mir u našem siromašnom svijetu.

Otkrio sam da ne znam kako moliti, ali uvijek su mi bili rekli da je htjeti moliti već molitva i ja to jako mnogo želim. Želim upoznati Isusa bolje. Jednog dana, pitao sam sestru kontemplativku kako ona moli. Ona je rekla, „ja čekam na Isusa!“.

I tako, čekam s velikom željom, nadom i strpljenjem; želio bih ga bolje upoznati i biti više ujedinjen s njegovim srcem koje voli svaku osobu. Naučiti voljeti kako Bog voli svaku osobu u našoj velikoj obitelji širom svijeta, svakoga sa njegovim ranama, kulturom, patnjama, religijom, očekivanjima, nadama, izmučenostima.

U međuvremenu čitam dvije knjige: Isus, povijesno približavanje koju je napisao José Antonio Pagola i Isus i razvlaštenici koju je napisao Howard Thurman (samo na engleskom).

Prvi je teolog i povjesničar vrlo velike širine, koji jako dobro poznaje Izrael iz Isusovog vremena. Kako je Isus navijestio radosnu vijest Galilejcima u vrijeme kad su bili strašno progonjeni od Rimljana, tiranizirani od Heroda, potlačeni od voditelja Hrama i zlostavljani od bogatih ljudi koji su ih prisiljavali na plaćanje sve većih poreza? Isus je išao tim siromašnim ljudima i rekao im „Kraljevstvo Božje je s vama!“ Obnovio ih je otkrivajući im da ih Bog ljubi i da sreća dolazi iz ljubavi prema svakoj osobi s nježnošću i suosjećanjem.

Drugi autor, Howard Thurman je crni američki pastor, unuk jednog roba. On govori o svojem pogaženom i napaćenom narodu. Kako oni mogu razumjeti i poznavati religiju bijelih koji su ih progonili?

I tako razmišljam o tim robovima gaženim uvijek i uvijek iznova i tih Galilejaca kojima je Isus govorio, svijetu patnje.

Danas ima tako mnogo ljudi koji pate i koji se pitaju: gdje je moj Bog? Moja molitva ide prema svim onim ljudima koji su preplavljeni patnjom u svijetu gdje ima tako puno imigranata, izbjeglica, osoba progutanih usamljenošću, ili su u zatvoru. Za sve te ljude, ja nudim ovo novo razdoblje mojeg vlastitog – zapravo udobnog – života. Neka kraljevstvo Božje dođe! To kraljevstvo ljubavi gdje svaka osoba otkriva da ih Bog ljubi i zove njih da vole druge.

Na početku godine, imali smo zadovoljstvo ugostiti Naylu Tabbara, ženu koja je osnovala Adyan s ocem Fadi Daou-em. Adyan je centar u Beirutu koji pomaže muslimanima da upoznaju kršćansku vjeru i kršćanima da upoznaju islam. Došla je u La Ferme održati govor o zajedištvu. Bila je to vrlo lijepa konferencija. Ona je sunitska muslimanka, s velikom željom da pomogne kršćanima i muslimanima da se bolje upoznaju i da otkriju svačiju vrijednost.

Često mislim na nju i sve te muslimane i kršćane koji rade za zajedništvo i međusobno razmijevanje. Ima tako puno ljudi koji stvaraju razdvojenost, ali na sreću postoje drugi koji žele raditi za dijalog i istinski susret.

Imao sam radost dijeljenja divne Božićne večere sa svojim domom, le Val Fleuri, gdje u skladu s tradicijom svake godine, palim svjetlo na Božićnom pudingu – što nije uvijek cijenjeno u Francuskoj.

201801 puding

Htio bih otpjevati veliko hvala svakome od vas, mojoj braći i sestrama iz zajednica Arke i Vjere i svjetla i mnogim drugim prijateljima koji su mi poslali Božićne čestitke i želje za dobro zdravlje, te za svetu i sretnu novu godinu.

Hvala vam, hvala vam: ajme, ne mogu odgovoriti svakome od vas kako bih želio, ali znam da je svaka primljena čestitka ili pismo odmah pretvorena u trenutak zajedništva, prijateljstva i molitve.

Da, hvala Bogu za naše velike obitelji širom svijeta koje je on podigao i dao ih nama.

 

Držim vas u svojem srcu i molitvama,

Jean