Pismo Jeana Vaniera (ožujak 2017.)

Evo nas na putu prema Uskrsu, slavlju ponovnog rođenja. Ovdje je također proljeće, iako naravno na južnoj polutci dolazi zima. U mojem domu, u Trosly-u, koje li radosti vidjeti prve tratinčice i jaglace kako se pojavljuju, lišće na drveću u tako nježnom zelenilu, a ptice počinju pjevati!

cvj

A u našem svijetu, gdje je proljeće? S tako mnogo teških situacija, u Siriji i Iraku, uz nastavak rasta izraelskih naselja, strahove od terorizma, previranje oko predsjedničkih izbora, ekonomske teškoće, dok siromašni postaju još siromašniji. U svemu tome, gdje je Amerika i kakva će biti budućnost Europe? Tako mnogo, mnogo pitanja! Gdje je proljeće novog svijeta?

Gledaj, dobro gledaj, one koji se dižu i hodaju stopama veličine, veličine Nelsona Mandele (28 godina u zatvoru i opet nikad nije sumnjao da će pravda pobijediti nepravdu), Martina Luthera Kinga i Dorothy Day u Americi, Sophie School, pape Franje s Justinom Welby-em nadbiskupom od Canterbury-a, i mnogih drugih koji rade na smanjenju razdvojenosti između bogatih i siromašnih. Ima tako mnogo ljudi danas koji rade na ujedinjavanju ljudske obitelji, tražeći kako da čine radove mira, susrećući ljude koji su ranjeni napuštanjem, odbacivanjem i tjeskobom, boreći se da učine našu lijepu Zemlju mjestom života, oslobođenom od zlostavljanja i škrtosti. Tako lokalne zajednice mogu podupirati lokalne projekte u zemljama gdje postoji velika bijeda, i dolaze u pomoć izbjeglicama i imigrantima.

jv

Mnogi traže univerzalno bratstvo i istinsko susretanje između ljudi različitih vjera. Male zajednice se rađaju, neke su usmjerene na život vjere i žedne su pravde i mira. Na primjer, zajednice poput Udruženja prijateljstva i Udruženje Lazar, gdje volonteri te muškarci i žene s ulice žive zajedno u malim zajednicama koje oslobađaju, ozdravljaju i daju nadu svima.

Postoji također tako mnogo ljudi u području zdravstva ili u industrijama koje teže staviti ljude u središte svoje organizacije i poslovanja. Da, proljeće dolazi, možda tek kao pokušaj i još je daleko, a često je sakriveno sumornošću međunarodnih vijesti. Bog je tamo u srcu naše Zemlje i u srcu našeg svijeta. On nas čeka da otvorimo srca tako da On može otkriti Sebe sve više i više, kroz svakoga od nas, kao instrumente Dobrote i Mira.

Naravno, mir je u rukama političara i generala, kao i drugih koji nose odgovornost i rade u smjeru toga da bude više pravde i istine. Nije li isto tako u rukama svakoga od nas osobno? Svatko od nas je odgovoran za stvaranje odnosa s ljudima koji su drugačiji od nas, za prelaženje granica koje dijele ljudska bića od drugih kultura, religija, sposobnosti pa čak ideja.

Tina Bovermann, voditeljica zajednica Arke u Americi, napisala je nakon tamošnjih podijeljenih izbora: „ako uistinu vjerujemo u našu misiju stvaranja odnosa, življenja u nadi preko razlika, ne bismo li trebali danas, više nego ikad, posegnuti prema onima koji su marginalizirani? Da li uistinu slušamo jedni druge, i ako je tako, što je to što upravo učimo?“

U našem svijetu koji je tako podijeljen, zar nismo pozvani, svatko od nas, raditi za jedinstvo u našim zajednicama Arke, Vjere i svjetla i drugih, i ići prema onim ljudima s kojima se osjećamo manje ugodno, da ih poslušamo i poštujemo? Rad za jedinstvo i za poštovanje svake osobe traži usklađeni rad na sebi i istinsku  interiornost.

U ovome trenutku sam pod dojmom dvoje ljudi, koji su vrlo različiti, koji oboje rade na miru. Jedna je Vera Baboun, Palestinka koja je gradonačelnica Betlehema, a čiji je moto „Milost se rađa iz utrobe patnje“. Napisala je veličanstvenu knjigu pod nazivom Za ljubav Betlehema, mojeg grada okruženog zidovima. Drugi je Yakir Englander, hasidski Židov u Jeruzalemu, koji pokšava pomoći mladim Židovima i Palestincima da susretnu jedni druge tako da mogu raditi zajedno s onima koji žive u siromaštvu. Na obje strane zida koji razdvaja Izrael i Palestinu, ti mladi ljudi rade za mir.

Kako svatko od nas može postati obrnik mira? Volim tekst gdje Bog govori Noi, kad on i njegova obitelj napuštaju Arku: „A ovo znamen je Saveza koji stavljam između sebe i vas i svih živih bića što su s vama, za naraštaje buduće: Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu između mene i zemlje.“ Svaki put kad vidim dugu sjetim se ovog Božjeg obećanja. Postoji savez između svakog živog bića i Boga, i on bdije nad nama. Nova navala ljubavi iskoči, kroz ljubav koju nam daje Bog. Otvorimo svoja srca Njemu.

duga

S radošću vam mogu reći da usprkos svojim godinama, sasvim sam dobro. Glava mi je više manje OK, iako su noge malo teške tako da činim sve što mogu da ostanu vitalne. I dalje držim obnove na Farmi. Jedna od mojih nedavnih radosti je bila držanje obnove za članove Vjere i svjetla iz Moskve i St. Petersburga. Druga će se dogoditi s prijateljima iz Skandinavije, a nakon toga će slijediti jedna s članovima Vjere i svjetla iz Rusije i Ukrajine zajedno. Kroz ove obnove volim ponavljati uvijek ponovno da je Isus, Riječ koja je tijelom postala, ranjiv i slab, došao da nam otkrije ljubav. Došao je da nas nauči ljubiti svoje neprijatelje, da oprostimo i da otkrijemo da smo izliječeni od strane onih koji su najviše isključeni i odbačeni, ako živimo s njima u odnosu i prijateljstvu.

Još jedna mala novost: početkom siječnja 2017. otišao sam u Brittany na dva tjedna, odsjeo sam blizu naše zajednice Caillou Blanc (Bijeli kamen). To su bili prekrasni dani odmora i šetnji uz more, s razdobljima čitanja i molitve. Biti na odmoru je vrlo posebno.

Molite da živim
unutarnje proljeće
dok ja molim s vama.

Neka naša srca budu ispunjena
proljećem!!

Kao siromašno ljudsko biće
šaljem vam svoju ljubav

Jean

Ranija Jean-ova pisma možete naći OVDJE.