Pismo Jeana Vaniera (rujan 2017.)

3. kolovoza

Ponovno sam u samostanu Orval gdje dolazim svakog kolovoza već 32 godine. Lastavice su još aktivne, pjevaju, lete i izvikuju svoju čistu radost što su žive. Svake godine u proljeće one stižu iz Afrike, ponovno odlaze u jesen nakon što su napravile gnijezda i odnjegovale svoje mlade u okviru zidina samostana. Priznajem da sam ovdje sretan. Zahvaljujem na ovome mjestu mira gdje vlada lagana ali opet duboka tišina, usprkos mnogim gostima koji se dolaze odmoriti ovdje. Bez telefona, bez novina, bez riječi iz našeg jadnog svijeta sa svim svojim bolima i nasiljem, samo duboka tišina s divnim drvećem koje okružuje samostan i dva labuda koji plivaju, odnosno veličanstveno klize po jezeru. Sa svojim dugačkim vratovima i impozantnim izgledom, doimaju se prilično kraljevskim.

201709jv

Puno mi znači samostanska crkva za molitvu i život s redovnicima, kojih ima više nego prošle godine. Kad je vani prevruće, visoka opatijska crkva je prohladno mjesto za odmor. Za mene, ova tri tjedna mi pomažu da me oslobode, ozdrave od stresa iz protekle godine. Imam mnogo vremena za zahvaljivanje Bogu za svoj život i za sve što sam primio tijekom tako mnogo godina te za hodanje po šumi. Treba mi ovo vrijeme za obnovu. U rujnu ću biti jednu godinu stariji i usprkos mojih 89 godina, moje zdravlje se drži, zahvaljujući Bogu. Liječnici me nadziru, kao i Odile koja je moj anđeo čuvar.

201709crkva

Zajednice Arka i Vjera i svjetlo se nastavljaju množiti i, nadam se, produbljivati usprkos izazovima, krizama i patnji svih vrsta. Bog bdije nad svojim stadom. Nisam bio u Belfastu na velikom međunarodnom susretu Arke, ali čuo sam mnogo o tome i vidio sam video snimke. Kakvo čudo milosti i radosti! Hvala Patricku i Eileen na pet godina kroz koje su mudro bdjeli nad Savezom; i kakva radost zbog dolaska Stephana i Stacy koji su novi voditelji Međunarodne Arke.

Da, Bog bdije nad nama svima, jer on želi vidjeti one koji su siromašni i one koji su najslabiji, integrirane u ljudsku obitelj: oni imaju svoje mjesto i to je važno mjesto kako bi se ponovno oduševilo čovječanstvo i vratila nada u svijetu koje je ponekad tako uznemireno i tako nestabilno zbog nasilja i straha.

Moja najveća radost iz prethodnih godina je moj život u mojoj zajednici na mojem domu u Trosly-u. Kakva je to radost biti među toliko braće i sestara, od kojih neke poznajem više od 40 godina. To su uistinu znakovi Božje prisutnosti. Raduje me također biti u La Ferme, gdje držim duhovne obnove i govorim ljudima o Isusu koji je krotka i ponizna srca, koji je došao da nas međusobno pomiri. Raditi za jedinstvo znači raditi za mir.

Držao sam mnoge duhovne obnove za članove Vjere i svjetla, a pogotovo onu koja je povezala članove naše zajednice Vjera i svjetlo u Rusiji i Ukrajini, u dvije zemlje koje su u sukobu. Na početku duhovne obnove, Ukrajinci su bili malo zabrinuti zbog ovog susreta s Rusima; ali dan za danom, počelo se pojavljivati jedinstvo i zadnjeg dana su plesali zajedno tijekom oproštajnog slavlja. Sad kad više ne putujem, uživam u radosti smirenja na jednome mjestu u svakodnevnom životu i življenju toga danas sa svojom braćom i sestrama.

I naravno, još uvijek pišem! Moja najnovija knjiga će se pojaviti početkom rujna na francuskom, a nadam se brzo nakon toga i na drugim jezicima. Naziv joj je Plač se čuje. Zahvaljujući François-Xavier Maigre-u, koji mi je mnogo pomogao u pisanju. Nije li to plač mnogih ljudi koji se osjećaju izgubljeni, izolirani, ili bez cilja u životu i koji čekaju na neku dobru vijest? Ova knjiga govori o mojem izrazito osobnom putovanju tijekom ovih dugih godina, prije Arke i u Arci, i otkriću ove duhovnosti, življene ne samo s ljudima s posebnim potrebama, već i sa svima onima koji su slabi i poniženi, onima koji su odbačeni i za koje drugi smatraju da ne vrijede. S druge strane, u življenju istinskog odnosa s njima, otkrivamo da nas oni transformiraju, humaniziraju i privlače bliže Bogu.

U ovoj knjizi, također razmišljam o evoluciji čovječanstva. Kamo idemo? Možemo li se, jednog dana, nadati miru? Naravno, postoji veliki napredak u komunikacijama, ali gdje su znakovi obnove čovječanstva? Imam dojam da se rađa nova nada, posebno među mladim ljudima, u otvaranju srca univerzalnoj dimenziji svake osobe, u svakoj kulturi.

Mnogi ljudi rade na tome da naš planet ostane mjesto mira umjesto uništavanja, mjesto gdje život različitih vrsta može nastaviti cvjetati. Oni žele raditi za mir, ne-nasilje i jedinstvo. Možda je ova potraga za mirom samo kap vode ispred kipućih voda nasilja i straha, ali ta kap je uistinu tamo. Pokazuje se u želji mnogih ljudi da nađu novi put kako živjeti zajedno. Možda vrijeme mahnitog individualizma počinje nestajati i stvara se mjesto za želju za životom gdje se ljudi opredjeljuju jedni za druge. Dirnut sam tim novim zajednicama koje oživljavaju u Parizu i drugdje u Francuskoj gdje ljudi na ulici žive s volonterima (Udruga za prijateljstvo, Udruga Lazar). Oni se međusobno liječe i transformiraju.

201709društvo

To je pomalo poput Franje Asiškog, u srednjem vijeku, koji se promijenio kad je počeo živjeti s gubavcima: mijenjao je njih te je i on sam bio promijenjen. Vizija Isusa je u tome da se oglasi dobra vijest siromašnima; ta dobra vijest nije dar novca već dar prijateljstva koje im otkriva da su vrijedni i važni. Ova vizija zajedništva ne znači da se samo živi pod istim krovom već da se živi zajedno s istim projektom ili misijom. Nije li ta vizija sve prisutnija na nekim radnim mjestima i klinikama i društvenim institucijama koje žele funkcionirati kao zajednice gdje se odluke donose zajedno i gdje svaka osoba, od vrha ljestvice do dna, se uzima u obzir i smatra vrijednom?

To zahtijeva da se vlast izvršava kao usluga u svrhu misije, ali isto tako za dobrobit svake osobe bez obzira na njegovu ili njezinu kulturu, religiju ili političku viziju. Ta kap mira se tada širi i proteže kroz život zajednice, prihvaćajući svaku osobu toplo poput brata i sestre u humanosti: uči se opraštati, međusobno se pomirivati. Da bi se to dogodilo, potrebna je duhovnost koja ide dublje, poput žive energije koja nas dovodi do toga da uistinu volimo druge, čak i one koji nam se čine neprijateljima.

201709 slikanje

Sanjam o tome da će se ostvariti proročanstvo Izaije, gdje piše, u Poglavlju 11, o vremenu mira, gdje će „vuk prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozlićem. Tele i lavić zajedno će pasti, a djetešce njih će voditi. Krava i medvjedica zajedno će pasti, a mladunčad njihova skupa će ležati. Lav će jesti slamu k’o govedo. Nad rupom gujinom igrat će se dojenče, sisanče će ruku zavlačiti u leglo zmijinje. Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj: zemlja će se ispuniti spoznajom Jahvinom kao što se vodom pune mora.“

Da, mi moramo sanjati, ali isto tako moramo raditi zajedno za veće jedinstvo u svakoj zajednici, u svakoj obitelji, selu i poduzeću, itd.

Još jedna knjiga će izaći 15. rujna: to je vrlo kratka verzija Zajednice i rasta. Svaki odlomak ilustriran je crtežom Seana O’Brien-a koji vizualno prikazuje bit. Izvrsno i zabavno, i ne samo za ljude koji imaju teškoće s čitanjem! Hvala Seanu za njegove prekrasne crteže i za njegovo prijateljstvo.

„Ljeto u šumi“, film kojeg je režirao Randall Wright u Val Fleuri, u Trosly-u i u Arci u Betlehemu, prikazan je u nekim kinima u Britaniji. Veliki uspjeh, vrlo cijenjen od kritičara. Otkriva ljude Arke u svoj njihovoj ljepoti i jednostavnosti. Nadam se da će uskoro biti prikazan u kinima u drugim zemljama. Zahvaljujući Randallu, koji je tako delikatno napravio ovaj film, iz želje da otkrije našem društvu da ljudi s poteškoćama u razvoju mogu pomoći nama da živimo humanije.

U prigodi prikazivanja filma u Londonu, išao sam s Celine i Davidom iz moje kuće – dvije zvijezde filma – da sretnu kraljicu Elizabetu. Vrlo me dirnula ta žena, koja sada ima 90 godina, koju sam poznavao kad je imala samo 21 godinu. Tada sam bio mladi oficir na brodu Britanske mornarice, koji je vozio njezine roditelje, kralja Georga VI i njegovu ženu, u Južnu Afriku. Putovanje tamo je trajalo 17 dana, te još 17 dana natrag. Kraljica Elizabeta je izvanredna žena, pristupačna i puna ljubavi, s istinskom mudrosti. Već 65 godina, ona vlada s velikom ljubavi i smislom dužnosti prema Bogu i svojoj zemlji.

Trenutno čitam knjigu o susretima Dalaj Lame i Desmonda Tutu-a, dva muškarca starija od 80 godina, koji su mnogo pretrpjeli u svojim životima zbog političkih kriza s Kinom ili Južnom Afrikom. Vidim kako je suosjećanje u srcu budizma: suosjećanje koje polako sazrijeva u svakoj osobi, kroz meditaciju i brigu za blagostanje svakog ljudskog bića, posebno onih koji najviše pate i koji su najviše odbačeni. Nije li to također srce Evanđelja? „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan; ne sudite, ne osuđujte, ali opraštajte“ (Luka 6:36).

201709 dalajlama

Dalaj Lama kaže da svakog jutra kad se probudi, njegove prve riječi su riječi potpore i pomoći za ljude koji pate. Od njega mogu mnogo naučiti. Možda, kad učimo o tragedijama, trenucima patnje, nesrećama i napadima u našim društvima, možemo si uzeti vremena da budemo zajedno s tim ljudima koji pate. To zajedništvo može postati molitva koja pomaže onima koji pate, olakšavajući njihovu bol.

20. kolovoza

Nastavljam ovo pismo u Taizé-u – vrlo živoj zajednici koju je osnovao Roger Schütz, s ciljem stvaranja protestantske samostanske zajednice koja je otvorena prihvaćanju ljudi drugih kršćanskih crkvi. Tijekom godina, postala je velika ekumenska zajednica (tamo ima preko stotinu predane braće) koji pružaju dobrodošlicu mladim ljudima koji traže –a ti mladi ljudi dolaze ne samo iz svih zemalja Europe, nego iz cijeloga svijeta. Krajem kolovoza, 2000 mladih ljudi starih između 18 i 30 godina došli su u Taizé: svakog dana imaju tri duga razdoblja molitve, s trenucima razmišljanja u jutarnjim grupama i susretima koji su raspoloživi poslijepodne. Održao sam nekoliko govora. Jedan o srcu Arke; susret s osobom koja je vrlo različita od nas, koja nas mijenja. I drugi, s jednim čovjekom muslimanom, o Svemogućem Bogu, koji je također skromni Bog, i o načinima kako Bog djeluje u stvaranju. Vrlo sam dirnut time što tako mnogo mladih ljudi traži Boga, tražeći novi smisao u svojim životima.

Mir i ljubav svakome od vas,

Jean